Odred Feniksa

koje su borbe u vashim zivotima koje ste dobile,a koje su vam znacile,i napravile vas jachima? Zivotne situacije koje ste prebrodili i izasle ko feniks iz pepela? Borba moze biti bilo kakva,poslovna,razveli se od uzasnog muza i zapoceli nov zivot bez icega,ili pak pobegle od nasilnog decka,ili mozda neke teshke situacije sa svojom decom,roditeljima..?

koje su vashe borbe koje su vas nacinile to shto jeste danas?

...teske, ali ne predajem se....
...nekad malo pokleknem mislim da ne mogu vise, a onda sa novim danom
znam da moram i idem dalje.....
...neke su stvari davno iza mene, sa nekima jos vodim borbu, ali najlepsi cilj
u mom zivotu je ostvaren...od svoje dece sam napravila kvalitetne ljude....
...sve ostalo je cini mi se sitno, a opet nije, uz neke borbe, sam ocvrsnula,
neke su pokusale da me slome...sa nekima se jos borim...
...nema odustajanja i nema predaje....
 
poslednje transformisanje iz pepela u feniksa trajalo je dugo, pa vise od godinu dana....neocekivano dugo i bolno, a onda samo jedna fotografija me nasmejala do suza i digla i pocelo da mi raste perje...zivot je cudo...a i mi
 
nije bas da sam vodila borbu,ali zivot mi se promenio iz korena zbog malih beliih pilulica.
kao devojka sam bila jako,jako depresivna i nesretna.zasto ,ne znam.nisam mogla da ucim,nisam izlazila iz kuce,zelela sam da me nema.moja mama koja nema veze sa medicinom je negde procitala da bi to moglo biti povezano sa stitnom zljezdom i jednom prilikom kad sam lezala u bolnici zamolila je lekara da mi to provere.on ju je otkacio recima gospodjo jel ste vi lekar,ne pa onda pustite lekare da rade svoj posao.to je bilo kad sam imala 14 godina.i tek sa 22 godine odem na ispitivanje i naravno posle dobijene terapije meni grane sunce,kao da se roletna podigla.za godinu dana dam deset ispita,ponovo pocnem da uzivam u zivotu,da se radujem.sad svako jutro tabletica i zivim normalno
 
Dozvolila sebi da se previse zaljubim u nekog u kog nisam smela. Mislila da cu da se ubijem jer je to bio najjaci bol koji sam ikad osetila. Koliko god to zvucalo smesno, bilo je tako. Jer ja sam od onih koji vole fatalisticki. Disem samo za tu osobu i zbog nje. Kasnije sam razbolela, smrsala 7kg i povracala danima na nervnoj bazi. Kasnije sam prezivela. To je bila borba za sebe i protiv sebe.

I meni se ovo desilo. Bilo je uzasno... nishta mjesecima nisam osjecjala osim boli. A veza je unaprijed bila nemoguca.



Ali smatram da to nije moja najveca pobjeda.


Elem, na kraju gimnazije trebala sam na popravni iz matematike. Moj profesor je bio jedan od onih koji zaista obaraju maturante, a ja sam matematiku ignorisala, a iz ostalih predemeta sam imala chetvorke i petice. Elem, pored mene trebalo je josh 5 cura na popravni, a jednoj je profesor po razrednikovoj sugestiji upisao dvije trice i ona je "kao" proshla. Nisam mogla istrpiti nepravdu i otishla sam kod direktora... cijela shkola je u sekundi saznala za tu prevaru. Nisam mogla dopustiti da me neko pravi budalom.
Okej, idem na popravni, ali ide i ona sa nama. Cura nikad niej dobila vise od 2, a kamoli 2 trice iz vishe matematike [integrali i slichno].
Direktor je sve isprovjeravao, i profesor i razrednik su priznali da su to uradili, ali direktor im nije htio dati otkaz jer je tek postao direktor i "nije htio pocinjati karijeru sjechenjem glava".
Ali, da nas smiri organizovao nam je komisijski ispit iz matematike, a u komisiju je stavio razrednika koji je sve zakuhao, profesorovog kuma - takodje profesora matematike, i najgoru profesoricu iz druge smjene. I rekao im da moramo poloziti.
Razrednik je bio ljut kao furija, ali shta je - tu je. Polozile smo.


Da nisam uradila to shto sam uradila, ne bih danas bila na svom fakultetu, jer za Pravni fakultet nema upisnog roka u avgustu/septembru. Dakle, i moja buducnost bi izgledala drugacije. Iako,realno, ne znam ni shta mi nosi.
Nisam mogla dopustiti da neko pravi budalu od mene. I na kraju mi se to i isplatilo,iako je bilo rizichno. :super:
 
Poslednja izmena:
Dozvolila sebi da se previse zaljubim u nekog u kog nisam smela. Mislila da cu da se ubijem jer je to bio najjaci bol koji sam ikad osetila. Koliko god to zvucalo smesno, bilo je tako. Jer ja sam od onih koji vole fatalisticki. Disem samo za tu osobu i zbog nje. Kasnije sam razbolela, smrsala 7kg i povracala danima na nervnoj bazi. Kasnije sam prezivela. To je bila borba za sebe i protiv sebe.

