Олимпијски турнир у кошарци

На ОКТ у Порторику, у финалу домаћин је побиједио Литванију 79:68 (стат. овдје)
Литванци су на тирниру одиграли тек један добар меч, против Италије. Мучили су се против Мексика и Обале Бјелокости, у финалу блиједа партија, очигледно пролазе кроз кризу. Недостају им неки играчи, Валанчунас је спријечен због потписивања новог уговора и обавеза које то прате, са њим би издоминирали Порториканце (који осим Кондита уопште немају високих играча) у рекету, нејасна је ситуација око Браздеикиса који би био од велике помоћи, и отписивање Гиедраитиса је тешко објашњиво. Селектор и бивши тренер Жалгириса је могуће фаворизоваио "своје играче" из Жалгириса, показало се да ти (Димша, Буткевичиус, Улановас) нису квалитет за Париз.
На другој страни Порторико има изврсног плеја Хозеа Алварада и опасну бековску линију, прије свих ту су Тремонт Вотерс и Џордан Хауард, брат Маркусов, сви око 180 цм, и примјетан дисбаланс у екипи гдје унутрашња линија није квалитет спољне. Немају висину, ту је тек скочни центар млади Кондит, остали борбени, агресивни и примјетних лимита. Против њих наша селекција не би смјела ући у дивљу, прангијашку игру, недостајаће нам Стефан Јовић да изврши притисак на Алвараду, ипак мораће се одиграти агресивнио на спољној линији Порториканаца и искористити предност у рекету.

E iskreno ovo mi je baš iznenadjenje, mislim Litvanija je odlično odigrala Svetsko prvenstvo, dobili Crnogorce sa 20 razlike, dobili Grke sa 25 razlike, pobedili su i Amerikance (prvi put od OI u Atini 2004.) i to ubacivši im 110 poena, ali eto onda smo im se mi isprečili u 1/4 finalu i u klasiku evropske košarke taj jedan jedini poraz na turniru ostavio ih je bez borbe za medalje, ali generalno zaista sjajan turnir su odigrali, pritom sad na ovom turniru su im se vratili u ekipu Domantas Sabonis, Grigonis, Uljanovas i iskusni Lekavičius (mada opet ruku na srce sa druge strane nije im bilo Jonasa Valančijunasa (koji bi išao na OI da su se plasirali uprkos izostanku na ovom turniru u Portoriku) , nije im bilo ni Ignasa Brazdeikisa, Margirisa Normantasa, Eimantasa Bendžiusa i Vaidasa Kariniauskasa koji su zaista odlično odigrali na SP) i delovalo je zaista da bi Litvanci mogli da budu i jedni od kandidata za neku od medalja na OI, mislim od 1992. do 2016. nisu propustili ni jedan olimpijski turnir a od 1992. do 2008. svaki put i 5x zaredom su igrali u polufinalu (sad eto drugu Olimpijadu zaredom propuštaju, prošli put ih je izbacila raspucana i raspoložena Slovenija predvodjena Lukom Dončićem a sad Portoriko predvodjen Hozeom Alvaradom) i ono setimo se da su uvek i Amerikance mučili, znamo kako su ispustili onu pobedu u polufinalu protiv njih u Sidneju, pa su onda dobili u Atini 2004. a sećamo se isto kako su bili blizu i kako su prokockali priliku u završnici da ih pobede i u Londonu 2012. , eto eto dobili su ih nakon Atine opet u Manili na prošlom SP.
Znači onako jedna vrlo mala zemlja (koja ima stanovnika maltene kao Beograd sa širom okolinom) ali u košarkaškom smislu velika nacija, koja ima ozbiljnu tradiciju i košarkašku kulturu i koja je možda jedina zemlja na svetu gde je košarka sport broj 1 i to ubedljivo sport broj 1, tako da šteta za Litvance.

