Odlomci knjiga koje volimo

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
...Biti učitelj, to ne znači seći kao na panju tvrdnjama, ni davati lekcije da se nauče...; biti učitelj, to znači zaista biti učenik. Učenje počinje kad ti, učitelj, učiš od učenika, kad se ti smestiš u ono što je on razumeo, prihvatiš način na koji je on to razumeo, kada se pretvaraš kao da polažeš ispit, ostavljajući svom sagovorniku da se ubedi da ti znaš svoju lekciju: takav je uvod, i tek onda možeš pristupiti nekom drugom pitanju...

Seren Kjerkegor
 
Pregledala je casopis iznova,od prve do poslednje stranice; prebrojala je devedeset dve fotografije na kojima je bilo samo lice,cetrdeset jedna fotografija na kojoj je bilo lice i citava osoba; devedeset lica na dvadeset i tri fotografije na kojima je bila grupa osoba i samo jedanaest fotografija na kojima su ljudi imali sporednu ulogu ili uopste nisu bili prisutni.Ukupno su u casopisu bila dve stotine dvadeset i tri lica.
Pol se vratio kuci i Anjes mu je ispricala o svojoj racunici.
''Individualizam? Sta ima zajednickog sa individualizmom,kad te aparat snima u trenutku agonije? Naprotiv,to znaci da individua vise sama sebi ne pripada,da jednostavno sasvim pripada drugima.Znas,secam se svog detinjstva: Kad je neko nekog hteo da fotografise,pitao ga je za dozvolu.I dok sam bila dete,mene su odrasli pitali,devojcice,mozemo li da napravimo snimak?A onda su jedenog dana prestali da pitaju.Pravo kamere uzdignuto je iznad svih ostalih prava i time se sve,bas sve izmenilo.''
Ponovo je otvorila casopis i rekla:'' Kad postavis jednu pored druge fotografiju dva lica,upada ti u oci sve ono po cemu se jedna od druge razlikuju.Ali kad imas na okupu dve stotine dvadest i tri lica,odjednom shvatis da je se to samo jedno lice u mnogo arijanti i nikakav individudum nije nikada ni postojao.''

Kundera - Besmrtnost
 
Savladavanje užasa

Putnik gviri kroz okrugli prozor kabine: po njegovoj računici, brod tek što nije pristao. Nigde se, međutim, ne vidi nikakva obala, nigde ni traga od pristaništa. Možda brod iz nekog razloga ne može da uplovi u luku, možda će doći čamci koji će putnike prevesti na kopno? A šta ako niko ne dođe, ako ovde zauvek ostane? Putnik oseti kako mu klecaju kolena, kako ga obuzima neizrecivi užas, i mora da sedne na rub tvrdog kreveta. Osluškuje, ne usuđujući se da diše, i osvrće se oko sebe kao da očekuje da ga neko nešto pita. Niko ga ništa ne pita, te putnik, malo posle, legne na bok, podmetne ruku pod obraz, i zaspi.

David Albahari - Neobične priče
 
Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je i smisao ove igre u kojoj se uspostavlja naš odnos. Pomalo sam nadmoćan, jer vidim da se ne brani, ali osjećam da nije slučajno stala na moj put : nešto će se desiti među nama. Čini mi se da to znamo i ona i ja, tražimo se i čekamo. I uvijek sve odgađamo, kao u strahu od rješenja. Ovako je mogućnost, cvjetanje, prostranstvo želje. Sve je tu moguće, sve je pred nama. A kad pređemo tu granicu, naći ćemo se na čvrstom tlu tačno određenog odnosa i obaveza kojih se bojim. Samo ona i ja, u uskom kavezu moguće ali nedovoljne nježnosti, omeđeni sobom i osjećanjima koja bi se mogla zaviti, ili koja bismo pokazivali da ne bude sasvim mučno. Samo ona i ja, bez svjetla, bez neomeđenih širina, koje nas draže kao mogućnost ... I ne znam šta je jače, šta je važnije, i zato se ispitujemo i čekamo. Bez ikakve logike, dirnut sam što osjećam da sam joj potreban i što me gleda drukčije nego ikoga drugog, a baš toga se bojim. Žao bi mi bilo da joj nanesem bol, a sigurno bi tako bilo. Ili vrlo vjerovatno. Užasavaju me obaveze, mogle bi da budu mučne, a privlači me što ih ona nudi. To rađa nadmoćnost, koja može da bude surova, ali i velikodušna : čuvam se i jednog i drugog ...”

