Odnos književnosti i kosmološke večnosti

Ili da momak može prići devojci i reći:"Ćao, ja sam pisac. Želim da napišem knjigu o devojci baš kao što si ti. Kako da te bolje upoznam?" Ili radi love. Možda neko piše knjige radi večnog života, ali mislim da je veći broj onih koji to rade radi trenutnog zadovoljstva. Eros contra Thanatos
 
Naravno, uvek se postavlja pitanje kanona, ali ja zastupam mišljenje da je kanon relativno otvoren i promenljiv, kao i to da kvalitet uvek ispliva (osim ako pisac nije neki baš veliki baksuz poput Pačića), jer kroz različita vremena menjaju se mišljenja o autoru/delu, da bi tek posle određenog broja godina decenija ili vekova postalo ustaljeno mišljenje o nekom klasiku, tačnije da bi se to delo moglo nazvati tim imenom. Taj tvoj pojam buduće publike je problematičan jer postoje razne vrste. Ono što je aktuelno traži publika koja traži u knjizi zabavu. Tu je i književna kritika-publika sa druge strane... i još mnoge vrste, ali opet verujem da si ti mislio na tu širu publiku.
 
Naravno, uvek se postavlja pitanje kanona, ali ja zastupam mišljenje da je kanon relativno otvoren i promenljiv, kao i to da kvalitet uvek ispliva (osim ako pisac nije neki baš veliki baksuz poput Pačića), jer kroz različita vremena menjaju se mišljenja o autoru/delu, da bi tek posle određenog broja godina decenija ili vekova postalo ustaljeno mišljenje o nekom klasiku, tačnije da bi se to delo moglo nazvati tim imenom. Taj tvoj pojam buduće publike je problematičan jer postoje razne vrste. Ono što je aktuelno traži publika koja traži u knjizi zabavu. Tu je i književna kritika-publika sa druge strane... i još mnoge vrste, ali opet verujem da si ti mislio na tu širu publiku.

Onda opet stižemo do nečeg što je problem: šta je to šira publika? Da li ju čini brojnost, ili širina društvenih grupa koje obuhvata, širina mišljenja koja su obuhvaćena ili nešto drugo?
Nekim piscima su vremena donela zgodnu reklamu. Orvel i Kafka nikad nisu bili čitaniji nego u ovo vreme, kad društvo oko nas počinje da liči na društvo koje su opisivali. S druge strane, Kiš, koji se isto bavio totalitarizmom, koji se isto bavio odnosom pojedinca i društva jednostavno je skrajnut. Predmet obožavanja kod studenata književnosti, ali u društvu skrajnut. Krležino delo liči na radikalnije verzije Farme i Velikog brata.
Pisci su kod nas prisutni kao politički fenomeni (pa se ta prisutnost može pomešati sa vrednošću), a ne kao književni.
Ljudi čitaju jer im je to potrebno. Potreba koju žele da zadovolje određuje njihov izbor. Postoje klasici, knjige o kojima postoji uvreženo mišljenje da zadovoljavaju određene potrebe, i njihova nova konkurencija. Ali potrebe su ono što određuje što će se čitati (a potrebe nisu stalne), a ne apsolutno određena vrednost.
 
Onda opet stižemo do nečeg što je problem: šta je to šira publika? Da li ju čini brojnost, ili širina društvenih grupa koje obuhvata, širina mišljenja koja su obuhvaćena ili nešto drugo?
Nekim piscima su vremena donela zgodnu reklamu. Orvel i Kafka nikad nisu bili čitaniji nego u ovo vreme, kad društvo oko nas počinje da liči na društvo koje su opisivali. S druge strane, Kiš, koji se isto bavio totalitarizmom, koji se isto bavio odnosom pojedinca i društva jednostavno je skrajnut. Predmet obožavanja kod studenata književnosti, ali u društvu skrajnut. Krležino delo liči na radikalnije verzije Farme i Velikog brata.
Pisci su kod nas prisutni kao politički fenomeni (pa se ta prisutnost može pomešati sa vrednošću), a ne kao književni.
Ljudi čitaju jer im je to potrebno. Potreba koju žele da zadovolje određuje njihov izbor. Postoje klasici, knjige o kojima postoji uvreženo mišljenje da zadovoljavaju određene potrebe, i njihova nova konkurencija. Ali potrebe su ono što određuje što će se čitati (a potrebe nisu stalne), a ne apsolutno određena vrednost.

b.1. Orvel i Kafka su potpuno profanisani. Postali su pop ikone, njihovo djelo je uglavnom pojednostavljeno i pogrešno tumačeno. Ne vjerujem da ijedan pisac želi da mu se tako nešto desi.
b.2. Pisci su kod nas možda zaista prisutni kao politički fenomeni, ali to više ima veze sa nezdravom opterećenošću politikom u našem društvu, nego sa piscima.

Ali, da se vratimo temi - odnosu umjetnosti i vječnosti. Čak i ako direktan motiv stvaraoca nije više od trenutne slave ili zadovaljavanja neke trivijalne potrebe, vrijedno umjetničko djelo će ostati za vječnost. (Uslovno rečeno za vječnost, naravno.)
 
