Odnosi majka - cerka

Fala Harmony, daću se na izučavanje! Al' odmah, onako u letu , uočih nešto što se ponavlja u mnogim postovima:....nisu bili tu(roditelji)...stalno odsutni.... jao, kad bi znala koliko me to muči u poslednje vreme. Zbog mog pustog posla ( i posvećenosti njemu, na sreću ili na žalost) dosta sam odsutna( dežurstva pre svega, raznorazni kongresi, seminari, usavršavanja, studije...) i već primećujem kako to deca "registruju" svako na svoj način... Iskreno se plašim mogu li ja to sve da držim pod kontrolom i da svima dam sebe koliko treba...Da budem pre svega dobra majka, dobra supruga, dobar lekar, stručan lekar, dobra ćerka i sestra, prijateljica i koleginica Bem li ga...
P.S. Jedino ne spomenuh "dobra domaćica"! To sam najmanje i jedino tu nemam zelju da poradim na sebi!
 
Fala Harmony, daću se na izučavanje! Al' odmah, onako u letu , uočih nešto što se ponavlja u mnogim postovima:....nisu bili tu(roditelji)...stalno odsutni.... jao, kad bi znala koliko me to muči u poslednje vreme. Zbog mog pustog posla ( i posvećenosti njemu, na sreću ili na žalost) dosta sam odsutna( dežurstva pre svega, raznorazni kongresi, seminari, usavršavanja, studije...) i već primećujem kako to deca "registruju" svako na svoj način... Iskreno se plašim mogu li ja to sve da držim pod kontrolom i da svima dam sebe koliko treba...Da budem pre svega dobra majka, dobra supruga, dobar lekar, stručan lekar, dobra ćerka i sestra, prijateljica i koleginica Bem li ga...
P.S. Jedino ne spomenuh "dobra domaćica"! To sam najmanje i jedino tu nemam zelju da poradim na sebi!
Nije poenta u prisustvu (neprekidnom). Cak verujem i da su mame koje su stalno sa decom zaista dosadne toj deci, ali ako procitas temu videces da je to uvek potreba da se bude prihvacen takav kakav jeste, da roditelj stavi do znanja detetu da se njime ponosi. Mislim da je malo reci da je to potreba, to je nesto mnogo vise. Na kraju su se sva razocarenja roditeljima svela na to da roditelji nisu pokazivali koliko im je dete vazno, koliko su srecni sto je bas takvo. Da ponovim ono sto vec lici na frazu, kvalitet provedenog vremena je presudan, ali je najvaznije stalno i implicitno i eksplicitno detetu slati poruku da vredi u ocima roditelja.

Imas tamo bezbroj primera: dobar si, ali...

Kada sam postavila temu nisam ocekivala da ce izazvati toliko emocija, a bilo je zaista i zestokih ispovesti.
 
Ja sa mojom majkom imam vise "drugarski odnos" nego odnos "majka-cerka"..a to je samo zbog toga sto je ona kao mlada zivela punim plucima,putovala,provodila se..osamostalila se.zaradjival svoje pare...imala 3 braka,jednostavno je prozivela svoj zivot i mladost kako je i trebala...i nema nameru da mene sprecava da svoj prozivim isto tako..zabrane,omalozavanje,potcenjivanje su odlike majki koje nisu prozivele svoj zivot i sada "lece svoje komplekse" na svojoj deci...

Najbolji savet uvek dobijem od nje,iako taj savet u tom trenutku ne deluje bas najbolji,ali uvek se ispostavi da je bila u pravu,jer ko ti zeli dobro ako ne tvoja majka...

Posvadjamo se nas dve ali to traje 10min i onda normalno pricamo..nije tip majke koja ce reci a prekratka ti je suknja,kosa suvise plava,nemas sve 10-tke na fakultetu,decko ti je ovakav i onakav,ne smes to da uradis,jao sta ce reci nasi prijatelji..bla..bla...moja mama uvek insistira da upozna mog decka i uvek ali uvek on moze da dodje kod mene..nikada se tome nije protivila..

Moja mama je zena zmaj,najvise na svetu je volim i nikada ne bi pomislila da je svesno povredim(da odem od kuce,pobegnem..) jer znam koliko se ona borila i zrtvovala za mene..

Najvise volim kada se skupimo mi drugarice i pijemo kafu sa mojom majkom,pricamo joj o problemima,momcima i svemu ostalom..i to je jednostavno predivno da i moje drugarice obozavaju moju majku i od nje traze savete...
 
Imam jedan veliki problem, naime moja majka omalovazava sve sto ja kazem, apsolutno sve, nikada nisam cula od nje: U pravu si, Jeste, Slazem se sa tobom, vec samo: Ti nemas pojma, To nje tacno, Ti si glupa i slicne stvari, nikad nije rekla bravo dok sam isla u skolu za dobru ocenu, vec samo mogla si i bolje.
Pored svega toga tretira me i dalje kao da imam 15 godina (inace ja sam I godina fakulteta), ne dozvoljava mi da idem sa deckom na more, docek Nove godine, kad god dodje ulazi po 200 puta da proveri sta radimo, da li smo na krevetu ili na foteljama i slicne gluposti.
Koje je vase misljenje, da li mislite da je u pravu, ako jeste zasto, a ako nije dajte mi savet kako da joj dokazem da nisam nezrela balavica koja ima poremecen sistem vrednosti.
Da napomenem nekoliko puta sam joj rekla da me boli i da mi smeta kad se tako ponasa prema meni, a ona nije reagovala ama bas nikako, cak je tvrdila da je ona u pravu opet i da ja ne znam sta pricam i da sam nezrela!!! :-(:-(:-(

Znaš kako buntom bi možda mogla da dobiješ svoju samostalnost .... npr. da odeš sa dečkom na more i da joj se javiš odande i kažeš ''vidimo se kad se vratim'' .... i tako ....Moraš sama da prekačiš neke stvari u svojoj glavi i da se izboriš za sebe. Ne dozvoli da ti ona upravlja životom.
 