Sa druge strane Portoriko jedna zanimljiva i simpatična ekipa, ekipa koja tradicionalno ne taktizira previše i koja igra ofanzivno, otvoreno, koja voli dosta da šutira i ekipa koja tradicionalno skoro nikad nije mogla da udje medju top 4 i umeša se u borbu za medalje na SP ili OI (najveći uspesi dva 4. mesta na OI 1964. u Tokiju i na SP 1990 u Argentini) ali su uvek igrali lepu, atraktivnu i zanimljivu košarku i skoro uvek znali da iznenade nekog od glavnih favorita, pa sećamo se recimo šta su Amerikancima uradili na OI u Atini, Karlos Arojo, Edi Kasiano, Leri Ajuso i družina, oprali ih 20 razlike (što nikom još nije pošlo za rukom bez obzira ko ih je sve pobedjivao od tad) sa sve Ajversonom, Timom Dankanom, Stefom Marberijem, Amari Stodemajerom, Šon Merionom,Ričardom Džefersonom, mladjanima Melo Entonijem, Vejdom i Lebronom u ekipi i tom družinom, pa setimo se i nas su uspeli da pobede i 1990. u Buenos Ajresu (onaj "YU Dream Team" sa sve Draženom, Kukočem, Paspaljem, Divcem, Komazecom, Zoranom Saviićem, Zdovcom.......) kao i 2002. u Indijanapolisu kada smo takodje osvojili naslov prvaka sveta isto su nas pobedili u grupi.
Portoriko ono ako ima svoj dan i ako se raspuca može svakog da iznenadi, onako brza, šuterska ekipa koja ono ili će da utepa protivnika ili sebe. :d
Nego već duže vreme nisu na tom nivou, eto i te OI u Atini gde su ostvarili tu epsku, istorijsku pobedu nad Amerima su dosad bile poslednje OI na kojima su učestvovali, ono prosto nemaju više taj kvalitet i igrače kakvi su bili Arojo, Kristian i Rejmond Dalmau, Ortiz, Kasiano, Ajuso, Santjago i ostali, ali eto čak i uprkos tom možda i manjku kvaliteta opet su igrali atraktivno i znali da odigraju uzbudljive mečeve, pa sećamo se samo sad sa SP onaj njihov Karipski derbi i meč protiv Dominikanske Republike predvodjene Karl Entoni Taunsom i tog ultra-zanimljivog meča i produžetaka, pa onda i protiv Južnog Sudana sa nama u grupi isto puno koševa i produžeci, pa beše na onom SP 2019. u Kini onog meča protiv Irana (ne sećam se dal su i tu bili produžeci ili samo drama u završnici) i onog meča protiv Italije koji je isto otišao u produžetke (a što je zanimljivo sve te ultra-zanimljive mečeve i sa produžecima su dobili na kraju), prosto uvek su bili onako zanimljiva i uzbudljiva ekipa i znali da daju neki poseban štimung tim velikim takmičenjima, ali eto izgleda da sevraćaju polako i mislim da su u ovom Hoze Alvaradu napokon dobili novog "Karlosa Aroja"i lidera (koji im je nedostajao od povlačenja Aroja), nema sumnje da po stilu igre i konstituciji dosta podseća na Karlosa Aroja.

Inače Portoriko isto jedna mala zemlja sa nekih 3 - 3ipo miliona ljudi, polusuverena zemlja (neformalno su deo SAD-a) i isto zemlja koja ima košarkašku tradiciju i kulturu, recimo imaju i veoma dobru i zanimljivu ligu (čiji se prenosi mogu gledati besplatno na Youtube-u pa ono bacim pogled nekad) i ono igra se lepa i atraktivna košarka, uvek se igra za koš više, ima dosta poznatih i NBA igrača (tipa Emanuel Madije, Demarkus Kazins, Džalil Okafor, Holis-Džeferson, Australijanac Mič Krik kao i Džona Bolden, Dominikanac Viktor Liz, Tajrik Evans, Eris Paskal što je igrao za Golden Stejt, Dejvid Stokton sin Džona Stoktona,naravno i pregršt tih njihovih domaćih igrača i lokalnih zvezda i bilo je baš pregršt poznatih i NBA igrača tamo poslednjih godina), tribine su uvek pune ljudi, dobra je atmosfera i baš se vidi da Portorikance vole košarku i da imaju košarkašku kulturu.
Inače u potpunosti razumem te bivše NBA igrače što igraju tamo a recimo ne dolaze u Evropu, jer i zašto bi na kraju, mislim neki tako renomirani igrači dolazili u Evropu kod nekih manijaka od trenera tipa Žoc ili Duško Ivanović, trenirali po 2,3 puta dnevno, povredjivali se i ugrožavali svoje zdravlje, stalno trpeli pritisak od trenera, od uprave, od navijača, kada tamo mogu da igraju dosta opuštenije i bez pritiska, kada su tamo cenjeniji, mnogo su bliži kući a pritom ni ne zaradjuju manje nego što bi u Evropi i generalno Portorikanci su na svom ostrvu napravili maltene svoju mini - NBA ligu.
Tako da sve u svemu jedna onako zanimljiva i simpatična ekipa. ;)
 
