Odnos reči i muzike

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
"Verujem da je književnost muzika, da se književnost čuje", izjavio je danas izraelski pisac David Grosman na konferenciji za novinare na kojoj je predstavljen njegov roman "Vidi pod: Ljubav"
"U svakom delu koje pišem, u svemu što napišem postoji prava melodija. Verujem da je književnost muzika, da se književnost čuje. Kada očima čitamo neki tekst u ušima čujemo melodije tog teksta. Nekada je ta melodija harmonična, skladna, nekada je disharmonična", rekao je Grosman.

On je rekao da roman "Vidi pod: Ljubav" govori o dečaku Momiku čiji su roditelji preživeli iskustvo Holokausta, a zatim došli u Izrael da grade novi život. Momika, koji je rođen u Jerusalimu, muči to što ne zna šta su njegovi roditelji preživeli.
1266871095576c1d20da39a618843420_v4_big.JPG
 
"Čuo je da stalno odrasli pominju nacističku zver, ali mu nije jasno o čemu se radi, kakva je to zver. Ljudi iz njegovog okruženja neće da mu kažu o čemu se radi, jer ne žele devetogodišnjeg dečaka da suoče sa tolikom brutalnošću", rekao je Grosman.

On je rekao da je kroz prvi deo romana "razumeo mnogo toga o sebi, svojim roditeljima, društvu u kome živimo i o sposobnosti ljudskog bića kako za surovost, tako i za milost".

Grosman je rekao i da je život moguć posle teških stvari koje nas zadese. Ličnu dramu i gubitak sina u ratu Izraela i Hezbolaha Grosman je pretočio u roman "Izvan vremena".

Glavni urednik "Arhipelaga" Gojko Božović rekao je da ova izdavačka kuća već deset godina objavljuje Grosmanove knjige.

"Zadovoljstvo mi je da su čitaoci u Srbiji prepoznali Davida Grosmana i da ovo gostovanje, kao i izlasci njegovih knjiga izazivaju tako veliko interesovanje publike, javnosti, medija", rekao je Božović i naveo da je Arhipelag objavio novo srpsko izdanje romana "Vidi pod: Ljubav". On je dodao da će Grosman večeras imati književno veče na 5. beogradskom festivalu evropske književnosti, u Domu omladine.
 
Stihovi pretoceni u muziku
Jesu oni kada kompozitor ima poseban senzibilitet za poeziju.
Ukoliko tog osećaja nema, pesma ne može da dođe do onih estetskih vrednosti do kojih dolazi onda kada takva autentična motivacija kompozitora postoji.
Najcecde su to stihovi posveceni zenama.
A ko su žene kojima su posvećene pesme ?
 
Na žalost, većina pesnika i muzičara, koji su inspirisani neuzvraćenom ili nemogućom ljubavi, kao i nesrećnim događajima, posvetila je svoje pesme ženama i upravo ti stihovi sa ukusom tuge su postali antologijski

Legendarni mostarski pesnik Aleksa Šantić nije bio zaljubljen u Eminu Sefić, jer u vreme kada joj je posvetio stihove "Kad tamo u bašti, u hladu jasmina, s ibrikom u ruci stajaše Emina" ona je imala tek jedanaest godina. Rekorder u skokovima (13) sa Starog mosta na Neretvi Emir Balić govorio je da je Emina zaista bila nešto posebno, čak se i mostarskom kaldrmom, onako u nanulama, šetala dostojanstveno i elegantno, a njeno ovalno lice imalo je poseban šarm koji nikog nije ostavljao ravnodušnim, pa ni samog književnika Aleksu Šantića, koji je pre jednog veka bio prosto opčinjen devojačkom lepotom u tako ranoj mladosti. Pisac je, inače, bio njen prvi komšija i opčinila ga je kada je jednom prilikom prolazeći pored njene kuće ugledao Eminu s ibrikom u ruci. Pesmu o Emini narod je toliko prihvatio da je postala najslušanija sevdalinka.

