Oh drage moje

Ne verujem u sudbinu,nego u slobodan izbor i lupanje glavom o zid kad se zaebeš,il te drugi njihovim izborima, a pogotovo "izborima" zaebu.


Pored toga,verujem i da nam Bog pomaže,kada se smiluje, jer retko ko je tu pomoć zaslužio.
 
Poslednja izmena:
Postoji..
Takva je kakvu je mi skrojimo,vecim delom ali... ;)


Da se nadovezem na jednu jako interesantnu pricu koji mi ispricao jedan starac kad sam imao oko 14 god.

Kao siromasan deckic uvek sam zudio za necim vise..za necim malo sto bi me ispunjavalo al nije bilo mogucnosti za to.
Dobijajo bih po 2 kockice cokolade svaki treci dan uz napomenu stedi i krizi sa vrhovima zuba ili je sisi da osetis ukus sto vise,po neka bombonica tvrda i jos ako je imala nesto u srdini bese prava poslastica..Sisao je dok se ne istopi i probusi rupica da bih osetio tu slatkost nekog voca iz sredine:)
To je sve nestalo u danasnje vreme,ima na pretek svega i siti smo bilo iceg sto pozelimo.

Da se vratim na pricu,,, Od tog mudrog dede naucih sta je vrednost zivota..Da bogatsvo ne cini coveka vec on cini samim sebe ako se ophadja prema drugima kao i prema sebi.
Pitah ga i dali postoji sudbina,,

-- Postoji ali je vecim delom mi stvaramo,ipak pored svakog jednom u zivotu prolazi Zlatna Kočija.
--Mi samo trebamo uskociti u nju i ona ce nas odvesti tamo gde cemo biti ispunjeni i srecni... kako cu je prepoznati,,,??

Odgovor je bio...Ti se trudi da budes dobar covek ,,kad to budes ostvario sudbina ce te navesti na stanicu gde ce te povesti Zlatna Kočija...

Dali sam uskocio u nju i dan danas neznam, ali mislim da se sudbina poprilicno poigrala s,mnom ..na pozitivan način hvala bogu :)

To su stvari koje se nikad ne zaboravljaju..a i prisetih se coveka koji me je naucio da postujem vrednost mizerske ljudske rase koja hoda po zemlji jos malo najverovatnije.. ..
 
Poslednja izmena:
Postoji..
Takva je kakvu je mi skrojimo,vecim delom ali... ;)


Da se nadovezem na jednu jako interesantnu pricu koji mi ispricao jedan starac kad sam imao oko 14 god.

Kao siromasan deckic uvek sam zudio za necim vise..za necim malo sto bi me ispunjavalo al nije bilo mogucnosti za to.
Dobijajo bih po 2 kockice cokolade svaki treci dan uz napomenu stedi i krizi sa vrhovima zuba ili je sisi da osetis ukus sto vise,po neka bombonica tvrda i jos ako je imala nesto u srdini bese prava poslastica..Sisao je dok se ne istopi i probusi rupica da bih osetio tu slatkost nekog voca iz sredine:)
To je sve nestalo u danasnje vreme,ima na pretek svega i siti smo bilo iceg sto pozelimo.

Da se vratim na pricu,,, Od tog mudrog dede naucih sta je vrednost zivota..Da bogatsvo ne cini coveka vec on cini samim sebe ako se ophadja prema drugima kao i prema sebi.
Pitah ga i dali postoji sudbina,,

-- Postoji ali je vecim delom mi stvaramo,ipak pored svakog jednom u zivotu prolazi Zlatna Kočija.
--Mi samo trebamo uskociti u nju i ona ce nas odvesti tamo gde cemo biti ispunjeni i srecni... kako cu je prepoznati,,,??

Odgovor je bio...Ti se trudi da budes dobar covek ,,kad to budes ostvario sudbina ce te navesti na stanicu gde ce te povesti Zlatna Kočija...

Dali sam uskocio u nju i dan danas neznam, ali mislim da se sudbina poprilicno poigrala s,mnom ..na pozitivan način hvala bogu :)

To su stvari koje se nikad ne zaboravljaju..a i prisetih se coveka koji me je naucio da postujem vrednost mizerske ljudske rase koja hoda po zemlji jos malo najverovatnije.. ..


Hvala sto si podelio nešto pametno sa nama

:)
 

Back
Top