E iskreno ovo mi je baš iznenadjenje, mislim Litvanija je odlično odigrala Svetsko prvenstvo, dobili Crnogorce sa 20 razlike, dobili Grke sa 25 razlike, pobedili su i Amerikance (prvi put od OI u Atini 2004.) i to ubacivši im 110 poena, ali eto onda smo im se mi isprečili u 1/4 finalu i u klasiku evropske košarke taj jedan jedini poraz na turniru ostavio ih je bez borbe za medalje, ali generalno zaista sjajan turnir su odigrali, pritom sad na ovom turniru su im se vratili u ekipu Domantas Sabonis, Grigonis, Uljanovas i iskusni Lekavičius (mada opet ruku na srce sa druge strane nije im bilo Jonasa Valančijunasa (koji bi išao na OI da su se plasirali uprkos izostanku na ovom turniru u Portoriku) , nije im bilo ni Ignasa Brazdeikisa, Margirisa Normantasa, Eimantasa Bendžiusa i Vaidasa Kariniauskasa koji su zaista odlično odigrali na SP) i delovalo je zaista da bi Litvanci mogli da budu i jedni od kandidata za neku od medalja na OI, mislim od 1992. do 2016. nisu propustili ni jedan olimpijski turnir a od 1992. do 2008. svaki put i 5x zaredom su igrali u polufinalu (sad eto drugu Olimpijadu zaredom propuštaju, prošli put ih je izbacila raspucana i raspoložena Slovenija predvodjena Lukom Dončićem a sad Portoriko predvodjen Hozeom Alvaradom)...
Па јесте. Они су пред свјетско првенство били баш ослабљени и одиграли су до меча 1/4Ф изванредан турнир. У Сан Хуану су по именима требали бити јачи јер Сабонис, Григонис и Лекавичиус су имена боље репутације од Валанчунаса и Браздеикиса (Нормантас, Кариниаусас и Бенџиус су и тако играчи који су због нужде тада прискочили), но нешто није штимало. Порторико јесте неугодан домаћин, узаврели латиноамерички амбијент, но једноставно изузев меча са Италијом, лоше су одиграли турнир.

Ево и опширнијег сажетка финалне утакмице
 
Па јесте. Они су пред свјетско првенство били баш ослабљени и одиграли су до меча 1/4Ф изванредан турнир. У Сан Хуану су по именима требали бити јачи јер Сабонис, Григонис и Лекавичиус су имена боље репутације од Валанчунаса и Браздеикиса (Нормантас, Кариниаусас и Бенџиус су и тако играчи који су због нужде тада прискочили), но нешто није штимало. Порторико јесте неугодан домаћин, узаврели латиноамерички амбијент, но једноставно изузев меча са Италијом, лоше су одиграли турнир.

