Kako ste podneli? Kako su se snašli? Da li ste sprečili? Je l time odmazete ili pomažete?
Na jesen će mi stariji sin na fax, a upisi su u junu, treba se odlučiti - ili Austrija, EU ili na domaći fax? Naravno, ja bih radije da ide van, žena bi da on studira ovde. Sve je razumljivo

Raspisite se.
Kad je moj brat otisao za NS da studira(4 godine je stariji), moji su bili srecni, a on je jedva cekao. Nikad se nije vratio. A njima je ostala puna kuca od mene i mojih drugarica(kod nas je uvek bio skup, za skolu, ucenje, izlaske, sminkanje, pusenje, kafe...)...ja krenula u srednju... obaveze itd...
Ali zato kad sam ja otisla... moj otac, covek kojem je sve ravno do Kosova kaze:"Vratim se ja u stan, sednem, pogledam u tvoju majku i krenemo da placemo. Kuca prazna."

I dalje ne verujem... da on place... ali zamisljam koliko im je bilo tesko
Sreca pa je mm insistirao da svaki vikend idemo kuci pa im nisam mnogo nedostajala

A tek radosti kad sam se vratila... ihaj... mada bi oni bili srecni gde god da sam samo da sam ja zadovoljna i ispunjena...
A tek kad su dobili unucice... pa opet puna kuca...
Moj otac kaze da mu se ceo svet ponovo rodio...
Moja deca su mala... ali otice neminovno... ne bih volela da odu pre srednje... ovde imamo par dobrih skola u okolini, nek putuju kao i ja... a na fax kad krenu, odselice se svakako...
Bice tesko naravno ali nek oni budu srecni, samostalni i zadovoljni a ja cu se vec snaci...
Zato treba praviti vise dece... jos dvoje rodim do 40e i eto zabave ceo zivot
Imam iskustvo neuspelog odlaska studenta iz roditeljske kuće. Moj stariji sin je otišao na studije u veliki, beli grad, živeo tamo dve godine, položio tek nekoliko ispita i vratio se kući. U rođeni dnevni boravak. Prve godine je stanovao sam, u garsonjeri kao bombona, ušuškanoj, toploj, ali ga je samoća ubila. Sledeće godine je našao cimera, vrlo društvenog momka, živeli su u ogromnom stanu, gde je bilo prolaznika kao na autobuskoj stanici. Tu je popravio svoj društveni život, zalečio depresiju u kojoj je bio, ali shvatio da ne želi da studira. Pokupio je stvari, i doselio se kući. Po njegovim rečima, pojeo ga je veliki grad. Nije umeo da se snađe, da novonastalu situaciju okrene u svoju korist.
Ja sam. iako po prirodi mama kvočka, njegov odlazak iz kuće lako podnela. Možda zbog toga što nas je ovde uvek bila puna kuća, pa sam mu od početka srednej škole trubila da kada jednom ode, vraća se samo kao gost. Tako da sam mislila da će me poslušati, i bila sam spremna. On očigledno nije. Posle godinu dana ponovnog života s nama, ukapirao je da je ipak lepše živeti sam u gradu, nego sa smaračima kakvi smo mi. Planirao je da nađe posao u gradu da se odseli, ali se desila bolest mog tate, gde sam ja bila previše angažovana, pa je on odložio svoje planove. U međuvremenu su meni otkazali operaciju, tako da on sada silom prilika ostaje sa nama bar do jeseni. Jer od mene ove sezone 'leba nema, a on nema srca da ostavi oca samog da nam obezbeđuje egzistenciju. Ostaće, da bi pomoga da se što lakše pregura posao bez mene.
Mlađi će od jeseni (nadam se, puj, puj, puj) biti student. Poznavajući ga, on od gradskog života neće tako lako odustati.
Zd, pa jel mogu zajedno njih dvojica?
Sta je to sa mladima ciji imaju da plate faks/visu u BG,NS,NI a oni se *ne snadju u velikom gradu* ?
Sta bi radili da su zaista u veliki grad (Moskva npr.,ima ljudi kao dve Srbije) otisli?
Kako to da oni koji sami moraju da kidaju kako bi otisli iz nedodjije bb bez zivota vecim delom uspeju nego oni koji dobiju sve na tacni?
Pa dala si sama sebi odgovor.
Ako ti daju drvo jabuke, popeces se i izabrati najlepsu, na vrhu.
Ako ti daju jabuke na tacni, uzeces i neces napraviti nikakav napor, nikakav korak.
Osobe koje se penju umeju u zivotu brze da reaguju i ustaju kad ih stvarnost sibne.
Osobe kojima se prinosi, teze ustaju i krecu.
Naravno ima i do karaktera, mada okolnosti uticu mnogo.