Meša Selimović
 
.Kada je Lari držao svoju ženu u naručju (njen obraz uz njegovo srce), mogao je da je vidi odozgo.Da gleda crno gnezdo njene kose. Kada bi stavio prst blizu ugla njenih usana, osetio bi blago pulsiranje. Voleo je tu tačku. Nejasno, nesigurno poskakivanje pod njenom kožom.Dotakao bi je slušajući očima, poput oca koji oseća pokrete svog nerođenog deteta u majčinoj utrobi.Držao ju je kao poklon. Koji mu je darovan iz ljubavi. Nešto mirno i sićušno.Nepodnošljivo dragoceno.Ali kada su vodili ljubav, vređale su ga njene oči. Vladale su se kao da pripadaju nekom drugom. Nekom ko posmatra. Gleda kroz prozor put mora. Put čamca na reci. Kao da pripadaju prolazniku u magli, lica zaklonjenog šeširom.Bio je ogorčen jer nije znao šta taj pogled znači.Pogled ukočen između ravnodušnosti i očajanja.Nije znao da se negde, na primer,u zemlji iz koje Rahel dolazi, različite vrste očajanja bore za preimućstvo. I da lično očajanje nikada ne može biti dovoljno očajno. Da se nešto dešava kada lični nemir, skrenuvši s puta, kroči u hram golemog, silovitog, uskovitlanog,olujnog, besmislenog, suludog, nezamislivog, javnog nemira jednog naroda. Da Veliki Bog zavija kao vreli vetar, zahtevajući da mu se odaju počasti. A Mali Bog (ušuškan i uzdržan,ličan i ograničen) odlazi oprljen, smejući se omamljeno vlastitoj nepromišljenosti.Naviknut na stalne potvrde vlastite beznačajnosti, Mali Bog je postao prilagodljiv iistinski ravnodušan. Ništa nije imalo veliki značaj. Malo šta je značilo. I što je manje značilo,manje je značilo. Nikada ne beše dovoljno bitno.

"Bog malih stvari"
Arundati Roj
 
Lazu ljudi da je dosta malo.Malo ljubavi,malo prijatelja,malo neznosti,malo para...
Malo je dosta kad nemas nista.Najlakse je naci senku broda u kapi vode i zamisliti da je stvaran.U zamisljeno covek lako poveruje da ne bi izgubio veru u sebe.
A lazu ljudi.
Lazu da im ne treba previse paznje.previse slatkih glupavih reci,previse zagrljaja,previse ludosti.Ne treba ti ono sto nemas,jer ako bi priznao da ti je potrebno,mozda bi morao da trazis.
Lazu ljudi.
Kad nemaju koga da zovu,kazu da ne zele,kad nemaju sta da poklone,kazu da im nista nije potrebno.
Lazu kad kazu da je lepse voleti nego biti voljen,jedno bez drugoga ne vodi nicemu osim mrznji prema sebi.
A i da se cudom ispostavi da ne lazu,ne lazem ni ja.
Meni je potrebno mnogo.
Ljubavi,neznosti,prijatelja,mozda i para.
I kad nemam,biram da budem nesrecan sa istinom umesto srecan sa lazima.
Gde ima istine,ima i nade.....