Ево и опширнијег сажетка финалне утакмице

Pa sad jeste, mada nekako imam utisak da je oduvek Valančiunas dosta više značio reprezentaciji i bolje igrao za reprezentaciju nego Domantas Sabonis, ono Valančiunas se pokazao kao lider ekipe dok za Domantasa Sabonisa to baš i ne možemo reći, sad jeste on fantastičan igrač, radi sve na terenu, ne znam Ol Star je igrač, uvrštavan i u All NBA Team i sve to stoji ali nije lider i ne prija mu ta uloga, čak i u Sakramentu nekako radije prepoušta loptu i odgovornost DiAronu Foksu, mislim da bi kao lider ekipe trebao više da traži loptu i više da šutira dok Jonas Valančiunas ono bije protivnike u oba reketa, uvek traži loptu i želi i prija mu ta liderska uloga i nekako sam uvek bio utiska da je Domantas Sabonis možda veća zveda u NBA ali da je u reprezentaciji veća zvezda i lider ekipe zapravo Jonas Valančiunas.
Inače Ignas Brazdeikis je još mlad igrač, odigrao je odlično i na koledžu za prestižni univerzitet Mičigen i mislim da je on isto igrač NBA kalibra bez obzira na proteklu mršavu sezonu u Olimpijakosu (rekao bi da mu način na koji igraju i sredina u Olimpijakosu nije baš legla) i vrlo moguće da će se vratiti u NBA u nekom momentu, svakako igrač koji bi itekako bio od koristi Litvancima da je igrao na ovom turniru.
Što se tiče Normantasa, Kariniauskasa i Bendžijusa, ono odigrali su zaista dobro Svetsko prvenstvo, Normantas ono celu karijeru igra kod kuće u Litvaniji (nikad nije igrao negde preko) i ono važi za neku lokalnu zvezdu, Bendžius već godinama igra veoma dobro u Italiji za Dinamo Sasari gde je već dugo jedan od nosioca igre u toj ekipi (i u reprezentaciji kad je igrao uvek je imao 10+ poena u proseku) dok Vaidias Kariniauskas jeste bio iznenadjenje, pred SP niko nije znao ko je, s obzirom da je drugi deo te sezone odigrao u Rumuniji za Rapid iz Bukurešta ali na SP je bio jedan od junaka Litvanije, uneo posebnu energiju u ekipu (kao recimo Aleksa Avramović kod nas) i to baš u onoj epskoj pobedi protiv Amera je zablistao i odigrao svoj najbolji meč (verovatno u karijeri dosad), taj meč je odigrao maltene bez greške, bio najefikasniji igrač Litvanije i uspeo je da zaseni i 35 poena Entonija Edvardsa i veoma dobre partije Mikela Bridžisa, Džejlena Bransona pa i Brendona Ingrama (koji uprkos svojoj Ol Star reputaciji nije nešto odigrao na tom prvenstvu, beše u kasnijoj fazi turnira je čak i izgubio mesto startera ali eto tu utakmicu protiv Litvanije je odigrao dobro i gotovo bez promašaja) na toj utakmici, eto jedan anonimni momak koji je sezonu pre toga igrao u Rumuniji što je zaista ovako divno, nestvarno i ono priča za Netflix. ;)
Tako da šteta što ga nije bilo i ovaj put u reprezentaciji, mislim da je zaslužio, igrač koji uvek igra srcem i sa posebnim žarom za reprezentaciju.

Inače da od sva 4 turnira mislim da je atmosfera definitivno bila najbolja u Portoriku (čak recimo ni u Grčkoj atmosfera nije bila ništa toliko specijalna i ipak kad igra njihova reprezentacija to ne može da se poredi atmosfera kao kad igraju recimo Olimpijakos ili Panatinaikos) , vidi se da Portorikanci su ovako senzibilni, prava latino krv i da pritom baš vole košarku i da im znači to.
Dok recimo u Evropi mislim da najbolju atmosferu na mečevima svoje reprezentacije imaju Litvanci, ono njima je košarka ubedljivo sport broj 1, njima je ta reprezentacija sve i ono uvek su svi u zelenom i uvek iz srca navijaju i bodre svoju reprezentaciju bez obzira da li gube ili pobedjuju.
Čak recimo i kod nas gde znamo kakav kult ima naša košarkaška reprezentacija opet nije baš takva atmosfera, ono bude puna dvorana i to ali opet nema te vatrene atmosfere kao recimo kad igraju Partizan ili Crvena Zvezda svoje mečeve u Evroligi, što iskreno ja i ne razumem previše jer ipak mislim da bi reprezentacija uvek trebalo da bude važnija i iznad klubova i Evrolige (koja je maltene privatna organizacija i privatno takmičenje).
 