Zagrebački kantautor Arsen Dedić, zanesen Splićankom Ines Bareza, posvetio joj je svoju pesmu "Ne daj se, Ines", koju je čežnjivim glasom svojevremeno odrecitovao doajen jugoslovenskog glumišta Rade Šerbedžija.
Ines sada ima 67 godina i živi u Milanu, gde se bavi astrologijom, ezoterijom, jogom, slika i vaja, a udata je za jednog italijanskog arhitektu. Ona se početkom Drugog svetskog rata sa majkom preselila u Sombor, a potom zbog baletske škole u Beograd. Sredinom šezdesetih, u srpskoj prestonici je preko zajedničkog prijatelja Arsen upoznao markantnu Dalmatinku, koja je posle kraćeg razgovora ostavila toliko snažan utisak na Arsena da joj se prilikom sledećeg dolaska u Beograd sam javio i tako je jednog kišnog dana započela njihova romansa. Ines je kasnije pričala da je Arsen maštao o zasnivanju porodice, odnosno ženi i deci koji će ga čekati kod kuće, ali ona sebe ipak nije videla u takvoj situaciji, pošto ništa nije očekivala i smatrala je da njih dvoje nemaju šta da grade. Romantičan početak nije prerastao u dramatičan kraj, jer su međusobno suprotne stavove o budućem životu razumno prihvatili kao neminovnu stvarnost. Dedić je tada imao 25 godina. Ines je kasnije priznala da je Arsenu zaista, kao u pesmi iz zbirke "Brod u boci", pisala pisma na raznobojnim hartijama, jer navodno nije volela belu. Zeleni autobus koji se "ruši niz jednu beogradsku padinu" zaista je postojao, a njeni rumeni obrazi sa njegovom pojavom ušarili bi se i na jesenjem vetru. Arsen Dedić je pominjao mnoga ženska imena u svojim stihovima, a poslednju pesmu sa posvetom namenio je svojoj unuci "Lu".
 
Pesnik i humorista Vlado Dijak je svojevremeno, tačnije 1949. godine, bio zaljubljen u Selmu Borić, koja je pohađala Drugu žensku gimnaziju u Sarajevu, a pošto su joj roditelji živeli u Zenici, često je odlazila kući vozom. Jednom prilikom ponudio se da joj ponese kofere do železničke stanice, ali ni tada nije skupio hrabrosti da joj izjavi ljubav, pa je zato, ispraćajući je sa perona dok mu je ona mahala iz kupea, izgovorio rečenicu koju je kasnije pretočio u hit baladu "Putuj, Selma, i molim te ne naginji se kroz prozor". Ona je za pesmu saznala tek 1962. godine kada joj je otac poslao novinski članak u kojem je bila objavljena "Selma". Tim povodom Srđan Šarenac iz Bosne i Hercegovine snimio je dokumentarac o Selmi Borić u kojem on, dve decenije posle pesnikove smrti, kreće istim vozom kojim je pre pola veka ona otišla i na fakultet u Zagreb, samo što je ovom prilikom otišla da poseti grob Vlade Dijaka. U filmu se mogu čuti i svedočenja Gorana Bregovića, Željka Bebeka, Vuka Krnjevića, pa i njenog bivšem supruga Josipa. Borićeva je pesmu "Selma" prvi put i čula u Zagrebu 1975. godine na koncertu "Bijelog dugmeta", a kada je program završen, otišla je iza bine i rekla Bregi i njegovim kolegama da je upravo ona ta Selma o kojoj pevaju, ali su oni u početku bili sumnjičavi. Selma u filmu priznaje da je i ona bolovala za njim, pogotovu kada je napustio studije u Zagrebu pošto mu je ponestalo novca. U međuvremenu, Borićeva je i sama počela da piše stihove i pre dve godine je objavila zbirku poezije "Selma putuje na fakultet" u kojoj se nalazi i pesma "Sećanje na Vladu".
 
Lidera "Bijelog dugmeta" Gorana Bregovića je dosta žena inspirisalo da im posveti svoje stihove, a jedna od njih je i poznata manekenka Ljiljana Tica, kojoj je napisao pesmu "Mogla je biti prosta priča", a na ime kćerke nekadašnjeg uticajnog bosanskohercegovačkog političara Branka Mikulića adresirao je pesmu "Uspavanka za Radmilu M". Nekadašnja voditeljka TV dnevnika Danka Novović, kojoj su se mnogi divili s razlogom, opčinila je i tadašnjeg najvećeg jugoslovenskog boema Tomu Zdravkovića, koji joj je posvetio pesmu "Danka, volim te". Prilikom snimanja serije "Doktorka na selu" 1982. godine, za koju je Toma radio muziku, a u jednoj od epizoda čak i glumio muzičara, legendarnom pevaču je za oko zapela markantna glumica Ljiljana Blagojević pa joj je otvoreno najavio da će joj posvetiti jednu pesmu i ubrzo je ispunio obećanje. Naravno, Toma nije zaboravio da se oduži i supruzi kroz stihove "Hej Branka, Branka, Branka, reci mi, Branka, ko je kriv zbog našeg rastanka". Životnoj saputnici pesmu je posvetio i Ljuba Aličić, kroz stihove "Svirajte mi za Željanu, moju ljubav, moju ranu, svirajte za dane sreće, njoj poklanjam ovo veče". Dejan Cukić je supruzi Milici posvetio pesmu "Mokre ulice" ("Ja stojim ovde visok do tavanice i moja ljubav za te nema granice, jer ja te volim, Milice"). Pop pevač Sergej Ćetković je supruzi Kristini namenio pesmu "U tebi sve mirno spava, sa tobom je sve i san i java, ja borim se da tako ostane, Kristina". Beogradska starleta iz sedamdesetih Meri Cakić je "Lutka sa naslovne strane" kontroverznog frontmena "Riblje čorbe" Bore Đorđevića.
 

