Orlovi, vukovi ili sokolovi?

Simbol Srbije

  • Orao

  • Vuk

  • Soko

  • Nesto drugo


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
И то не нарoчито бистар вепар, овако како је представљен.

Triballia%2C_Wernigeroder_Schaffhausensches_Wappenbuch.gif
 
Чуј вук симбол Срба, а српски сељаци кроз векове од те животиње имали само штету. Једина зверка против које су правили хајке.

Mozda pogresno razumem, ali pristalice vuka video kao zivotinju koja zivi u coporu i opasan je predator na ovim prostorima, a sebe vide kao clanove opasne porodicne ili prijateljske grupe.
 
http://www.saaf.rs/klubovi/



Lista klubova americkog fudbala u Srbiji.
Iskoristili su skoro sve moguce opcije srpske i americke.

Ovde nismo pomenuli vitezove.

Kakvi te vitezovi spopali medju tolikim izdajnicima. :lol:

- - - - - - - - - -

И то не нарoчито бистар вепар, овако како је представљен.

Triballia%2C_Wernigeroder_Schaffhausensches_Wappenbuch.gif

Spiker se cuje prego razglasa "Osokolimo nase fudbalere" .... a sa tribina "Veprineeee veprineee veprineee" :hahaha: :lol:
 
Vuk je nacionalni simbol Srbije jer predstavlja nešto što se inati i ne da ukrotiti. A i ima podlogu u staroj mitologiji prehrišćanskog doba. Soko ne može biti jer su ga već prisvojili ovi preko Dunava.

KULT VUKA KOD SRBA: Svi Srbi su potekli od vuka
Hrabar, snažan, usamljen, nepoverljiv, predator, tih, opasan, munjevit, oprezan, porodičan, društven, odan, osvajač, napadač, dosledan, slobodan, divlji, i lep…to je vuk.

Veselin Čajkanović, najveći srpski etnolog, zapisao je da je svaki narod vezan za poneku životinju, i u izvesnom smislu izjednačen sa njom. „Za Srbina se, na primer, kaže da je vuk, i to je sasvim na svom mestu, utoliko što je vuk mitski srodnik i predak srpskog naroda, odnosno mitski predstavnik srpskog naroda”.

To verovanje da je vuk mitski predstavnik srpskog naroda je toliko moćno uticalo na svest njegovu da je ovaj pojam bio osnova brojnih srpskih imena i prezimena još iz prehrišćanskog vremena do današnjih dana. Uz pojam slave, ova osnova naših imena i prezimena je najbrojnija. I danas je taj pojam moćan u našim imenima i prezimenima.
U drevnoj srpskoj mitologiji kult vuka je zauzimao veoma važno mesto, a to poštovanje vuka – odnosno onoga što vuk simboliše – svoj izraz je našlo i tokom dugog niza vekova krštene istorije Srba. Između ostalog, prema drevnim shvatanjima našeg naroda, Sveti Sava je postao i zaštitnik vukova tako da su i „odnosi“ između Svetoga Save i vuka prijateljski.
U svom romanu “Poslednji Evropljanin”, Dragoš Kalajić je o simbolici vuka zapisao:

„Vuk dobro oličava jednu ljudsku silu koja je veoma složena i raznolika, a njena najupadljivija pojavnost je urođena potreba za slobodom kao osnovnim uslovom života… Vuka nije moguće pripitomiti, učiniti zavisnim i poslušnim, kao njegovog dalekog rođaka psa. Nije to moguće i zato što je mnogo pametniji. Za tu slobodu vezan je i snažan osećaj samopoštovanja i ponosa, bez premca među životinjama, a i među ogromnom većinom ljudi. Kod vuka je etika isto što i pamet. Vuk ne trpi nikakve kompromise, koje vidi kao izdaju svoje etike ili prirode. Rekao bih da u tim svojstvima vuka počiva objašnjenje istinskog uzroka omraze koju uživa kod onih što zavide tuđem slobodoljublju i plemenitosti, jer ih ne poseduju. (…)
 
Poslednja izmena:
KULT VUKA KOD SRBA: Svi Srbi su potekli od vuka
Hrabar, snažan, usamljen, nepoverljiv, predator, tih, opasan, munjevit, oprezan, porodičan, društven, odan, osvajač, napadač, dosledan, slobodan, divlji, i lep…to je vuk.

Veselin Čajkanović, najveći srpski etnolog, zapisao je da je svaki narod vezan za poneku životinju, i u izvesnom smislu izjednačen sa njom. „Za Srbina se, na primer, kaže da je vuk, i to je sasvim na svom mestu, utoliko što je vuk mitski srodnik i predak srpskog naroda, odnosno mitski predstavnik srpskog naroda”.

