DJ 5ak
Domaćin
- Poruka
- 4.389
На ОКТ у Порторику, у финалу домаћин је побиједио Литванију 79:68 (стат. овдје)
Литванци су на тирниру одиграли тек један добар меч, против Италије. Мучили су се против Мексика и Обале Бјелокости, у финалу блиједа партија, очигледно пролазе кроз кризу. Недостају им неки играчи, Валанчунас је спријечен због потписивања новог уговора и обавеза које то прате, са њим би издоминирали Порториканце (који осим Кондита уопште немају високих играча) у рекету, нејасна је ситуација око Браздеикиса који би био од велике помоћи, и отписивање Гиедраитиса је тешко објашњиво. Селектор и бивши тренер Жалгириса је могуће фаворизоваио "своје играче" из Жалгириса, показало се да ти (Димша, Буткевичиус, Улановас) нису квалитет за Париз.
На другој страни Порторико има изврсног плеја Хозеа Алварада и опасну бековску линију, прије свих ту су Тремонт Вотерс и Џордан Хауард, брат Маркусов, сви око 180 цм, и примјетан дисбаланс у екипи гдје унутрашња линија није квалитет спољне. Немају висину, ту је тек скочни центар млади Кондит, остали борбени, агресивни и примјетних лимита. Против њих наша селекција не би смјела ући у дивљу, прангијашку игру, недостајаће нам Стефан Јовић да изврши притисак на Алвараду, ипак мораће се одиграти агресивнио на спољној линији Порториканаца и искористити предност у рекету.
E iskreno ovo mi je baš iznenadjenje, mislim Litvanija je odlično odigrala Svetsko prvenstvo, dobili Crnogorce sa 20 razlike, dobili Grke sa 25 razlike, pobedili su i Amerikance (prvi put od OI u Atini 2004.) i to ubacivši im 110 poena, ali eto onda smo im se mi isprečili u 1/4 finalu i u klasiku evropske košarke taj jedan jedini poraz na turniru ostavio ih je bez borbe za medalje, ali generalno zaista sjajan turnir su odigrali, pritom sad na ovom turniru su im se vratili u ekipu Domantas Sabonis, Grigonis, Uljanovas i iskusni Lekavičius (mada opet ruku na srce sa druge strane nije im bilo Jonasa Valančijunasa (koji bi išao na OI da su se plasirali uprkos izostanku na ovom turniru u Portoriku) , nije im bilo ni Ignasa Brazdeikisa, Margirisa Normantasa, Eimantasa Bendžiusa i Vaidasa Kariniauskasa koji su zaista odlično odigrali na SP) i delovalo je zaista da bi Litvanci mogli da budu i jedni od kandidata za neku od medalja na OI, mislim od 1992. do 2016. nisu propustili ni jedan olimpijski turnir a od 1992. do 2008. svaki put i 5x zaredom su igrali u polufinalu (sad eto drugu Olimpijadu zaredom propuštaju, prošli put ih je izbacila raspucana i raspoložena Slovenija predvodjena Lukom Dončićem a sad Portoriko predvodjen Hozeom Alvaradom) i ono setimo se da su uvek i Amerikance mučili, znamo kako su ispustili onu pobedu u polufinalu protiv njih u Sidneju, pa su onda dobili u Atini 2004. a sećamo se isto kako su bili blizu i kako su prokockali priliku u završnici da ih pobede i u Londonu 2012. , eto eto dobili su ih nakon Atine opet u Manili na prošlom SP.
Znači onako jedna vrlo mala zemlja (koja ima stanovnika maltene kao Beograd sa širom okolinom) ali u košarkaškom smislu velika nacija, koja ima ozbiljnu tradiciju i košarkašku kulturu i koja je možda jedina zemlja na svetu gde je košarka sport broj 1 i to ubedljivo sport broj 1, tako da šteta za Litvance.
