Omiljeni kadrovi iz Filmova & TV Serija - Screenshots

ja sam ga oduvek dozivljavala kao neki san, neku pararelnu realnost u kojoj bibi prica pricu o sebi drugom, cutljivom delu sebe, tj liv.
Da, i ja tako tumačim dinamiku između njih dve, jer baš kada Elizabet prestaje da verbalizuje bilo šta, pojavljuje se Alma koja verbalizuje za nju, prvo sadržaje svog života a onda njene do granice potpunog stapanja dveju ličnosti, da se i Elizabetin muž obraća Almi kao da je Elizabet. Pitanje je da li su to uopšte dve različite osobe, ili fragmenti Elizabetine/Almine psihe, mislim da je to namerno ostavljeno otvoreno za interpretaciju.
 
Zanimljivo.

Ono malo što sam gledao, Bergman je za mene Frojdovac.
U divljim jagodama prikazuje tipičan Frojdovski repetativan san kada matori mora da ubeđuje profesora da je položio ispit pokazujući mu indeks.

Pa onda onaj film u boji sa Ingrid Bergman, solistkinjom klavira, sa sve ćerkom koja ima madr išjuz -

a1e81465bd33decb99ef9e32405c1a52.jpg


da se malo našalim :lol:

Ali ovde u nazivu filma koristi čisto Jungovski pojam, citiram -

Persona je maska koju prihvata osoba kao odgovor na zahteve društvene konvencije i tradicije i na svoje unutarnje arhetipne potrebe.
To je uloga koju društvo daje nekom čoveku,uloga koju društvo očekuje da će je on igrati u životu.
Cilj maske je da učini određeni utisak na druge i ona često,mada ne nužno,sakriva stvarnu prirodu te osobe.
Persona je javna ličnost,to su one strane koje čovek pokazuje svetu,ili koje javno mnjenje pripisuje jedinki,nasuprot skrivenoj ličnosti koja postoji iza društvene fasade.
Ako se Ja poistoveti sa personom,kao što se često čini,jedinka postaje svesnija uloge koju igra nego što je svesna svojih izvornih osećanja.
Ona postaje otuđena od same sebe i njena celokupna ličnost poprima ravan ili dvodimenzionalni kvalitet.
Ona postaje samo privid čoveka,odblesak društva umesto autonomnog ljudskog bića.

C.G.Jung

-----------------------------------------

Ili da se izrazim originalno, iz svog sopstvenog pisanija-

Čemu odlazak na bal pod maskama, kada masku nikada ni ne skidaš?


 
Ali ovde u nazivu filma koristi čisto Jungovski pojam, citiram
Da, jungijanska perspektiva je kako treba analizirati Bergmanovu Personu. Elizabetina profesija glumice je njena persona, a Alma je njen potisnuti fragment, tj senka, koja na kraju preuzima kormilo, kao što dovoljno dugo skrajnuta i ignorisana senka kad tad to učini u čovekovom životu.
 

Back
Top