Ogorčenje, razočaranje, ravnodušnost

...ogorčenje i razočarenje ide jedno sa drugim, povezano i isprepleteno...ima veze sa osjećajem gubitka nečega u šta smo vjerovali.....kada ta osjećanja nestanu..za šta treba vremena....ostaje ravnodušnost tj. zaborav......

Razočarenje i ogorčenost ne idu nužno zajedno. Kada npr. neko ne dostigne željeni cilj on se može osećati razočarano ali iz tog neuspeha on može izvući pouku nastaviti dalje, prihvatiti ga kao jedno loše iskustvo koje se dešava svima u životu, ili, može reagovati manje konstruktivno - ogorčenjem.
 
Ravnodusnost – Ravnodusnost je izostanak osecanja. Covek oseca ravnodusnost u situaciji u kojoj nema zelju ili potrebu koju bi zeleo da zadovolji, kao ni vrednost koju bi hteo da potvrdi ili odbrani.
Moze se postaviti pitanje da li ravnodusnost jeste emocija jer je u pitanju osecanje neosecnja osecanja, i ubraja se u osecanja.
Izostanak emocija tokom ravnodusnosti ne znaci da covek nista ne oseca, vec oseca brojne senzacije koje prima svim culima. Adevatna ravnodusnost obicno oznacava eufeminizam koji imaju pozitivniju konotaciju : spokoj, sirenost, blagost ...
Kada se osecanje ravnodusnosti javlja u odnosu prema nekom objektu ili situaciji, tada ga nazivamo situaciona ravnodusnost ili indiferentnost.
Kada se ravnodusnost javlja kao hronicno osecanje – raspolozenje – koje nezavisno od situacija i objekata koji okruzuju coveka, tada je nazivamo strukturalna ravnodusnost ili apatija.

Dete koje ima utisak da ga roditelj ignorise na razne nacine ce pokusati da privuce roditeljsku paznju, pa makar ona bila izrazena psovkom ili udarcem. Bern je , na osnovu ovakvih zapazanja, ustanovio jedno pravilo koje vazi za medjuljudske odnose : ,,I negativna stimulacija je bolja od ignorisanja’’ , a koje moze objasniti nesvesnu motivaciju u destruktivnim ponasanjima zanemarene dece (Berne 1964).

Neke osobe veruju da su prestale da vole drugu osobu jer u njenom prisustvu osecju ravnodusnost. Medjutim, u vecini sucajeva ne radi se o odnosu ravnodusnosti prema objektu, vec o ljubavi-navici. Kod ljubavi-navike osoba ne oseca prijatna osecanja u prisustvu osobe, ali oseca neprijatna osecanja kada osoba nije prisutna (frustracija) , kada postoji mogucnost da ode sa trecim (ljubomora) ili je zalosna kada izubi osobu (tuga). Za razliku od ljubavi-navike kod ravnodusnosti je coveku sasvim svejedno da li je objekt prisutan ili odsutan.

Grcki stoici su razvili takvu filozofiju ciji je ideal postizanje stanja duha koji nista ne moze uznemiriti, a koji je nazvan atarakcija. U tom smislu ravnodusnost, kao oslobadjanje emocija koje su neprijatne, ili koje svojom prijatnoscu zavode logicnu misao, postaje ideal duhovnog razvoja. Slicna gledista nalazimo u u istocnim filozofijama koje teze postizanju ravnodusnosti , a koje imaju daleko kompleksnije metafizicko opravdanje takvog idealnog cilja.
 
Tri osećanja koja nisu ekstremi.

Ogorčenje – šta je to ? Nije ljutnja, ali ima neke njene elemente. Ogorčenje, za razliku od besa („.Bes vodi u mržnju, a mržnja u patnju.“, reče guru Joda u "Ratovima zvezda":)) nije toliko destruktivno, i često se završava tihim buntom i knedlom u grlu.

Razočaranje nastupa kada nešto/neko izneveri naša očekivanja.
Za razliku od ogorčenja i ravnodušnosti, možemo se razočarati i u sebe. Da li vam se to dogodilo?

Ravnodušnost je nezaiteresovanost, ignorancija … jedan totalno autističan doživljaj okolnosti ili ljudi. Može biti konstantna, periodična, pojedinačna ili generalna (pretpostavljam da se, u slučaju kada je konstantna i generalna, radi o nekom psihičkom poremećaju). Najčešća je ona vrsta ravnodušnosti koja nastupi kao tačka mrtvila nakon burno proživljenih emocija.

Kako objašnjavate ova osećanja ? Vaša iskustva?