Sa druge strane Portoriko jedna zanimljiva i simpatična ekipa, ekipa koja tradicionalno ne taktizira previše i koja igra ofanzivno, otvoreno, koja voli dosta da šutira i ekipa koja tradicionalno skoro nikad nije mogla da udje medju top 4 i umeša se u borbu za medalje na SP ili OI (najveći uspesi dva 4. mesta na OI 1964. u Tokiju i na SP 1990 u Argentini) ali su uvek igrali lepu, atraktivnu i zanimljivu košarku i skoro uvek znali da iznenade nekog od glavnih favorita, pa sećamo se recimo šta su Amerikancima uradili na OI u Atini, Karlos Arojo, Edi Kasiano, Leri Ajuso i družina, oprali ih 20 razlike (što nikom još nije pošlo za rukom bez obzira ko ih je sve pobedjivao od tad) sa sve Ajversonom, Timom Dankanom, Stefom Marberijem, Amari Stodemajerom, Šon Merionom,Ričardom Džefersonom, mladjanima Melo Entonijem, Vejdom i Lebronom u ekipi i tom družinom, pa setimo se i nas su uspeli da pobede i 1990. u Buenos Ajresu (onaj "YU Dream Team" sa sve Draženom, Kukočem, Paspaljem, Divcem, Komazecom, Zoranom Saviićem, Zdovcom.......) kao i 2002. u Indijanapolisu kada smo takodje osvojili naslov prvaka sveta isto su nas pobedili u grupi.
Portoriko ono ako ima svoj dan i ako se raspuca može svakog da iznenadi, onako brza, šuterska ekipa koja ono ili će da utepa protivnika ili sebe. :d
Nego već duže vreme nisu na tom nivou, eto i te OI u Atini gde su ostvarili tu epsku, istorijsku pobedu nad Amerima su dosad bile poslednje OI na kojima su učestvovali, ono prosto nemaju više taj kvalitet i igrače kakvi su bili Arojo, Kristian i Rejmond Dalmau, Ortiz, Kasiano, Ajuso, Santjago i ostali, ali eto čak i uprkos tom možda i manjku kvaliteta opet su igrali atraktivno i znali da odigraju uzbudljive mečeve, pa sećamo se samo sad sa SP onaj njihov Karipski derbi i meč protiv Dominikanske Republike predvodjene Karl Entoni Taunsom i tog ultra-zanimljivog meča i produžetaka, pa onda i protiv Južnog Sudana sa nama u grupi isto puno koševa i produžeci, pa beše na onom SP 2019. u Kini onog meča protiv Irana (ne sećam se dal su i tu bili produžeci ili samo drama u završnici) i onog meča protiv Italije koji je isto otišao u produžetke (a što je zanimljivo sve te ultra-zanimljive mečeve i sa produžecima su dobili na kraju), prosto uvek su bili onako zanimljiva i uzbudljiva ekipa i znali da daju neki poseban štimung tim velikim takmičenjima, ali eto izgleda da sevraćaju polako i mislim da su u ovom Hoze Alvaradu napokon dobili novog "Karlosa Aroja"i lidera (koji im je nedostajao od povlačenja Aroja), nema sumnje da po stilu igre i konstituciji dosta podseća na Karlosa Aroja.
Inače Portoriko isto jedna mala zemlja sa nekih 3 - 3ipo miliona ljudi, polusuverena zemlja (neformalno su deo SAD-a) i isto zemlja koja ima košarkašku tradiciju i kulturu, recimo imaju i veoma dobru i zanimljivu ligu (čiji se prenosi mogu gledati besplatno na Youtube-u pa ono bacim pogled nekad) i ono igra se lepa i atraktivna košarka, uvek se igra za koš više, ima dosta poznatih i NBA igrača (tipa Emanuel Madije, Demarkus Kazins, Džalil Okafor, Holis-Džeferson, Australijanac Mič Krik kao i Džona Bolden, Dominikanac Viktor Liz, Tajrik Evans, Eris Paskal što je igrao za Golden Stejt, Dejvid Stokton sin Džona Stoktona,naravno i pregršt tih njihovih domaćih igrača i lokalnih zvezda i bilo je baš pregršt poznatih i NBA igrača tamo poslednjih godina), tribine su uvek pune ljudi, dobra je atmosfera i baš se vidi da Portorikance vole košarku i da imaju košarkašku kulturu.
Inače u potpunosti razumem te bivše NBA igrače što igraju tamo a recimo ne dolaze u Evropu, jer i zašto bi na kraju, mislim neki tako renomirani igrači dolazili u Evropu kod nekih manijaka od trenera tipa Žoc ili Duško Ivanović, trenirali po 2,3 puta dnevno, povredjivali se i ugrožavali svoje zdravlje, stalno trpeli pritisak od trenera, od uprave, od navijača, kada tamo mogu da igraju dosta opuštenije i bez pritiska, kada su tamo cenjeniji, mnogo su bliži kući a pritom ni ne zaradjuju manje nego što bi u Evropi i generalno Portorikanci su na svom ostrvu napravili maltene svoju mini - NBA ligu.
Tako da sve u svemu jedna onako zanimljiva i simpatična ekipa.