Cepanje duse - Jelena Milenković
 
Pometnja

Ali, ako je istina ono što ovde piše, kaže Jelena, da je Bog, nakon stvaranja, sklonio prvobitnu svetlost i pohranio je na bezbedno
mesto, šta je onda svetlost koja nas obasjava? I da li je to doista svetlost ili samo drugo lice mraka? Doduše, malo posle piše da
je Bog to učinio da bi grešnike na zemlji lišio lepote sveta, koju čuva za pravedne. I sad, jesmo li svi mi grešnici, slepi kod očiju,
ili pak pravednici koji ne znaju šta je lepota?

David Albahari - Neobične priče
 
Razmisljam o okidacima.Stres je okidac za bolest,gubitak za hrabrost,inat ume da bude okidac za gubitak,ali i za uspeh.Sta su moji okidaci? Nikada nisam uspela da definisem sta me pokrece osim zivota kao takvog,ali znam sta je moj okidac za odustajanje.Bilo koja vrsta ucene.Najcesce one dobronamerne,ako ucena moze biti dobronamerna.Ili ces ovako,ili nece moci...Dobro nece moci.Ako ne uradis onako,govedo si.Dobro,govedo sam.Cim si rekla ono mora da mislis tako i tako.Dobro mislim tako i tako.Odustanem od svake borbe,dokazivanja i pravdanja.Nikad nicim ne mozes promeniti sliku o sebi,jer svako je stavlja u sopstveni ram.Ali se bas zato ne treba skracivati,deljati,suzavati ili izduzavati samo zato da bi se uklopio.Cak i da to uradis,tako deformisan u tudjem ramu ces sebi biti ruzan,a njemu nepoznat.I dzaba rabota.....

Cepanje duse - Jelena Milenkovic
 
Oduvek i zauvek, čitavog svog večnog života, Bog je slab prema buntovnicima. Manje voli one koji ga vole i slušaju ne
go one koji mu se opiru. Jer njegova beskrajna mudrost dobro zna da samo odbijanje, sablazan, bes, donose napredak
svetu i velikom Božjem delu u kome se njegov tvorac žrtvuje. Ohrabruje one koji kažu da, i pravi se da ih voli. Ali voli one
koji kažu ne, koji ga drmusaju, izazivaju. Nije slučajno što ognjeni jezici prenose u isti mah nebesku ljubav i jarost. I pored
potopa i gromova, Bog voli grešnike i prostitutke, pobunjenike, zločince, svoje progonitelje, kao što je Saul, graditelje
Vavilonske kule, koji će takođe biti graditelji piramida, akropola, katedrala, i Jakova, koji je pobedio anđela. Lucifer je bio
prvi u dugom nizu u kome kroz vekove blistaju Ahriman, Prometej, Antigona, Kristifor Kolumbo, Kopernik i Galilej, Luter, Sen-Žist,
Darvin, Karl Marks, Rembo, Lenjin, Mao Cedung: svi koji govore da svet više neće biti ono što jeste. On sluša njihove uzvike mržnje
koji su usklici ljubavi, njihov hropac, jecaje, buncanje o pustolovinama i kletve, obasipa ih iskušenjima, a na njihovu žeđ za nečim
drugim, na njihove lude nade, odgovara, na kraju, blagoslovima. Uništava ih, naravno, jer je sve uništeno, ubija ih, pogađa gromom,
ruši njihovo delo. Ali daje im ono najlepše što Bog može dati: večno mesto u onome ljudskom sećanju koje, barem za čovečanstvo,
čini istoriju sveta.

Žan d'Ormeson - Bog (život i delo)
 