Onda opet stižemo do nečeg što je problem: šta je to šira publika? Da li ju čini brojnost, ili širina društvenih grupa koje obuhvata, širina mišljenja koja su obuhvaćena ili nešto drugo?
Nekim piscima su vremena donela zgodnu reklamu. Orvel i Kafka nikad nisu bili čitaniji nego u ovo vreme, kad društvo oko nas počinje da liči na društvo koje su opisivali. S druge strane, Kiš, koji se isto bavio totalitarizmom, koji se isto bavio odnosom pojedinca i društva jednostavno je skrajnut. Predmet obožavanja kod studenata književnosti, ali u društvu skrajnut. Krležino delo liči na radikalnije verzije Farme i Velikog brata.
Pisci su kod nas prisutni kao politički fenomeni (pa se ta prisutnost može pomešati sa vrednošću), a ne kao književni.
Ljudi čitaju jer im je to potrebno. Potreba koju žele da zadovolje određuje njihov izbor. Postoje klasici, knjige o kojima postoji uvreženo mišljenje da zadovoljavaju određene potrebe, i njihova nova konkurencija. Ali potrebe su ono što određuje što će se čitati (a potrebe nisu stalne), a ne apsolutno određena vrednost.


Pazi, ja ne smatram da je Kiš skrajnut, on je čak i dosta prevođen pisac, ali nisu sve njegove knjige lake za čitanje (npr Grobnica za Borisa Davidoviča) tako da neće on hvatati širu publiku zasigurno, no ipak ostaje u kanonu najboljih srpskih pisaca XX veka i živeće i dalje kao takav. On postoji u lektiri za srednju školu sa dve knjige (ili jednom knjigom i jednom pripovetkom, zavisi da li se Enciklopedija mrtvih negde radi cela, ili samo ta glavna priča) a samo su Kafkin Proces ubacili, dok Orvela nema uopšte, iako bih ja lično stavio 1984 za lektiru u četvrtoj godini.
Šira publika je po mom mišljenju ona publika koja ne čita toliko redovno, a kada čita, odluči da ode na Lagunin štand :lol: I to su knjige koje su sada popularne i prodaju se mnogo više nego Kiš/Kafka/Orvel zajedno, ali one neće preživeti svoje vreme, i to je upravo zato što se one pišu da bi se dobro prodale; autoru ne treba večna slava koliko novi ferari :mrgreen: Retko kad to ide podruku.
 
Ok. Recimo da sam malo razmislio i shvatio da sam malo prenaglasio relativnost kriterija za vrednovanje dela, ali opet, kod mene ostaje pitanje: koji su to kriteriji? Da li je to društvena svest o vrednosti dela, da li je to individualni osećaj vrednosti, koji ne mora biti ni svesno zapažen, da li je to osećaj čitaoca da je pročitao nešto lepo, makar nemao dovoljno jasnu predstavu zašto, da li je to zbir individualnih sudova o vrednosti, da li je to snaga argumentacije u odnosu na sva druga dela? Kad sam razmislio, shvatio sam da postoje dela koja bih izdvojio kao vredna, ali kriteriji po kojima bih to uradio su dosta subjektivni.
 
Uvideo sam da ovde ima i onih ljubitelja knjige koji imaju kapacitete filozofiranja književnosti,ta
kontemplacija me i motivisala da otvorim ovu temu...

Elem...Zašto bismo odvajali motive erosa i tanatosa ?! Prisutni su:erosa u prvom planu,tanatosa
u podsvesti motiva pisanja...Nekad je obrnuto (Smrt u Veneciji Mana treba malo promisliti tako
izvrnuto:prvo tanatos,pa onda eros kao dekoracija i kontrast!;)),mada je češće eros u prvom planu...
Hteli ili ne-to je uhodani kliše!
Da li je neko čitao roman o estetici?
Konačno,ako je i roman o slikarima i slikama-obavezno se bar s modelom slikar uhvati u klinč!:mrgreen:
Ali,osnovni motiv-i to je lepo rečeno,potka visoko vrednog književnog dela je bitka Titana s čuvarima Hada...
 
Elem...Zašto bismo odvajali motive erosa i tanatosa ?! Prisutni su:erosa u prvom planu,tanatosa
u podsvesti motiva pisanja
...Nekad je obrnuto (Smrt u Veneciji Mana treba malo promisliti tako
izvrnuto:prvo tanatos,pa onda eros kao dekoracija i kontrast!;)),mada je češće eros u prvom planu...
Hteli ili ne-to je uhodani kliše!
Da li je neko čitao roman o estetici?
Konačno,ako je i roman o slikarima i slikama-obavezno se bar s modelom slikar uhvati u klinč!:mrgreen:
Ali,osnovni motiv-i to je lepo rečeno,potka visoko vrednog književnog dela je bitka Titana s čuvarima Hada...

