http://www.setimes.com/cocoon/setim.../setimes/blogreview/2011/11/26/blog-03http://
Bugarska protestuje u EU zbog makedonskog filma o Holokaustu
Tri člana Evropskog parlamenta iz Bugarske -- Evgeni Kirilov, Andrej Kovačev i Stanimir Ilčev -- uputili su protestno pismo EU, u kojem još nedovršeni makedonski film „Treće poluvreme“ opisuju kao širenje istorijskih laži i govora mržnje prema Bugarima.
„Očekujemo da postavite pitanje korišćenja govora mržnje prema Bugarskoj prilikom zvaničnih kontakata sa makedonskim institucijama u procesu pridruživanja Republike Makedonije EU“, zatraženo je u pismu upućenom komesaru za proširenje EU Štefanu Fileu.
Usledio je napad u bugarskim medijima, kojim je ponovo otvorena debata o ulozi zemlje u Holokaustu i koji je bio usmeren na makedonsku vladu zbog finansijske i druge podrške filmu.
Istoričar Plamen Pavlov rezimirao je poziciju Bugarske u TV emisiji „Chas po Bulgaria“. „[Film] je antibugarska propaganda ... koja ide tako daleko da se tvrdi da je Bugarska bila nacistička država i skoro jedina koja snosi odgovornost za te ljude [Jevreje], što, naravno, nije tačno.“
Pavlov je istovremeno izrazio negodovanje što zvaničnica Lea Koen postavlja pitanje namere kralja Borisa III da spasi Jevreje čak i u samoj Bugarskoj.
„Nazvati ˈTreće poluvremeˈ antibugarskim filmom isto je kao da nazovete ˈŠindlerovu listuˈ antinemačkim filmom. Moj film je antifašistički. Činjenica da postoje parlamentarci EU koji antifašizam klasifikuju kao ˈgovor mržnjeˈ je problem Evropskog parlamenta, kao i problem zemlje koju predstavljaju, a ne moj problem“, rekao je režiser filma Darko Mitrevski za SETimes.
Mitrevski je dao svoj prvi TV intervju da bi pojasnio stvari. Treće poluvreme je istinita ljubavna priča o imućnoj Jevrejki Rebeki -- koja je još živa -- koja je pobegla da se uda za Kostu, siromašnog makedonskog železničkog radnika, koji je postao fudbaler.
Zato Rebeka nije bila registrovana kao Jevrejka, što ju je spasilo da je bugarske vlasti ne deportuju u koncentracioni logor Treblinka u martu 1943. godine.
„Njena priča zabeležena je među otprilike 50.000 intervjua koje je u proteklih 12 godina uradila Fondacija Šoa Stivena Spilberga, pod brojem 46472, odakle je i potekla ideja“, rekao je Mitrevski.
Druga polovina filma odnosi se na Kostin novoosnovani fudbalski klub, koji su lokalni stanovnici nazvali „Makedonija“, dodaje Mitrevski. Makedonci su dolazili na njegove utakmice pokazujući tako jedan vid građanske neposlušnosti prema bugarskoj okupaciji.
Na čelu sa legendarnim jevrejskim trenerom Iljašem Špicom, tim Makedonija došao je do finala bugarske lige u sezoni 1941-42. Međutim, bugarski ministar sporta rekao je timu Makedonija da mu neće biti dozvoljeno da postane šampion, s obzirom da je na njegovom čelu jevrejski trener.
Makedonija je zvaničnom odlukom izgubila dve finalne utakmice protiv sofijskog Levskog, nakon što su igrači protestovali zbog spornog suđenja, kaže lingvista Trajko Stamatovski i dodaje da je gledao jednu od finalnih utakmica, kao i deportovanje Jevreja.
„Do 1944. godine tim više nije igrao, jer se većina igrača pridružila partizanima“, rekao je Stamatovski. „Kada su u pitanju tvrdnje da su Bugari spašavali Jevreje, njihova vojska i policija ulazila je bukvalno u svaku kuću. ... samo je deset ili 20 preživelo.“
Katunec tvrdi da su bugarski zvaničnici svesni da ovaj i slični filmovi mogu da unište imidž njihove zemlje koji pokušavaju da stvore. „Međutim, način na koji reaguju je krajnje kontraproduktivan, jer su u potpunosti okrenuti protiv istorijske istine. Još uvek među živima ima Makedonaca, kao i Jevreja, koji su se borili protiv fašizma, zbog čega je na kraju Makedonija bila pobednik u ratu, na strani Saveznika. Što više pokušavaju da degradiraju film, on će se više gledati.“
„Smešno je kada neko izvlači zaključke na osnovu scenarija koji nije pročitao. Ali, nije smešno kada parlamentarci EU pokušaju da negiraju zločine koje je njihova zemlja počinila u Drugom svetskom ratu. Bugarska okupacija Makedonije, deportovanje 7.200 Jevreja u gasne komore u Treblinki, kao i brutalna represija nad makedonskim antifašistima i političkim protivnicima su istorijske činjenice“, saopštio je producent filma Kino Oko.