"Већ су јутарњи листови објавили, огромним насловима да је Аустро-Угарска извршила анексију Босне и Херцеговине. Ни наши професори тог дана нису мислили на наставу, већ се пред нашом гимназијом формирала огромна поворка, која је ка цетру Београда - Теразијама. Напред је био студент са заставом, али су убрзо искрсле и друге заставе, веће и мање.
- Доле Аустрија. Доле ђелави Фрања. Живела Босна и Херцеговина! - проламало се из наших редова.
На теразије су стизале друге поворке са заставамаи истим поклицима. Све се сливало као река ка позоришном тргу, на коме је био споменик Кнеза Михајла, који је данима и недељама био наше збориште. Попевши се на самог кнежевог коња, драмски писац Бранислав Нушић, разбарушене косе, харангирао је на окупљени свет, тражећи рат Аустро-Угарској
- Рат Аустро-Угарској! - драли смо се нас хиљаде, као помахнитали.
Фанатизовани, полазили смо оданде на аустроугарско посланство, у Крунској улици, али су нас густи кордони жандармерије заустављали.
Данима је Београд кључао у грозници. Данима смо крстарили београдским улицама, урлајући против Аустро-Угарске. Сада је најчешће на челу јахао на белом коњу, књижевник Бранислав Нушић, најуспешнији писац комедија, али сада, веома за драматичан, са једним ћироким бурским шеширом на глави и српском тробојком као лентом преко груди. "

Станислав Краков из његове књиге " Живот човека на Балкану", коју топло препоручујем свом својим пријатељима, ако успеју да је пронађу.
 
Osecanje je po definiciji nesto sto se u nama radja protiv nase volje,cesto protiv nase volje. U trenutku kada hocemo da osecamo (odlucimo da osecamo,kao sto je Don Kihot odlucio da voli Dulsineju) osecanje vise nije osecanje,vec imitacija osecanja,njegovo izvodjenje. Sto se uobicajeno naziva histerija. Zato je homo sentimentalis (covek koji je uzdigao osecanje u vrednost) ustvari isto sto i homo histerikus.
Time ne treba da bude receno da covek koji imitira osecanja ne oseca. Glumac koji igra ulogu starog kralja Lira oseca na sceni pred svim gledaocima istnsku tugu izdanog i napustenog coveka,ali ta tuga isparava u sekundi u kojoj se predstava zavrsava. Zato homo sentimentalis koji nas posramljuje velikim osecanjima ume odmah da nas zapanji neobjasnjivom ravnodusnoscu.

Besmrtnost - Kundera
 
Opet sam zatecen kako bestidno ignorisem labudove

Opet sam zatecen kako bestidno ignorisem labudove koji razgaljuju gledaoce na obalama americkih reka; opet sam zatecen kako dopustam da mi istekne povoljan ugovor jer telefon ima neku carobnu vezu sa mojom pantljicarom; opet zatecen kako ostavljam slavom ovencano covecanstvo u opasnosti od dugog zvanicnog mira, dok se ono pripremalo za spomenik u zapustenim istorijskim zadnjim prostorijam; opet zatecen kako ponizavam bankarskog sluzbenika fiksirajuci ga pogledom, ponizavam dogmu umetnosti, bica koja dangube i zveraju, i sve faze sapata genija; opet sam zatecen kao odabrani predmet nebeske ceznje slicno pustinjaku koji se moze namamiti da iz sume viri u pretrpano parkiraliste; opet zatecen kako mirisem naftalinom poskropljene dzempere, kako titlujem porno filmove, kako dresim viktorijanske udice za losose fanaticno ubedjen da je svet neusiljenog ponasanja odmah tu iza ugla; opet zatecen kako planiram idealnu godinu samoce koju iscekujem kao prvu telesnu ljubav iz treceg pokusaja; opet zatecen kako lebdim poput decjeg zmaja koji guta konac iznad ruku sto mene hrane, brbljiv pod uticajem astrologije; opet zatecen kako se preporucujem lako dostupnom lokalnom cistunstvu, dok svileno pentagonsko zlo kao niko drugi moze garantovati moju moc; opet zatecen kako verujem da su moji prijatelji odrasli u raju i da me nece povrediti kad ja najzad budem nenaoruzan i krajnje tih; opet zatecen na samom pocetku, veteran nekoliko beskorisnih iskusenja, prorok ali novijeg datuma, cistunac za mase sutrasnjice; opet zatecen kako zasladjujem zivot koji sam ispustio poput otpustenog cuvara zoo-vrta sto krisom daje kikiriki slonovima cija je sodomija obelodanjena; opet zatecen kako pobozno cistim jezik od svih mogucnosti, od svih mogucnosti osim one jedne savrseno moje.

