Zapisi o Leonardu
„Bio je toliko jedinstven i univerzalan da se može reći da ga je pririoda kao neko svoje čudo porodila. Veoma se istakao u matematici, a ne manje i u perspektivi, bavio se skulpturom , a u crtanju je u mnogome sve druge nadvisio. Imao je divne zamisli, ali nije obojio mnoga dela jer, priča se, nikada sobom nije bio zadovoljan pa su zato njegova dela retka. Bio je veoma dobar govornik i divno je svirao liru. Vodio je brigu o običnom svetu i družio se sa njim, a bio je veoma sposoban i u vojnim stvarima i u građevinama na vodi, i drugim čudnim izumima, i nikada se duh njegov nije smirivao nego je uvek u mislima tražio novo.”
Gadijanski anonim, „Knjiga o umetnicima”, 1537-1542.
„Slikar je za njega jasno oko sveta koje dominira svim vidljivim stvarima. Svet se, iznenada, otvara u svoj svojoj punoći i bogatstvu pa izgleda kao da je Leonardo osetio kako ga neka velika ljubav sjedinjuje sa svim onim što je živo. Karakterističnu crtu tog duševnog stanja otkriva Vazari kada priča kako su ga ponekad viđali tamo gde se prodaju ptice kako ih kupuje da bi im podario slobodu.”
Hajnrih Vejflin, „O klasičnoj umetnosti”, 1898.