To verovanje da je vuk mitski predstavnik srpskog naroda je toliko moćno uticalo na svest njegovu da je ovaj pojam bio osnova brojnih srpskih imena i prezimena još iz prehrišćanskog vremena do današnjih dana. Uz pojam slave, ova osnova naših imena i prezimena je najbrojnija. I danas je taj pojam moćan u našim imenima i prezimenima.
U drevnoj srpskoj mitologiji kult vuka je zauzimao veoma važno mesto, a to poštovanje vuka – odnosno onoga što vuk simboliše – svoj izraz je našlo i tokom dugog niza vekova krštene istorije Srba. Između ostalog, prema drevnim shvatanjima našeg naroda, Sveti Sava je postao i zaštitnik vukova tako da su i „odnosi“ između Svetoga Save i vuka prijateljski.
U svom romanu “Poslednji Evropljanin”, Dragoš Kalajić je o simbolici vuka zapisao:

„Vuk dobro oličava jednu ljudsku silu koja je veoma složena i raznolika, a njena najupadljivija pojavnost je urođena potreba za slobodom kao osnovnim uslovom života… Vuka nije moguće pripitomiti, učiniti zavisnim i poslušnim, kao njegovog dalekog rođaka psa. Nije to moguće i zato što je mnogo pametniji. Za tu slobodu vezan je i snažan osećaj samopoštovanja i ponosa, bez premca među životinjama, a i među ogromnom većinom ljudi. Kod vuka je etika isto što i pamet. Vuk ne trpi nikakve kompromise, koje vidi kao izdaju svoje etike ili prirode. Rekao bih da u tim svojstvima vuka počiva objašnjenje istinskog uzroka omraze koju uživa kod onih što zavide tuđem slobodoljublju i plemenitosti, jer ih ne poseduju. (…)

Nesto od navedenog su osobine vukova, ali mnogo je dodato.

Vukovi su strogo hijerarhijske zivotinje, koje zive u grupi. Vuk koji je najnizi na lestvici ce trpeti sve uvrede samo da ostane u grupi.

Nisu preterano brzi, ni opasni u poredjenju sa mackama, ali jesu izdrzljivi. Plen uglavnom jure dok ga ne izmore i tek onda ga ubijaju.

Sve predatore je tesko pripitomiti.
 
Кориговаће ме колега Статлер ако затреба, али вепар је честа хералдичка животиња на српским грбовима.

Вук сигурно није.
Ali sa prostreljenom njuskom.Valjda sibolizuje zlo dok za vuka kazu da je srpski totem.Secam kad je neki svapski "stručnjak" i "novinar" analizirao pesme Vaska Pope u njima "prepoznao" inspiraciju za srpski fašizam odnosno poziv za genocid nad nesrbima u Jugoslaviji a posebno se okomio na stih "Izađi hromi vuče..." Ja inače nisam poznaval ni poezije ni heraldike.ali su mi zapažanja Švabova učinila zanimljivim.
 
Nesto od navedenog su osobine vukova, ali mnogo je dodato.

Vukovi su strogo hijerarhijske zivotinje, koje zive u grupi. Vuk koji je najnizi na lestvici ce trpeti sve uvrede samo da ostane u grupi.

Nisu preterano brzi, ni opasni u poredjenju sa mackama, ali jesu izdrzljivi. Plen uglavnom jure dok ga ne izmore i tek onda ga ubijaju.

Sve predatore je tesko pripitomiti.

Između vukova u čoporu postoji jasna hijerarhija koja se uspostavlja unutrašnjom borbom gde jači nikad neće ubiti slabijeg vuka. Naime, jači vuk snažnim ugrizom do početka loma kosti, opominje drugog da je slabiji što ovaj prihvata ležući na leđa pokoravajući se bezuslovno da bi bio oslobođen daljih napada.

Vukovi su složni u lovu, podeli plena, odgajanju i brizi za potomstvo i u poštovanju unutrašnje hijerarhije. To kod pasa nije slučaj obzirom da su se ti instikti i nagoni vremenom izgubili. Na kraju, kroz prirodnu sekekciju najjačih, najzdravijih i najsposobnijih u svojoj vrsti uz daleko izoštrenija sva čula u odnosu na pse, vukovi su obezbedili izvanrednu životnu sposobnost, otpornost i adaptilnost.

Imajući u vidu da je vuk po animističkim verovanjima Srbinov predak, uz prethodne njegove osobine karaktera i rasne životne otpornosti, u našem narodu detetu je davano ime Vuk. Ono je jedno od najstarijih i veoma čestih imena u srpskom narodu, upravo zbog toga što se ranije verovalo da će onaj ko nosi ime totemske životinje biti zaštićen od svakakvih zala. I dan-danas srećemo imena kao što su Vuk, Vučko, Vujkan, Vujica, Vukašin, Vukan, Vučica i Vukica, kao i prezimena Vučić, Vučinić, Vuković, Vujošević, Vujičić, Vukadinović, Vujović, Vukobratović, Vujković, Vučetović, Vučković, Stanivuković i mnoga druga.
 