Možda nije za Filozofiju, ali, nažalost, nemamo pdf. Psihologija. Uostalom, ovde smo pričali o ljubavi i mržnji, pa zašto ne bismo i o nekim "nijansama"?



Ogorcenje vodi u razocarenje,a ovo u ravnodusnost na kraju.
Inace karakteristicna su za mlade ljude,jos rukovodjene osecanjima.Da, desavalo mi se da kao mlada (jeeee....sad sam sebe pokopala :P ali recimo kad mi je bilo 20-tak ),ocekujem nesto od drugih,od zivota.To nesto je uvek bilo naravno nedefinisano,ali uvek veliko i znacajno i lepo.I kad posle odredjenog truda,to 'nesto' ne bi nastupilo ili jos gora varijanta,dogodi se upravo suprotno,e gle,prvo ogorcenja,pa razocarenja,pa na kraju ravnodusnost.
Normalna osecanja,ljudska.Ekstremi postaju samo ukoliko nadvladaju sva ostala osecanja,pa postanu jedina i domninantna.

Ne bih se slozila sa guru Jodom,bas.Bes moze da pokrene i u pozitivnom pravcu.Ogorcenje...? Pa,mozda i ono.Sve u stvari zavisi od toga,hocemo li ostati fiksirani za to jedno osecanje ili cemo umeti da 'iskoristimo' energiju koju svako osecanje moze da da,za nesto sto ce nam omoguciti da iskoracimo napred.
 
sasvim sam slucajno dosla na ovu temu...zahvaljujuci Koto
sva tri osecanja sam iskusila
razocaranje me je najvise bolelo....to je za mene bio smak sveta...razocarati se ne po difoltu u nekog, zbog neceg, zbog sebe..ne bitno...tesko sam u zivotu podnosila razocaranja i vrlo sam se dugo od toga lecila..poslednja faza u lecenju razocaranja mi se pojavljivala u vidu ogorcenosti...i to uglavnom na sebe
ravnodusnost je nesto sto pokusavam da odbijem od sebe.....sta znaci biti ravnodusan..ne osecati nista...pa ja nekako prosto ne mogu da shvatim da moze apropo necega da se ne oseca bas nista
mora da bude bar necega.....nikad nisam bila skroz ravnodusna prema stvarima koje su se ticale mene ili ljuid do kojih mi je stalo...ako nista drugo, bar sam mislila...a i to nesto govori...cim sam mislila..znaci da mi je na neki nacin stalo i da nesto postoji da nije ravna crta
i to je sve sto covek prolazi u zivotu..nekako i razocaranja su normalna...ali su ona obicno posledica velikih ocekivanja....hm...mislim da sam ocekivanja smanjila...pa su otud i razocarenja smanjena
ali uvek na njih reagujem depresijom...doduse sa povremenim uzletima ali vracanjima tim nekim bezvezno-tuznim stanjima, dok god ne prebolim, ne naucim da zivim sa tim, pornadjem odgovor na konstatciju ko zna zasto je to dobro i tako
nekako ima nesto u meni optimisticno da ne moze sve biti crno i da uvek mora da se dodaje belo i kad svaki dan dodajes belo u crno..jednom ce se to crno pretvoriti u belo...razocaravajuce je samo sto taj porces pretvaranja crnog u belo traje veoma dugo...ali se zavrsi
 
razočaranje - ogorčnjenje.- ravnodušnost -.... alkoholizam? ..( : booahaha....

mržnja vodi u agresivnost, zadovoljstvo nanošenjem zla ili dešavanjem lošeg objektu mržnje, to je poenta mržnje........ ogorčenje.. da.to bi bila neka ljutnja, takva emocija.... stanje koje može da dovede i do povlačanja, čovek može da bude ogorčen ponašanjem, al ja to ne vezuem za odnose između dve osobe.....

. razočaranje postoji kod onih koji imaju izneverena očekivanja za koja nisu znali da su nerealna. objekt ne mora da bude osoba, nego upravo i nezadovoljstvo sobom. interesantno je da će retko ko przinati, a još ređe izjaviti, da je nezadovljan sobom, pa će svoje nezadovoljstvo projektovati u drugim osobama, za koje smatraju da su samim činom prijateljstva ili naklonosti, potpisati neki nevidljivi sporazum o tome, da one ( izabrane osobe, prijatelji) moraju da opravdaju njihova očekivanja. onog trenutka kad ti, izabrani prijatelji, urade nešto van tih granica, nastupa razočarenje u osobu. idealizacija,. projekcija nezadovoljstva sobom i (predsobljem), .nerealna slika i sebičnost su razlozi razočarenja. prihvatiti ljude onakvi kakvi jesu bez ovih gore uticaja je imati realnu sliku na terenu i korak više da se ljudi fole.....odnosno da nekoga stvarno razumete...