Meni je 45, totalno u depresiji bas zbog ovoga-majka mi nikada nije uputila ni jednu pozitivnu rijec, samo je brata hvalila. Otac mi je umro i ja sma preuzela svu brigu oko nje, boravi po par mjeseci kod mene, ja sve radim; cistim, raspremam, kuham a ona uvijek sjedi na istom mjestu. Kaze-ne voli d akuha a ostalo ne moze da radi jer ja nikada nisma zadovoljna. Ja imam malo dijete i sama sam sa njim ali mi ona ni na koji nacin n epomaze, i razumijem stara je ali najgore mi je sto i ne zeli. Vidim da joj je svejedno i za mene i za sve moje probleme. NAjvise me muci kada moje prijateljice pricaju kako im majke pomazu sve, dodu na gotov rucak, sve raspremljeno...Moja mama se jos zali da mi niko ne dolazi pa joj dosadno dok sma ja na poslu a i poslije. Zali se kako sam ja stalno na internetu i tvrdi kako ja surfam a dijete mi Place(nesto sto nije nikako istina). Sto je najgore sada pocinjem da vjerujem da sam i losa majka, kao sto me ranije ubijedila da sam losa kcer, da sam ruzna, bezobrazna...Pocinjem biti agresivna i derem se a poslije mi zao. A najvise mi zao moga dijeteta koje sve to gleda. Kako neke majke nemaju ni malo osjecaja za svoju djecu? Gdje je problem? Moj brat je samo nazove i to je dobro,, on cak meni objasnjava kako ja nasu majku ne razumijem a on bas nista ne radi za nju. Treba mi pomoc. Sta da radim? NE mogu da je ostavim samu, nema nikog sem mene ali ludim kada je kod nas.
 
Hmm... Ja sam se sa mamom grozno slagala kada sam bila u pubertetu, bas smo se prepirale i bile cesto na ratnoj nozi. :? Sada je situacija puno bolja, lepo se slazemo, pricamo, idemo zajedno u kupovinu, na kafu, kuvamo... Desi se i sada da se posvadjamo ali puno, puno redje. Meni se dopada sto se moj odnos sa njom popravio, tek sada vidim da sam i ja puno gresila. Nadam se da ce tako i ostati. 😄
Лепо- тако и треба- срећно 🍀🍀🍀
 
tvoja bar brine, iz ovog ili onog razloga. moju je bas bilo briga i kad dolazim, i da li dolazim i da li sam jela i ima li uopste cega u frizideru, i da li imam sta da obucem...skroz je bila nezainteresovana za mene. ruzan osecaj kada se uporedis sa drugaricama cije mame su bile uvek prisutne.
posle mi se smucilo pa sam se raspravljala i prebacivala joj sebicnost - uporno i hladno. povukla sam granicu, znala sam da nemam sta da ocekujem od nje. jednostavno sam ignorisala njene primedbe. mislim da je na svaki bezobrazluk roditelja najbolje reagovati hladnim, odmerenim tonom. ne treba da joj pokazes svoju slabu stranu jer ona to i trazi - slabost u tebi (boli me to sto radis, tesko mi je, tuzna sam...zaboravi) na svako njeno - glupa si, nesposobna, nemas pojma, odgovori joj sa - to je samo tvoje misljenje - i izadji. moras da je spustis na zemlju, rusi ti samopouzdanje tako. ili to, ili trpi dok ne zavrsisi fakultet, samo ti znas koliko ti to zaista i smeta. samo, ako pocnes konflikt, rascisti pre toga sa sobom da li si sposobna da ga izneses.
Има разних и кћери и мајки. Има и различитиих периода у животу- надајмо се да ипак крв ните вода😘
 
hm, interesantna tema. ja sam se juče posvađala ssa mojom mamo, pa sam sad uzela da čitam redom po temi i osećanja su mi išla ovim redom: bila sam ljuta na nju, mislila sam da je loša majka, bilo mi je žao što se ne razumemo, bilo mi je žao što se svađam s njom, pomislila sam da može sutra da umre i tolika knedla mi se napravila u grlu da nisam mogla da dišem, a oči su mi se iskolačile. ne znam šta je zaključak. ni šta treba reći ili raditi. mogu samo da kažem da što idem starija sve više gledam da li sa njom mogu da rešim konflikt mirno i bez svađe. ružne i teške reči seku kao mačevi i ožiljci ostaju u svima nama. kad ste ljute, pazite šta govorite, možda će vam biti žao. jedini moj zaključak - kad dođe do konflikta, spustiti loptu i iskulirati a reašavati situaciju kasnije, hladne glave.
Браво😘
 

Back
Top