Ali sa prostreljenom njuskom.Valjda sibolizuje zlo dok za vuka kazu da je srpski totem.Secam kad je neki svapski "stručnjak" i "novinar" analizirao pesme Vaska Pope u njima "prepoznao" inspiraciju za srpski fašizam odnosno poziv za genocid nad nesrbima u Jugoslaviji a posebno se okomio na stih "Izađi hromi vuče..." Ja inače nisam poznaval ni poezije ni heraldike.ali su mi zapažanja Švabova učinila zanimljivim.

Slovenska mitologija spominje jedno božastvo koje je u neraskidivoj vezi sa vukom. To je Dažbog (Dajbog), bog Sunca i sin Svaroga, dakle, jedan od Bogova koji se nazivaju Svarožićima. Dažbog je kao i većina božanstava teriomorfan a njegov životinjski oblik je beli hromi vuk.
 
Između vukova u čoporu postoji jasna hijerarhija koja se uspostavlja unutrašnjom borbom gde jači nikad neće ubiti slabijeg vuka. Naime, jači vuk snažnim ugrizom do početka loma kosti, opominje drugog da je slabiji što ovaj prihvata ležući na leđa pokoravajući se bezuslovno da bi bio oslobođen daljih napada.
Jesu, ali najnizi na lestvici sluzi za izivljavanje.
Vukovi su složni u lovu, podeli plena, odgajanju i brizi za potomstvo i u poštovanju unutrašnje hijerarhije. To kod pasa nije slučaj obzirom da su se ti instikti i nagoni vremenom izgubili. Na kraju, kroz prirodnu sekekciju najjačih, najzdravijih i najsposobnijih u svojoj vrsti uz daleko izoštrenija sva čula u odnosu na pse, vukovi su obezbedili izvanrednu životnu sposobnost, otpornost i adaptilnost.
Plen se deli prema hijerarhiji.
Potomstvo ima samo glavni muzijak i zenka.

U poredjenjima se psima, ali ne svim, su snazniji, izdrzljiviji i ospasniji, ali nisu opremljeni niti uspesni kao velike macke. Zato uglavnom izmaraju plen, umesto da ga direktno love.
Imajući u vidu da je vuk po animističkim verovanjima Srbinov predak, uz prethodne njegove osobine karaktera i rasne životne otpornosti, u našem narodu detetu je davano ime Vuk. Ono je jedno od najstarijih i veoma čestih imena u srpskom narodu, upravo zbog toga što se ranije verovalo da će onaj ko nosi ime totemske životinje biti zaštićen od svakakvih zala. I dan-danas srećemo imena kao što su Vuk, Vučko, Vujkan, Vujica, Vukašin, Vukan, Vučica i Vukica, kao i prezimena Vučić, Vučinić, Vuković, Vujošević, Vujičić, Vukadinović, Vujović, Vukobratović, Vujković, Vučetović, Vučković, Stanivuković i mnoga druga.

Vuk se postuje jer je glavni predator u nasim krajevima, pored ljudi i medveda. I ljudima su davali takva imena, pretpostavljajuci da ce ime dati izdrzljivost da opstane, posebno u situacijama kada je vise dece umrlo kao malo.
 
Soko možda.On je ukras naših brda i planina.Dvoglavi orao je preuzet od Vizantinaca. Protiv vuka smo hajke pravili,ali smo i djeca imena nadjevali po vuku. Pored ova tri predloga možda bi trebao dodati i četvrti,a to je ovca. Kroz istoriju smo završili više puta kao ovca.
 
Ali sa prostreljenom njuskom.Valjda sibolizuje zlo dok za vuka kazu da je srpski totem.Secam kad je neki svapski "stručnjak" i "novinar" analizirao pesme Vaska Pope u njima "prepoznao" inspiraciju za srpski fašizam odnosno poziv za genocid nad nesrbima u Jugoslaviji a posebno se okomio na stih "Izađi hromi vuče..." Ja inače nisam poznaval ni poezije ni heraldike.ali su mi zapažanja Švabova učinila zanimljivim.

Хромост је, колико знам, као и свака друга физичка мана знак зла у том миљеу.

Cp. "хроми даба", што је једно од имена за ђавола.
 
Хромост је, колико знам, као и свака друга физичка мана знак зла у том миљеу.

Cp. "хроми даба", што је једно од имена за ђавола.

Да, своју злокобност Дажбог је зарадио оног тренутка кад се у борбу за српске душе упустило хришћанско свештенство које није бирало начине да Србима омрзне стара божанства...
 

Back
Top