ravnodušnost, apatija...ni to nije osećanje...to je stanje, psihičko stanje bez afekta, neučestvovanja, to je vreme sporta i razonode.. ( :.......a sad ozbiljno- apatija može da dovede i do željenog filozofskog mira, duševnog, jer su afekti pogubni, i stoicizam smatra apatiju uzdizanjem, ali...ali veliko je pitanje kako žifeti bez emotivnog angažovanja i bez uzbuđenja.. a kad ravnodušnost osećamo prema drugom čoveku, to je kao da smo ga sahranili. no, i to je bolje nego gajiti afekte...............

Sa ovim se ne bi slozila...svi mi ocekujemo nesto od ljudi.O.,..nije nuzno da su uvek u pitanju nerealna ocekivanja i idealizacija...da je tako svi ljudi bi idealizovali...
Ljudima je cesto smor da urade nesto sto bi mozda bilo ok, ispravno ..ili ne vide svrhu da to rade za nekoga do koga im nije dovoljno stalo...

Osobe koje su u stanju apatije su po karakteru sebicne...i ta sebicnost posebno dolazi do izrazaja u tom stanju...ne misle da li sa odredjenim ponasanjem povredjuju voljeno bice...
 
i ne može da bude razočaranja ako se radi o nekome kome nije stalo. ako je nekome smor da uradi nešto, a ti znaš da mu je, kako kažeš "smor" i očekuješ ipak da to on uradi, onda imaš neralna očekivanja....nemaš ista očekivanja prema svim ljudima niti svako može da te razočara....o tome se radi...
 
Poslednja izmena:
i ne može da bude razočaranja ako se radi o nekome kome nije stalo. ako je nekome smor da uradi nešto, a ti znaš da mu je, kako kažeš "smor" i očekuješ ipak da to on uradi, onda imaš neralna očekivanja....nemaš ista očekivanja prema svim ljudima niti svako može da te razočara....o tome se radi...

skrenuh malo i dadoh pogresan primer....moj pojnt je da razocarenje nije nuzno posledica idealzovanja...nemam vremena sad da pisem i dajem primer....cu kad stignem....:)

P,s moze svako da te razocara....jer svi ljudi gresimo, menjamo se..i kad mislimo da je neko kakvim smo ga zamisli mozda vise nije bas zbog te promene...menjaju se ljudi i prioriteti...pa samim tim ljudi drugacije odreaguju u svakoj situaciji ( mozda ne onako kako su i sami za sebe ocekivali ) razocarenje se moze izleciti i i opet imati ok odnos sa osobom koja nas je razocarala...
 
Poslednja izmena:
Razocaranje i teen age-u, opasna stvar koja moze da prouzrokuje teske posledice u zavisnosti od senzibiliteta bica.
U dvadesetim moze biti intenzivno manje ili vise zavisi od osobe ili trenutka u kome se desava.
U tridesetim vec manjeg intenziteta, kratkotrajno i ukoliko je u pitanju razocaranje u neku osobu vodi u ravnodusnost prema istoj.
 
skrenuh malo i dadoh pogresan primer....moj pojnt je da razocarenje nije nuzno posledica idealzovanja...nemam vremena sad da pisem i dajem primer....cu kad stignem....:)

P,s moze svako da te razocara....jer svi ljudi gresimo, menjamo se..i kad mislimo da je neko kakvim smo ga zamisli mozda vise nije bas zbog te promene...menjaju se ljudi i prioriteti...pa samim tim ljudi drugacije odreaguju u svakoj situaciji ( mozda ne onako kako su i sami za sebe ocekivali ) razocarenje se moze izleciti i i opet imati ok odnos sa osobom koja nas je razocarala...

naravno, u "ps slučajevima" ( ne pričamo o opraštanju, oproštaju.. idealizovanje nije nužno nearalno, pa time iznevereno očekivanje, ali može biti i to..), ne radi se o nerealnim očekivanjima nego o realnoj proceni, odnosno prijhvatanju ljudi onakvim kakvi jesu..pa ne može svako da te razočara .... nema tu o čemu da se širi priča ... ( : ;)
 
Poslednja izmena:
Razocaranje i teen age-u, opasna stvar koja moze da prouzrokuje teske posledice u zavisnosti od senzibiliteta bica.
U dvadesetim moze biti intenzivno manje ili vise zavisi od osobe ili trenutka u kome se desava.
U tridesetim vec manjeg intenziteta, kratkotrajno i ukoliko je u pitanju razocaranje u neku osobu vodi u ravnodusnost prema istoj.

a kako ide sa "razocaranjem" u prolece ?!?!?
...ili "racoranje" pred zoru ?!?!?!?