Bob Marli​

Bob Marli (Bob Nesta Marley) je bio Veliki čovek i Veliki muzičar jedne porobljene i ponižene zemlje – Jamajke (kolonije Velike Britanije), idejni vođa i tvorac pokreta reggae muzike koja je tokom sedamdesetih godina 20. veka krenula u osvajanje sveta svojim duhovnim čarima i čarobnim, hipnotičkim ritmovima…Njegov ovozemaljski život trajao je veoma kratko (1945-1981), ali njegove pesme o slobodi, ljubavi i radosti življenja, prepune pozitivne energije i pobune protiv nepravdi sveta u kojem živimo trajaće večno – koliko i sam život u Bogu…
… Open your eyes and look within
are you satisfied with
the life you’re living? …
Čovek se ne meri bogatstvom koje poseduje, već integritetom i sposobnošću da oraspoloži ljude oko sebe .

Bob Marli, nacionalni heroj, politički simbol otpora kolonijalizaciji i otelotvorenje mnogih želja crnih ljudi Jamajke, bio je duhovni vođa pokreta koji je svoje duhovno utočište pronašao u rastafarijanizmu kao veri…

Bolje je umreti boreći se za slobodu, nego biti zatvorenik do kraja života.
 
Njegova vera, ubeđenje i borba za istinu i pravdu zasnivali su se na ideji o miru i ljubavi među ljudima – oslonac njegovih poruka je bio pozitivan način razmišljanja i pogleda na svet bez nasilja i podela…

Ustani, zauzmi se, zauzmi se za svoja prava!
Muka nam je i umorni smo od vaše izam-skizam igre
Umiremo i idemo na nebo u ime Isusa, Gospoda
Jasno nam je kada shvatimo:
Svemoćni Bog je živ čovek.
Možete prevariti neke ljude ponekad
Ali ne možete varati sve ljude, uvek…
Ustani, zauzmi se!
Ne odustaj od borbe…


Bob Marli je čvrsto verovao, boreći se hrabro čitavog svog života, da je muzika sredstvo buđenja svesti ljudi širom sveta…

Oslobodite se mentalnog ropstva
Niko sem nas nasih ne može naše umove osloboditi…
Dokle će ubijati naše proroke
Dok mi stojimo po strani i gledamo…
Hajde pomozi da pevamo ove pesme o slobodi
Jer sve što sam ikada imao su pesme o slobodi…
Njegova poruka svetu je bila duboko humanistička i miroljubiva …

… Jedna dobra stvar sa muzikom
kada te udari ne osećaš bol
i zato, udri me muzikom
brutalizuj me muzikom …
… Sve što sam ikada imao su pesme o slobodi, pevao je Marli. Ono što radimo je provera savesti čovečanstva. Pronalazimo da postoji velika količina sebičnosti, jer upravo sada imaš milione ljudi koji negde gladuju, a sve što im je potrebno je transport hrane. Ali, te pažnje nema. To je greška u savesti čovečanstva. Borbenost, hrabrost, provokativnost i popularnost koja se širila svetom činili su Marlija sve opasnijim igračem – postao je jedan od onih hrabrih ljudi koji nekome smeta…

Probudi se, ustani za svoja prava, probudi se, ustani i ne prekidaj svoju borbu.
 