Ok. Motivi koji vode pisca jesu kombinacija svesnih i nesvesnih sadržaja. No zanima me sam taj uslov koji knjizi obezbeđuje "večni" život. Slažem se da je to estetika, ali to je lična kategorija, samim tim prolazna, kolebljiva. Što je to što estetskom daje trajnost. Da li je to školski sistem? Kurikulumi se menjaju, neka dela dolaze, druga odlaze. Da li ona koja odlaze imaju manju estetsku vrednost od dela koja dolaze? Kad knjiga nadživljava sebe i na osnovu čega?
Zar nisu svi romani o estetici?:) Bilo da čitalac prati tuđa razmišljanja, bilo da razmišlja o svojim. Lepo i ružno postoje i u romanu i o njemu
 
Što više razmišljam sve manje mi je jasno koji je motiv stvaranja i pisanja, čak se pitam da li i postoji bilo kakav motiv?!

Odgovoriću jevrejskom uzrečicom:"Kad ne znaš o čemu se radi, sigurno se radi o novcu". No ljudi pišu i jer nemaju s kim da razgovaraju, kao oblik terapije, kao iskonska potreba. Kad upoznaš pisca znaćeš i zašto piše. Pitanje je da li se to može videti kroz delo.
 
Ok. Motivi koji vode pisca jesu kombinacija svesnih i nesvesnih sadržaja. No zanima me sam taj uslov koji knjizi obezbeđuje "večni" život. Slažem se da je to estetika, ali to je lična kategorija, samim tim prolazna, kolebljiva. Što je to što estetskom daje trajnost. Da li je to školski sistem? Kurikulumi se menjaju, neka dela dolaze, druga odlaze. Da li ona koja odlaze imaju manju estetsku vrednost od dela koja dolaze? Kad knjiga nadživljava sebe i na osnovu čega?
Zar nisu svi romani o estetici?:) Bilo da čitalac prati tuđa razmišljanja, bilo da razmišlja o svojim. Lepo i ružno postoje i u romanu i o njemu
Estetika čini roman upečatljivijim,majstorskijim...Zanatski vrednijim...
Ovde je reč o esencijalnom...
Tanatos priče je upitan!
Odgovor kad je metafizički i još koliko-toliko verodostojan,ali obavezno utešan,urezuje na cd klempe trajni zapis "remek dela"!
Bar da se nešto u romanu čini nedodirljivim zubu vremena,tom pretvaranju i slova u prah...
Kažu visokoparni "književni stručnjaci"-ono transcedentalno u romanu...:mrgreen:
A ne radi se o nesaznajnom,već o prikrivenim porukama utehe...:sad2:
 
Sad mi pade na um ona izreka da je um kao pijani majmun. Vodeći se time mogli bismo reći da pisanje služi da se izbace misli koje zuje u glavi...
Istina da čovek meša u svojoj klempi i fenomene i noumene...:mrgreen:
Tek je promišljeni umni čovek u stanju da razluči senzacije od kontemplacija o njima i raznih
konkluzija na osnovu preklapanja sećanja i senzacija...:lol:
No nije sve tako tragično...
I "obični" ljudi često znaju da dedukuju misli iste intencije,ne grešeći pritom brkajući porekla saznanja...
Svakako da nije isto upoređivati realni događaj sa prethodno veče odgledanim filmom...:hahaha:
 
Tanatos priče je upitan!

Kažu visokoparni "književni stručnjaci"-ono transcedentalno u romanu...:mrgreen:
A ne radi se o nesaznajnom,već o prikrivenim porukama utehe...:sad2:

Pusti tu priču. Ako čovek ne piše iz duboko ličnog razloga, da mu bude bolje, onda piše da bi nabacio šuške u džepove i književne obožavateljke oko vrata. Sam si potencirao seksipil književnih stvaralaca. Nijedan ne sanja o slavi u budućnosti, brončanom spomeniku i golubu koji sere na njega.
 
Pusti tu priču. Ako čovek ne piše iz duboko ličnog razloga, da mu bude bolje, onda piše da bi nabacio šuške u džepove i književne obožavateljke oko vrata. Sam si potencirao seksipil književnih stvaralaca. Nijedan ne sanja o slavi u budućnosti, brončanom spomeniku i golubu koji sere na njega.
Ok,ali bih rekao da to dolazi posle,sa slavom i tiražima...:mrgreen:
Znači da je bilo zapreteno u podsvesti...
 
Ok,ali bih rekao da to dolazi posle,sa slavom i tiražima...:mrgreen:
Znači da je bilo zapreteno u podsvesti...
Ne, ne, ne. Trenutno zadovoljstvo, Eros, dominira autorskom motivacijom u književnosti. U tami podsvesti stoji Thanatos i nada se večnom životu, nekom nastavku u nekom boljem bliku postojanja, kao Pisac, oslobođen ružnih zemaljskih navika i približen bogu.
(Dosta filozofiranja Dragoljube. Odoh ja da spavam. Čujemo se sutra:hvala:
 

Back
Top