Pa sad jeste, mada nekako imam utisak da je oduvek Valančiunas dosta više značio reprezentaciji i bolje igrao za reprezentaciju nego Domantas Sabonis, ono Valančiunas se pokazao kao lider ekipe dok za Domantasa Sabonisa to baš i ne možemo reći, sad jeste on fantastičan igrač, radi sve na terenu, ne znam Ol Star je igrač, uvrštavan i u All NBA Team i sve to stoji ali nije lider i ne prija mu ta uloga, čak i u Sakramentu nekako radije prepoušta loptu i odgovornost DiAronu Foksu, mislim da bi kao lider ekipe trebao više da traži loptu i više da šutira dok Jonas Valančiunas ono bije protivnike u oba reketa, uvek traži loptu i želi i prija mu ta liderska uloga i nekako sam uvek bio utiska da je Domantas Sabonis možda veća zveda u NBA ali da je u reprezentaciji veća zvezda i lider ekipe zapravo Jonas Valančiunas.
Слажем се са написаним. Литванија јесте по репутацији играча који су играли, у Сан Хуану требала бити јачом него на сцвјетском првенству. Испоставило се да није тако. Када је у питаању Валанчунас човјек је једноставно потцјењен. И када је у питањун селекција Литваније и статус у ен-би-еју. У Литванији годинама држи један јако висок константан ниво, увијек ће одрадити оно што се од њега очекује, контрола рекета, чврстина под кошем, поред њега нема "промаје", скупиће скокове, добар пас поспремити у кош, у правилу увијек са најбољим учинком у репрезентацији. Од Сабониса су Литванцио вјерујем више очекивали у Сан Хуану, но није одиграо на нивоу на којем је Валанчунас играо, у финалу није имао ни један офензивни скок, то се Јонасу готово никад није догодило.

Валанчунас је и у ен-би-еју потцијењен, играч који је 12 година стартни центар, није свестран као рецимо Сабонис, али ради све што се од центра тражи, одлична контрола рекета, годинама међу 5 са најбољим % дефанзивних скокова, не повређује се готово никад, увијек поуздан. Прије пар дана је потписао уговор на 3 године за 30 мил.$, и то са Вашингтоном, екипом у процесу реизградње. За поређење, Хартенштајн, бек-ап центар Њујорка је потписаио три пута вреднији уговор са Оклахомом, 87 мил.$ за 3 године. Њемац јесте добро одиграо плеј-оф али таква разлика у вредновању није лако објашњива. Јонас је једноставно по мом мишљењу јако потцијењен играч.
Inače Ignas Brazdeikis je još mlad igrač, odigrao je odlično i na koledžu za prestižni univerzitet Mičigen i mislim da je on isto igrač NBA kalibra bez obzira na proteklu mršavu sezonu u Olimpijakosu (rekao bi da mu način na koji igraju i sredina u Olimpijakosu nije baš legla) i vrlo moguće da će se vratiti u NBA u nekom momentu, svakako igrač koji bi itekako bio od koristi Litvancima da je igrao na ovom turniru.
Немам појма шта се са Браздеикисом дешава. Он је током сезоне добијао све минорнију улогу у Олимпиакосу да би потпуно испао из ротације. Колико знам није повређен, он је морао бити у тиму. Као и Гиедраитис, са њима би Литванци добила потребну енергију на спољној линији.
Могуће је селектор Литваније, бивши тренер Жалгириса на тим позицијама више вјеровао "својим играчима" из Жалгириса (Димша, Улановас, Буткевичиус) но мислим да би са Браздеикисом и Гиедраитисом, уз одличног Григониса, Литванија имала доста веће шансе.
 
Слажем се са написаним. Литванија јесте по репутацији играча који су играли, у Сан Хуану требала бити јачом него на сцвјетском првенству. Испоставило се да није тако. Када је у питаању Валанчунас човјек је једноставно потцјењен. И када је у питањун селекција Литваније и статус у ен-би-еју. У Литванији годинама држи један јако висок константан ниво, увијек ће одрадити оно што се од њега очекује, контрола рекета, чврстина под кошем, поред њега нема "промаје", скупиће скокове, добар пас поспремити у кош, у правилу увијек са најбољим учинком у репрезентацији. Од Сабониса су Литванцио вјерујем више очекивали у Сан Хуану, но није одиграо на нивоу на којем је Валанчунас играо, у финалу није имао ни један офензивни скок, то се Јонасу готово никад није догодило.

Валанчунас је и у ен-би-еју потцијењен, играч који је 12 година стартни центар, није свестран као рецимо Сабонис, али ради све што се од центра тражи, одлична контрола рекета, годинама међу 5 са најбољим % дефанзивних скокова, не повређује се готово никад, увијек поуздан. Прије пар дана је потписао уговор на 3 године за 30 мил.$, и то са Вашингтоном, екипом у процесу реизградње. За поређење, Хартенштајн, бек-ап центар Њујорка је потписаио три пута вреднији уговор са Оклахомом, 87 мил.$ за 3 године. Њемац јесте добро одиграо плеј-оф али таква разлика у вредновању није лако објашњива. Јонас је једноставно по мом мишљењу јако потцијењен играч.