.. ili kako se slaze "razocaranje" sa svinjskim gripom ?!?!?

Mnogo volim kad Neko misli da su Razocaranje, Ljubav,... etc.... stvari koje su van nas samih, i onda se jednostavno dese :zcepanje::zcepanje::zcepanje::zcepanje:

"... desila se ljubav" :zcepanje::zcepanje::zcepanje::zcepanje:

... kao ides ulicom, i padne ti saksija na glavu :dash:

trt, mrt .....
 
.... ne radi se o nerealnim očekivanjima nego o realnoj proceni, odnosno prijhvatanju ljudi onakvim kakvi jesu..pa ne može svako da te razočara .... nema tu o čemu da se širi priča ... ( : ;)

upravo tako :)

uvek se razoracas u svoja ocekivanja prema nekom :)
a Taj tamo je isti kao sto je i bio pre tvojih konstrukcija, idealizovanja, ocekivanja.......

Loco typico:
".... ti se me dubooooko razoracao, jer ja nikad to ne bih ocekavala od tebe .... "

Sve na jednom mestu :)

ps
izgleda da sam sredio vizu, polako se pakujem.......
pa onako...btw... kenyam .... :)

pozdrav svima :)
 
ne ocekivati, dakle, nista:)
eto resenja:)

Ali ne mozesh se resiti ocekivanja. To je priroda, kao i potreba da jedemo.
Ma koliko se trudili da nista ne ocekujemo, u jednom trenutku cemo shvatiti da smo nesto drugo ocekivali.
Ocekivanja i razocarenja su neminovna. To je jednostavno nesto s cim zivimo.

Da bih bili aktivni ucesnik ovozemaljskog zivota moramo praviti kompromise. Kako sa zivotnim partnerom, tako i sa poslovnim kolegama, tako i sa prijateljima, rodjacima i ostalima. To je prilicno jedini nacin da se ne dozivljavaju svakodnevna razocarenja, mada su ona opet neminovna.

Samo ja ne shvatam razocarenje kao losu stvar. U razocarenju upoznajem sebe, i nalazim snagu i samopouzdanje.
 
Ogorčenost i razočarenje najčešće idu jedno s drugim i u većini slučajeva su posledica izneverenih očekivanja. Medjutim, ravnodušnost može biti posledica ogorčenosti i razočarenja, pa čak i posledica gubitka voljenoh bića i voljenih stvari, mislim čak da se ravnodušnost javlja i posle pretrpljene velike boli ili pretrpljenog straha.. Izvesna doza ravnodušnosti se javlja čak i prilikom smrti nepoznatih osoba ili bića sa kojima nismo bili ni na koji način bliski.
 
ne ocekivati, dakle, nista:)
eto resenja:)


Naravno :)

Tek tako, i samo tako uzivas jace, vise,.... do dzadza :)

.... i naravno da slicne emocije nisu "priroda... niti potreba".... "..da jedemo" :dash:
.... i naravno da ravnodusnost nije alternativa :dash:

Sto manje ocekujes, vise dobijes .... lepse se zivi, uziva, i nemas problem da prihvatis ljude i stvari bas onakve kakvi jesu :)

Na kraju, sve, i bas sve je samo nas izbor.... pa tako i nas licni izbor kad, kako i cime cemo da se razocaravamo i ogarcavamo, zagorcavamo..... bla, bla, bla.....

Ja biram da sam uvek sladak..... i da su svi dobri...... i da povremeno kenyam....... gde stignem.... bas me ne mrzi :zcepanje::zcepanje:
 
Naravno :)

Tek tako, i samo tako uzivas jace, vise,.... do dzadza :)

.... i naravno da slicne emocije nisu "priroda... niti potreba".... "..da jedemo" :dash:
.... i naravno da ravnodusnost nije alternativa :dash:

Sto manje ocekujes, vise dobijes .... lepse se zivi, uziva, i nemas problem da prihvatis ljude i stvari bas onakve kakvi jesu :)

Na kraju, sve, i bas sve je samo nas izbor.... pa tako i nas licni izbor kad, kako i cime cemo da se razocaravamo i ogarcavamo, zagorcavamo..... bla, bla, bla.....