Marlijev poziv na ustanak, borbu i oslobađanje poniženog i pregaženog čoveka od mentalnog ropstva pretvorili su se u predivne pesme i povezale mnoge ljude dobre volje širom sveta u jedinstven front otpora prema oholosti, brutalnosti, bahatosti, bezdušnosti, gramzivosti i sili vladara sveta – sili onih koji misle da su bogati, večni i svemoćni …

Bogati – doslovno bi značilo puni Boga i njegove blagosti… Nažalost, stvarnost je sasvim drugačija, što se najbolje vidi na primeru današnjeg, još bestidnijeg i bezdušnijeg sveta – bez Boga, savesti, srca, samilosti, prave muzike i pravih vrednosti – sveta bez duše i ljudskosti…

… Život je jedan veliki put
sa mnogo znakova
i zato, dok njime jezdiš
ne komplikuj
slobodan od mržnje, zlobe i ljubomore
ne pokopavaj svoje misli
pretvori svoju viziju u realnost
probudi se i živi …
Pre nego što je otišao sa ovoga sveta, Bob Marley je svojom iskrenom verom, duhovnom misijom ljubavi i mira među ljudima i veličanstvenom muzikom došao do jedine prave i bitne stvari u ovozemaljskom životu iskušenja čoveka, jedine prave i bitne istine: Ja znam Boga… Ne plašim se smrti, jer ako mi je Bog već dao život, zašto bi mi ga uzeo?.

Na kraju svega, ostali je jedno veliko srce i istinska ljubav na večnom putu oslobađanja sveta lepotom i čistom poetikom i muzikom…

… Mi oslobađamo ljude muzikom…
… One love, one heart
let’s get together and feel all right …
 

The Battle of Evermore i mnoge druge pesme engleskog rok benda Led Zeppelin

Robert Plant, pevač i tekstopisac grupe Led Zeppelin, bio je pod velikim uticajem Dž. R. R. Tolkina. Neke od najpoznatijih pesama kojima je izvor Gospodar prstenova, svakako su The Battle of Evermore, Misty Mountain Hop i Ramble On.
 

For Whom the Bell Tolls, Metallica

Ovaj veliki hit benda Metallica našao se na njihovom drugom studijskom albumu Ride the Lighting iz 1984, i predstavlja jednu od njihovih najizvođenijih numera ikada. Do 16. novembra 2014. godine odsvirana je čak 1.305 puta, a inspirisana je istoimenim romanom američkog pisca i novinara Ernesta Hemingveja.
 

The Ghost of Tom Joad, Brus Springstin

The Ghost of Tom Joad je Springstinova pesma sa istoimenog albuma iz 1995. godine. Lik Toma Džouda, iz kultnog dela Plodovi gneva američkog nobelovca Džona Stajnbeka, spominje se u naslovu i priči.
 

Sympathy for the Devil, The Rolling Stones​

Sympathy for the Devil, pesma britanskih rokera The Rolling Stones sa albuma Beggars Banquet iz 1968, nalazi se na brojnim listama najboljih pesama svih vremena. Pevač Mik Džeger potvrdio je u dokumentarcu Crossfire Hurricane iz 2012. godine da je roman Majstor i margarita Mihaila Bulgakova poslužio kao inspiracija za nju. Inače, ona je izazvala burne reakcije javnosti jer navodno veliča đavola, što su članovi grupe demantovali, izjavivši kako su samo hteli da opišu nesumnjivo postojanje zla na ovom svetu.
 

White Rabbit, Jefferson Airplane

Numeru White Rabbit sa albuma Surrealistic Pillow iz 1967, napisala je Grejs Silk dok je još uvek bila u bendu Jefferson Airplane. Ona se našla među 10 najpopularnijih pesama u SAD, a u njoj se pominju događaji opisani u remek-delima engleskog pisca Luisa Kerola Alisa u zemlji čuda i Alisa s one strane ogledala. Osim toga, španski ritam je bio inspirisan Ravelovim Bolerom.
 

Killing an Arab, The Cure

Robert Smit, pevač grupe The Cure, svoje impresije romanom Stranac Albera Kamija, izneo je u pesmi Killing an Arab. Bend je s tom numerom imao dosta problema, jer su je neinformisani ljudi shvatili kao poziv da se ubijaju Arapi.
 

Scentless Apprentice, Nirvana

Parfem, najpoznatiji roman nemačkog književnika Patrika Ziskinda iz 1985. godine, inspirisao je Kurta Kobejna da napiše pesmu Scentless Apprentice. Ona se našla na trećem i poslednjem albumu njegove grupe Nirvana 1993.
 

Back
Top