Leonard Cohen
 
Put : traka zemlje po kojoj se ide peske.Auto-put se razlikuje od puta ne samo time sto se njime putuje automobilom,vec i time sto je samo linija koja povezuje jednu tacku sa drugom.Auto-put nema smisao u sebi samom; smisao imaju samo dve tacke koje on povezuje.Put je pohvala prostora.
Svaki deo puta ima smisao sam po sebi i poziva nas da se zaustavimo.Auto-put je pobednicko obezvredjivanje prostora,koji njegovom zaslugom danas nije nista drugo nego puka prepreka ljudskog kretanja i gubitka vremena....
U svetu auto-puta prekrasan predeo znaci : ostrvo lepote spojeno dugom linijom sa drugim ostrvima lepote.
U svetu puteva lepota je neprekidna i neprestano promenljiva; na svakom koraku nam kaze : '' Zaustavi se!''

Besmrtnost - Kundera
 
„Što se mene lično tiče, ja u svojim prozama sramno ležim na psihijatrijskom otomanu i pokušavam da kroz reči dospem do svojih trauma, do izvorišta svoje sopstvene anksioznosti, zagledan u sebe. Kad sve to što kažem ne bi bilo rečeno ’na izvestan način’,to bi bila samo tzv. ispovest.Ovako, to je proza. Proza života. Proza sveta.”

"Od Bodlera naovamo, moderna evropska literatura teži ka tom idealu traženja smisla i značenja ispitivanog dela, a pisac i njegovo rezonovanje nad sopstvenim delom ulaze ravnopravno u tu igru koja se sastoji u traženju odgovora na svako od postavljenih pitanja: ’delo nikada nije potpuno bez značenja, niti je ikada potpuno jasno’ (Bart): ono samo postavlja pitanja.”


Danilo Kiš - „Gorki talog iskustva”, intervju iz 1973
 
Božja su dela puna providenja. Slučajni događaji nisu neprirodni. Oni su povezani i ispre­pletani rukom proviđenja.
Sve izvire iz njega. A na­poredo s njim ide Nužnost i ono što koristi svemu a čiji si ti samo sićušni delić. Ono što
stvara priroda celokupnoga sveta, međutim, i čime se ona održava korisno je i za svaki pojedini njen deo. A svet se
održava tako što se elementi i tela nastala od njih menjaju. - Neka ti to bude dovoljno i kao neka vrs­ta principa. A da
bi jednoga dana mogao umreti uistinu radosno, iskreno i od srca blagorodan bo­govima, a ne gundajući, odbaci žeđ
za knjigama!

Marko Aurelije - Samom sebi
 
Poslednja izmena:
Kao poseban izraz poznatog motiva vezanog za ono što se zaista traži kroz jedan ili drugi
prividan i iluzoran cilj uobičajenog života, već u Upanišadama se čita: »Ne zbog žene (po sebi) ženu
želi muškarac, već zbog âtme (zbog principa 'sve svetlost, sve besmrtnost')« Okvir je isti. U
svom najdubljem aspektu, eros otelovljuje napor da se prevaziđu posledice pada, da se izađe iz
određenosti sveta dvojnosti, da se ponovo uspostavi primordijalno stanje, da se prevaziđe položaj
dvojnog postojanja, prelomljenog i uslovljenog »drugim«. To je njegovo apsolutno značenje; to je,
prvobitno, tajna koja se krije u onome što gura muškarca prema ženi, još pre svih već
spomenutih uslovljenosti koje pruža ljudska ljubav u svojim beskrajnim varijetetima vezanim za
bića, koja nisu ni apsolutni muškarci ni apsolutne žene već tako reći nuspodukti jednog i drugog.
Ovde, dakle, leži ključ čitave metafizike seksa: »Kroz dijadu, prema jedinstvu«. U seksualnoj ljubavi
prepoznaje se najuniverzalniji oblik kroz koji ljudi nejasno pokušavaju da u trenutku unište dvojnost,
da egzistencijalno prevaziđu granicu između Ja i ne-Ja, između Ja i Ti, čineći od tela i seksa oruđa
za ekstatično približavanje sjedinjenju. Etimologija reči »ljubav« koju je dao neki
srednjovekovni »Vernik Ljubavi«, zato što je isfantazirana, nije manje značajna: »Rečca a znači 'bez';
mor (mors) znači smrt; spajanjem, dobija se 'bez smrti', »odnosno besmrtnost«