Ja biram da sam uvek sladak..... i da su svi dobri...... i da povremeno kenyam....... gde stignem.... bas me ne mrzi :zcepanje::zcepanje:
aha..jos kad bi mogli da utvrdimo kakvi su to ljudi bas onakvi kakvi jesu:mrgreen:
i da prihvatimo sebe, bas onakve kakve jesmo? ono, jednom u tvrdimo, i nema vrdanja? kao u kamenu uklesana istina o nama i drugima, a zivot kao strela odapeta u nebo..
jes, let let bubamaro..:lol:
ljudi nisu onakvi kakvi jesu..ljudi su svakakvi, nerazmrsivi cvorovi zelja, misli, osecanja, snova, teznji, nada, razocarenja... i kako onda ikog mozes prihvatiti, ili ne prihvatiti? sta to u opste znaci? od sebe, pa dalje?
mozes samo voleti, i nadati se da je ta ljubav jaca od onih tacaka gde ces se sa nekim razmimoci, jer ce ta tacka pre ili kasnije doci..:)
 
aha..jos kad bi mogli da utvrdimo kakvi su to ljudi bas onakvi kakvi jesu:mrgreen:
i da prihvatimo sebe, bas onakve kakve jesmo? ono, jednom u tvrdimo, i nema vrdanja? kao u kamenu uklesana istina o nama i drugima, a zivot kao strela odapeta u nebo..
jes, let let bubamaro..:lol:
ljudi nisu onakvi kakvi jesu..ljudi su svakakvi, nerazmrsivi cvorovi zelja, misli, osecanja, snova, teznji, nada, razocarenja... i kako onda ikog mozes prihvatiti, ili ne prihvatiti? sta to u opste znaci? od sebe, pa dalje?
mozes samo voleti, i nadati se da je ta ljubav jaca od onih tacaka gde ces se sa nekim razmimoci, jer ce ta tacka pre ili kasnije doci..:)

uhmmmm.........
uvek je tacno da nema istine uklesane u kamenu :)
uvek je tacno da mozes samo voleti,.... i da je to dobro :)

Ma sta te briga kakvi ljudi stvarno jesu ?!
Prihvatis ih i volis ih :)
... ili se okrenes i odes :)

..i ruza ima trnje.... i jaje ima ljusku :)
i jez ima bodlje, pa opet mozes da ga mazis.... a ako nece da se mazi, ... uvek mozes da ga volis iz daleka :)


ps
... i uvek je dobro voleti zbog sebe,... a ne kao investiciono ulaganje u vlastita ocekivanja od Nekog.... :)
 
Ali ne mozesh se resiti ocekivanja. To je priroda, kao i potreba da jedemo.
Ma koliko se trudili da nista ne ocekujemo, u jednom trenutku cemo shvatiti da smo nesto drugo ocekivali.
Ocekivanja i razocarenja su neminovna. To je jednostavno nesto s cim zivimo.

Da bih bili aktivni ucesnik ovozemaljskog zivota moramo praviti kompromise. Kako sa zivotnim partnerom, tako i sa poslovnim kolegama, tako i sa prijateljima, rodjacima i ostalima. To je prilicno jedini nacin da se ne dozivljavaju svakodnevna razocarenja, mada su ona opet neminovna.

Samo ja ne shvatam razocarenje kao losu stvar. U razocarenju upoznajem sebe, i nalazim snagu i samopouzdanje.


Tacno....svidja mi se nacin razmisljanja....:ok: poencic...:D
 
a kako ide sa "razocaranjem" u prolece ?!?!?
...ili "racoranje" pred zoru ?!?!?!?

.. ili kako se slaze "razocaranje" sa svinjskim gripom ?!?!?

Mnogo volim kad Neko misli da su Razocaranje, Ljubav,... etc.... stvari koje su van nas samih, i onda se jednostavno dese :zcepanje::zcepanje::zcepanje::zcepanje:

"... desila se ljubav" :zcepanje::zcepanje::zcepanje::zcepanje:

... kao ides ulicom, i padne ti saksija na glavu :dash:

trt, mrt .....

Pojasnicu ti.
Radi se o tome da u razlicitim zivotnim dobima, u zavisnosti od psihicke zrelosti bica na odredjeni nacin podnosimo razocaranja. Nije isto kad ti neko izneveri ocekivanja u 15-oj i u 35-oj godini. Svakako da ces lakse preboleti ili ti nece narocito tesko pasti kad si stariji , zreliji i vec dosta toga prosao.
Ne vidim cemu cudjenje i podsmeh. Pazljivije citaj i trudi se da ukapiras pre nego sto krenes da se podsmevas! :)
 

Back
Top