U pitanju je najbolja drugarica, nezaboravno dvogodisnje druzenje, a znamo se tri ali smo intezvno svakodnevno druzili tek posle godinu dana.Bila mi je kao sestra, to prijateljstvo necu moci da prebolim, zaboravim, to prijateljstvo je bilo na istom nivou kao sa mog najboljeg druga iz detinstva sada je kum, dakle imam samo njega s kim se osecam dobro u drustvu, ispunjeno za koga mogu da kazem da je uvek tu za mene a i ja za njega a isto tako je vilo s njom.Nase prijateljstvo je stalo zbog njene ljubomore, u pocetku je bila suzdrzana a kasnije je pocela da pravi probleme, e kad je zatrudnela videla je da ima veliki uticaj i tu je iskoristila da se ja od nju polako udaljim i pred vencanje kad je pobacila je rekla ili ces na vencanju sam bez mene ili nema da je zoves i eto sah mat.Vencanje je bilo vec zakazano, pozivnice poslate i nisam imao kud.Ja sam njeno dete iz predhodnog braka prihvatio, mada ja nemam za sada obavezu prema njemu jer je dete ostalo kod oca.Bio sam spreman da ako se nesto promeni i da dete zivi kod nas alu sad posle silnih svadja manjih i vecih, tolikih uvreda vise za to nisam i cekam samo kad ce da dodje dan rastanka pitanje je vremena kad ce...
Drugarica ne verujem da ce ikada da mi oprosti da me razume i shvati ali eto tuga i samo tuga...