Julius Evola - Metafizika seksa
 
"Ima tu i neraščišćenih računa, prijateljstva koja su se kidala zabunom, nekih dana i događaja kojih ne želim da se sećam, pogrešno protumačenih postupaka i gestova;
te ribe puštam da prođu kroz rupe moje iskidane mreže, a zadržavam samo neka draga lica, neke godine, neko vreme."

Momo Kapor
 
„Što se mene lično tiče, ja u svojim prozama sramno ležim na psihijatrijskom otomanu i pokušavam da kroz reči dospem do svojih trauma, do izvorišta svoje sopstvene anksioznosti, zagledan u sebe. Kad sve to što kažem ne bi bilo rečeno ’na izvestan način’,to bi bila samo tzv. ispovest.Ovako, to je proza. Proza života. Proza sveta.”

"Od Bodlera naovamo, moderna evropska literatura teži ka tom idealu traženja smisla i značenja ispitivanog dela, a pisac i njegovo rezonovanje nad sopstvenim delom ulaze ravnopravno u tu igru koja se sastoji u traženju odgovora na svako od postavljenih pitanja: ’delo nikada nije potpuno bez značenja, niti je ikada potpuno jasno’ (Bart): ono samo postavlja pitanja.”


Danilo Kiš - „Gorki talog iskustva”, intervju iz 1973

Један цитат из исте:
Навести читаоца да поверује у истинитост твоје приче, да поверује да се највећи део онога што чита заиста и догодило, то и јесте, понављам, основни циљ сваке литерарне творевине.

Добро, то сви знају, ево још један:

Цитат, наравно, служи у првом реду томе да човек каже неке ствари које би без цитата деловале банално или неуверљиво. Осим тога, цитат у тој и таквој функцији и није ништа друго до један од облика онеобичавања, у значењу какво тој речи дају руски формалисти.

Горки талог искуства, Киш
 
Svakog jutra su poluprobuđeni dečaci pored svojih starijih, ispunjeni tom
čudnom duhovnom atmosferom koja je pomešana sa misticizmom, krkanjem i
pohlepom za novcem.
Ovakvi počeci dana mogu da nam razjasne način čitavog lamaističkog života u
manastirima. To je mnoštvo različitih misli koje ovi jutarnji skupovi omogućavaju
da se osete: istančana filozofija, merkantilizam, duhovnost najviše vrste, grčevito
traganje za običnim zadovoljstvima, a svi ovi elementi su tako tesno povezani da
se čovek uzalud trudi da ih potpuno izdvoji.

Aleksandra Dejvid Nil - Mistici i čarobnjaci Tibeta
 
O! Ne hvalim se! Nisam ja hrabra. Samo dosad mi se jos nije ukazala prilika da se sretnem sa istinskim strahom.
A onog dana kada ga budem ugledala, mozda cu se pokazati vecom kukavicom nego iko drugi.
Zar ikad covek zna sta je?

Zivot je takav kakav je! I primimo ga takvog, kakav je! Mogao bi biti i gori!
Oci moje pijte svetlost u kojoj se kupate, ovako u prolazu! A za sve, sto posle ima doci, srce moje, s poverenjem se predaj toku stvari... kad ionako ne moze da bude drugacije!

Romen Rolan - Petar i Lucija
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top