najčešće stavri koje slušam su pljuvanje drugih po pravilu uspešnijih i bolje snadjenih od strane mnogih
to su one priče jao svaka budala danas može da bude nešto, jao otkud ovom ono, jao vidi ova što se ugajbila, ja jao
da li to iz ljudi progovara čista zavist ili osećaj za nepravdu ili sopstvena nemoć
Nisam sujetna. Učim od pametnijih i mudrijih.
Ne može svako da bude za svašta, jer svi smo rođeni za različite stvari. S toga, imamo različita interesovanja, senzibilitete i karaktere. Ne kažu zalud, da je svačiji karakter njegova sudbina.
U tom domenu, čovek treba da radi na sebi. Jer to nije niti sramota niti nipodaštavanje sebe. Samo zaista ljudi, koji ne žele da nauče neke stvari, to neće nikada i naučiti. Svi oni koji žele i imaju volje, će uspeti i dostići svoj domet. Jer uspeh je već sam po sebi, spoznajom da nisi naj, da nisi nesagrešiv, da nisi najbolji, najpametniji, najlepši. U redu je ceniti sebe i poštovati, ali preterivanje - to nikako.
Ne osećam zavist; osećam samo želju i žudnju, da naučim što više i (sa)znam, od onih koji to znaju bolje od mene. Ja neću biti nikada kao neki, niti to trebam, niti želim niti mogu...ali mogu da budem najbolje od sebe..za sebe. Tu mogu da dam sve od sebe, da tako i bude. Samim tim, biću bolja i za druge.
Osećaj nepravde...je uvek grozan, ali naučiš i da se nosiš s tim. Pogotovo je užasno, kada se ide neravnopravnim "oružjem" ali i tome ima leka. Takve izbegavaš; jer od njih nemaš ništa da naučiš...a oni će tebe da nauče samo..kako ćeš još jadnije da se osetiš ili osećaš, a to ti ne treba, zar ne?
Sopstvenu nemoć možeš da pretvoriš u moć, kada shvatiš svoje greške, domete, limite, poraze...kada sebe pogledaš u ogledalo, i budeš prema sebi istinit. Po pitanju svega. Tada se tvoja nemoć transformiše u moć..jer ko pobedi sebe, ima moć. Nad sobom. Kud ćeš bolje i više? To je nekako i najteže. Zar ne?
