Odmazda

Ne govorim o likovanju.
Govorim o akciji i reakciji.
Govorim o onome ko je uzročnik akcije, ne o onome ko reaguje. Jer, to ne mora biti pitanje posledice, već uzroka.
Ako ti neko iz obesti otkine ruku ili nogu, šta je sa tom vrstom zla, ljudske gluposti, i najposle, uma?
Trebaš da ostaneš flegmatičan, da ne bi ispo glup u društvu?
Mi sada ovde komentarišemo i analiziramo.
Kada se radi o reakciji i reakciji razumnih stvorenja u koje verujeno da spadaju ljudi, akcija ne određuje uvek predvidivu reakciju. Ovo govori u prilog tome da akcija sama po sebi ne inicira reakciju. Reakcija zavisi od psihološke konstitucije onoga ko reaguje. I sad postoji onaj sled: percepcija-apercepcija-valorizacija-emocija-reakcija.
Na kraju, kultura i struktura ličnosti određuju ponašanje koje nije nikakava datost.
Pa samim tim u ovoj temi možemo govoriti samo o kultorološkim i socijalnim aspektima, a ne o nečemu što je apsočutno ispravno.

Ja samo pokušavam da ilustrujem našta se svodi unutrašnji impuls pojedinaca u odnosu na nešto što je nepristrasno razumno sagledavanje.
Ovo se ktako ogleda u ovome: Jedno dete na svetu je ubijeno - nepravda. Drugo dete na svetu manje (odmazda) - pravda. Zar ovo ne deluje apsurdno? Gde je greška trebalo bi da se upitamo i kako da tu grešku ispravimo. Emocija i racio se ovde razilaze. Čemu se povinovati?
 

Back
Top