:think: okusila sam to.....i prosla to....i bila pepeo....ali vise ne...na srecu moju
kazu da se ljubav leci vremenom...nije istina..ljubav se leci ljubavlju..to je jedina istina...prava:D
 
:think: okusila sam to.....i prosla to....i bila pepeo....ali vise ne...na srecu moju
kazu da se ljubav leci vremenom...nije istina..ljubav se leci ljubavlju..to je jedina istina...prava:D
istina,istina. ;)

poslije te fatalne ljubavi, imala sam fatalniju.
koja je fatalno zavrshila... i bila sam uzasno dok nisam upoznala svog sadashnjeg dragog.
a nama ne vidim kraj. :D
 
koje su borbe u vashim zivotima koje ste dobile,a koje su vam znacile,i napravile vas jachima? Zivotne situacije koje ste prebrodili i izasle ko feniks iz pepela? Borba moze biti bilo kakva,poslovna,razveli se od uzasnog muza i zapoceli nov zivot bez icega,ili pak pobegle od nasilnog decka,ili mozda neke teshke situacije sa svojom decom,roditeljima..?

koje su vashe borbe koje su vas nacinile to shto jeste danas?

Majcine batine u djetinjstvu
Smrt bivseg momka
Izdaja najbolje prijateljice
Jedno veliko razocarenje u ljubav zbog kojeg sam patila godinu dana i sada su mi oci sirom otvorene.

Ovako :eek: (:zcepanje:) Salim se,uglavnom ove 4 situacije
 
:think: okusila sam to.....i prosla to....i bila pepeo....ali vise ne...na srecu moju
kazu da se ljubav leci vremenom...nije istina..ljubav se leci ljubavlju..to je jedina istina...prava:D
Mene se uprovo to desilo...
Ali tek kasnije kad sam se ocistila od nepoverenja i frustracija...

I meni se ovo desilo. Bilo je uzasno... nishta mjesecima nisam osjecjala osim boli. A veza je unaprijed bila nemoguca.



:

Fizicke? Jer meni se bas tako manifestovalo:neutral:
 
sad kad malo razmislim sa neke distance....nekako nisam sigurna da nas borba ucini jacima....ja sam uvek i isto slaba, samo sto kad se to za cega sam se borila ostvari pozitivno..onda sam srecna u suprotnom tugujem.....dugo i intenzivno......., i posle svake borbe, postavlja s e pitanje pobede i poraza...sta je jedno a sta je drugo, a covek se borio da dobije nesto sto mu je trebalo...nekad je to pobreda a nekad je i trebao poraz, ta borba za jedno ili drugo, zavisi sta je rezulatat borbe,,,u stvari ne ucini nas jacima, ne, samo nas nauci da zivimo sa tim..sa tom pobedom ili tim porazom....nista me nije ucinilo jacom...samo me je dovedo dotle da shvatim da mogu da prezivim i zivim sa tim necim...lako je ziveti kad je nesto dobro....mnogo je teze nauciti sa necim ziveti sto vam u stvari nije trebalo ili niste zeleli.....ali to ne znaci da ste ojacali ..to cak ne znaci ni da ste postali mudriji, niti pametniji...to samo znaci da covek svasta prolazi u zivotu i da mu se sve belezi u zivotni staz...to samo znaci da ste covek
a borimo sa zivotomo, ljubavlju decom partnerom bolestima poslom nemastinom, egzistencijalnim probelima raznim tugama, srecama......i na kraju.....sta
nemam misice, nisam jaca nisam slabija, cak ne znam ni da li sam mudrija niti stavljam ruku u vatru da gresku i borbu necu ponoviti.... ali sam zivela i zivim i sutra kad se probudim nesto sto je meni borba nekom to nije nista jer je njemu njegova borba prava borba......i sve je to zivot.......na sve se ziv covek nauci
i ponekad smo svaki dan pepeo i sutra se budimo ponovo kao feniks.......i tako ceo nas zivot
 
Poslednja izmena:
Izborila sam se sa brakom uz alkoholičara...Sa izdajstvom prijateljice (krupne stvari, atakovala mi je na ugled i egzistenciju)..Sa muškim šovinizmom na radnom mestu (bila sam jedina žena u dotle "muškom" zamimanju)...sa zavišću u profesiji.... Sa smrću najbolje prijateljice koja mi je bila više od sestre, moje drugo ja.... Sa gubitkom posla...Sa gibitkom ljubavi...
Ima toga mnogo više, moj život je bio, a i sada je, sve samo ne miran i stabilan.
Trenutno se borim sa bolešću mm, i velikim materijalnim gubitkom, koji je uzdrmao celokupnu koncepciju moje buduće "mirne starosti".

Sve me je to ojačalo, mada je i iscrpljujuće, i ostavilo je traga, naravno.
Nisam izgubila ni veru u ljude, ni nadu... Samo, sada imam utisak da sam proživela nekoliko sasvim odvojenih života... Da imam bar 200 godina. Da, nekad se osećam starijom od svih oko mene!
Samo jednu borbu još nisam dobila i ne znam da li ću, a to je ona sa samom sobom.:)

Toliko želim da bar na kratko okusim dosadu!:)

Nikad mi se nije činilo da sam jača neposredno posle neke teške borbe, ali sa distance, vidim da u nekoj sledećoj borbi brže procenjujem mogućnosti i lakše dolazim do rešenja. Valjda je to to "jačanje".:)
 
Feniks, to sam ja...Koliko sam bizarni situacija prosla U ZIVOTU mnogi se cude sto sam uopste ziva...
Valjda me na zivotu odrzava beskrajna vera u bolje sutra, ljubav i kreativni rad mog posla..sve ostalo je sranje....
Borbe su bile uspjesne ali nikakva osveta ili pobjeda vas ne moze ozivjeti kao cista LJUBAV!
 

Back
Top