Немам појма шта се са Браздеикисом дешава. Он је током сезоне добијао све минорнију улогу у Олимпиакосу да би потпуно испао из ротације. Колико знам није повређен, он је морао бити у тиму. Као и Гиедраитис, са њима би Литванци добила потребну енергију на спољној линији.
Могуће је селектор Литваније, бивши тренер Жалгириса на тим позицијама више вјеровао "својим играчима" из Жалгириса (Димша, Улановас, Буткевичиус) но мислим да би са Браздеикисом и Гиедраитисом, уз одличног Григониса, Литванија имала доста веће шансе.

Slažem se za Valančijunasa, mada iskreno ne bi ja baš rekao ni da je potcenjen, itekako je ono respektabilan i rigrač sa renomeom, mislim možda nije tako polivalentan centar kao recimo Domantas Sabonis ili recimo Jokić još drastičniji primer ili ne znam Karl Entoni Tauns, već više je ono centar starog kova (mada ume i on da potegne za 3, sećamo se beše u Memfisu čini mi se kada je imao ono ludu utakmicu gde je šutirao trojke 9/9 iako mislim da u životu ni pre ni posle toga nije ispalio toliko trojki u nekom meč).
Znači možda jeste ono old skul centar ali je igrač na čiji učinak uvek može da se računa i koji uvek u rukama ima 15+10 uz po par blokada i po koju asistenciju, pritom jak je kao životinja i baš ono ozbiljna snaga u oba reketa a pritom već dugo vremena je u ligi, znao je da i sezonu sa 20+10 u proseku i eto za 13 sezona koliko je u ligi (što je zaista poprilično veliki uzorak) ima tu negde oko 14 poena i 10 skokova u karijeri i mislim da je zaslužio makar neki i Ol Star nastup.
Inače Ajzea Hartenštajn je mora se reći imao zaista odličnu sezonu u Njujorku, iako možda nije ta klasa kao Valančiunas ali je isto ono centar starog kova, opasan u oba reketa i koji bez problema moze da ubaci 10-15 poena i uhvati 10-15 skokova, mislim da je odlicno iskoristio priliku u Njujork Niksima koja mu se ukazala (a mislim i da će biti i ozbiljno pojačanje u reketu i za reprezentaciju Nemačke iako oni svakako ne kubure sa visokim igračima).

E da Giedraitisa isto nije bilo u timu na ovom predolimpijskom turniru u Portoriku, iskreno ne znam zašto, mošda jeste igrao u Crvenoj Zvezdi onako promenljivo i selektor je prednost dao Grigonisu, Uljanovasu, Sirvidisu, ali ono 10-ak poena za 25 minuta u proseku u Evroligi uz sličan učinak u ABA ligi složićemo se da nije ni tako loše, ono i više nego pristojan učinak i komotno je mogao da upadne u tim umesto recimo Tomasa Dimše koji ima tek nešto preko 4 poena u proseku u Evroligi za Žalgiris ili Arnasa Butkevičijusa koji je istu tu negde na skromnih 5,6 poena što u Evroligi što u litvanskoj LKL ligi.

Inače ne znam ni ja šta se dešava sa Brazdeikisom u Olimpijakosu, doveden je kao veliko pojačanje, odigrao je veoma dobro i na prošlom SP sa 10+ poena u proseku, po meni igrač NBA kalibra, na kraju mršava sezona u Olimpijakosu uz dosta skroman učinak, verovatno mu sredina nije legla što se kaže, mislim on je igrao na koledžu u Mičigenu u NCAA ligi (igrao je ja mislim i u srednjoj školi u Americi) , proveo je nekoliko sezona u NBA, posle odigrao sezonu u Žalgirisu, reklo bi se da je pravi izdanak te nazovi litvansko - američke škole košarke gde se forsira šut, brza tranzicija, ofanzivna igra, kraći napadi i on voli da šutira, voli da napada koš a realno Olimpijakos je oduvek bio maltene sušta suprotnost tome i ono od 90-ih pa na ovamo (otkad ja pratim košarku) mislim da da je Olimpijakos oduvek igrao da kažem najružniju košarku, ono defanzivna košarka, na malo poena, uz mnogo kontakta i seckanja igre, ono rvanje pod košem i često njihove utakmice znaju da budu totalno negledljive i verovatno s obzirom na njegove karakteristike nije mu legao taj sistem i ta sredina i mislim da bi Brazdeikisu mnogo bolje legla neka sredina gde se uvek igra za koš više, gde se više šutira i gde se forsira brži i ofanzivniji stil igre.
 
Vrlo zanimljivu utakmicu odigrali Ameri i Nemci, cela utakmica je bila egal, rezultatska klackalica i na 1,2 poseda, na kraju vrlo lako su Nemci mogli opet da ih dobiju ali za razliku od onog meča u 1/2 finalu SP falilo im je malo sreće u finišu (ona trojka Lebrona je reklo bi se presudila) ali dobro sigurno da ne može da se poredi polufinale SP i prijateljska utakmica, verujem da ni Nemcima rezultat nije bio toliko u prvom planu koliko to da se odmere sa njima i vide gde se nalaze u ovom trenutku.
Inače treba reći da su Nemci odigrali mnogo slabiji i lošiji meč u odnosu na taj čuveni na SP, sad po rezultatu neko bi pomislio da su Nemci odigrali ne znam ni ja šta, medjutim ne, recimo šut iz igre im je bio dosta loš i na kraju vrlo loših 29/81 i sad da mi je neko pokazao samo njihov šut iz igre i pitao me šta mislim koji je rezultat bio na kraju, ono rekao bi da su pretrpeli verovatno neku rezultatsku katastrofu tipa ono pukli 40 razlike jer sa tim procentima šuta teško da možeš da se nadaš nečemu i protiv nekih trećerazrednih ekipa a kamoli protiv Amerikanaca, ali eto Nemci su eto pokazali opet da su ozbiljna ekipa, da ono što se desilo na SP nije bila samo slučajnost i da mogu da pariraju Amerikancima i budu egal sa njima čak i kada ne igraju dobro i kada ih ne služi šut što svakako nije mala stvar.
Nego vidim ni ovaj put im nema Isaije Hartenštajna u ekipi, šteta, imao je veoma dobru sezonu u Njujorku i mislim da bi im baš veliko pojačanje i snaga u reketu (u oba pravca) , isto tako nema ni Maksija Klebera iz Dalasa, ali u svakom slučaju jedna vrlo respektablna reprezentacija, koja igra pošteno i do kraja i iako možda ne spadaju medju glavne favorite (kao što nisu ni pred SP) svakako ekipa koja će biti ozbiljan protivnik i prepreka za svakoga, ono mogu da izgube ali ne bez borbe i otpora.
 
1000010706.jpg
 
САД - Јужни Судан 103:86 (стат. овдје)
Америиканци су остварили сигурну побједу, подврдили квалитет, изузетна екипа, имена која улијевају страхопоштовање. Али важније (за нас јер нам предстоји меч) јесте да је Јужни Судан још једном доказао да су озбиљна екипа. У припремном мечу су умало добили Амере, синоћ су парирали већи део меча, у конаачници пораз -17 није тежак. Предводи их нови Партизанов плеј, Карлик Џонс, најважнији играч, готово и не излази са паркета, држи висок ритам, Мариел Шејок, Бул Куол и Нуни Омот на поз. 2-4 су потврдили квалитет, одлиични играч, високи, атлетски потентни, опасни у нападу, погађају у високим процентима. Ту је и Венијен Габријел, нови Макабијев центар, играч са дугогодишњем ен-би-еј искуством, велика енергија, може покрити и поз.4, баш као и бек-ап опција на центру Џеј-Ти Тор, још један ен-би-еј играч, Мицићев саиграч у Шарлоту.
Добра екипа, имају одличну петорку, ни бек-ап рјешења нису лоша, имају ширину, биће опасан ровал нашима.
 
Реално, овај систем такмичења на олимпијади је глуп. Побједа Грка над Аустралијом 77:71 (стат. овдје) доноси Грцима сасвим сигурно треће мјесто. Трећи су у свакој варијанти. Ако Канада побиједи Шпанију, Шпанија пада на четврто мјесто и испадају. Ако Шпанија добије испада Аустралија пада на четврто мјесто и оспада.

Побједа Грка од +6 одговара Бразилу који пролази у четвртфиналче јер имају бољи кош количник од Грла (Бразил -7, Грци -8). Грци иду у четвртфинале у случају побједе Србије над Јужним Суданом, +3 и више. У случају побједе Србије +1 или побједе Јужног Судана Грчка испада.
 

Back
Top