Ово би било делимично решење када би се заиста обистинило и када не би било само мртво слово на папиру.
Bogataši na rentgenu
Da smo generalno kao društvo siromašni već je postalo degutatno i spominjati i ponavljati. No, dok su siromašniji bivali još siromašniji i tonuli ispod linije ne samo siromaštva nego i ljudskog dostojanstva, iznedrila je ova Srbija svoje “tajkune” koji bez kompleksa i zaziranja mogu da se nose sa svetskim milijarderima. Svetski, a naši. E, sad neka se pripreme srpski bogataši. Poreska uprava Srbije, koliko već narednog meseca, kreće na njih . “Rešeto” ovoga puta namenjeno našim domaćim rokfelerima trebalo bi unakrsnim češljanjem imovine i godišnjih prihoda da istera na videlo ko je stvarno bogat a ko se samo uklapa u zakonom propisanih “bednih” 300.000 evra.
Grube procene govore da je u Srbiji oko 20.000 “siromašaka” čija je imovina svakako veća od 300.000 evra, a među one kojima pripada ova suma još pre tri godine utvrđena kao realna mogućnost zarade iz redovnih primanja, pominju se sportisti, estrada, političari i biznismeni. Nepristrasni ekonomisti i analitičari skloniji su verovanju da je bogataša mnogo više ali da su se mnogi potrudili da ostanu anonimni za javnost kao i da su svoje bogatstvo pravilno rasporedili na bližu i dalju rodbinu.
Ima čak uveravanja da su najbogatiji ljudi u Srbiji uspeli da ostanu nepoznati široj javnosti i da građani nisu čak ni svesni koliko naših biznismena imaju para koje se ne mogu potceniti čak ni u najbogatijim državama sveta a kamoli kod nas. Tako samo neke površne procene govore da u Srbiji ima čak 10.000 građana čija imovina vredi više od milion evra, a da se sa mnogo većim saldom mogu pohvaliti barem njih dvestotinak.
Bilo kako bilo, Pravilnik o unakrsnoj proceni imovine i ukupnih primanja , kako najavljuju poreznici, je spreman i prvi put bi ozbiljno pod lupu trebalo da stavi način sticanja bogatstva u Srbiji. Prvi će se, opet najavljuju poreznici, na udaru naći oni koji tokom godine mogu sebi da priušte luksuzne stanove, kuće, jahte, skupa kola, letovanje na egzotičnim destinacijama, školovanje dece u inostranstvu. Kada se sve to što imaju i troše sabere i ako cifra pređe 300.000 evra moraju dokazati odakle im novci.
Papiri za svaki dodatni evro
Po Pravilniku o unakrsnoj proceni imovinu čine nepokretnosti kao što su stan, kuća, poslovna zgrada, prostorije, garaže, zemljište, ackije ili udeli u firmama, oprema za obavljanje samostalne delatnosti, motorna vozila, plovila i avioni, štedni ulozi i gotov novac. U prijavu za evidenciju poreza unose se i podaci o imovini povezanih lica. Prijava za evidenciju imovine služi isključivo za sprovođenje unakrsne procene poreske osnovice. Pravilnikom je predviđeno oporezivanje svih onih koji nemaju pokriće za luksuz koji uživaju, a kao reper uzet je 1. januar 2003. godine i to samo zato što je tada usvojen Zakon o poreskom postupku. Na osnovu naznaka koje su bogataši podnosili od tog datuma poreska uprava je došla do početnih podataka i tačno znaju šta je neko imao na početku 2003. godine, kada je prijavio imovinu, i šta ima sada odnosno šta je na početku ove godine prijavio. Poreski inspektori će, primera radi, posetiti svakog ko je prijavio godišnju zaradu od oko 700.000 evra a istovremeno stekao imovinu vrednu pet miliona evra. Ukoliko se potvrde sumnje da je reč o nelegalim radnjama, jer vlasnik ne može da objasni odakle mu pare za sve to i nema legalno pokriće, stići će mu ne samo krivična prijava za klasičnu utaju poreza već i obračun nove osnovice za porez koju čini razlika između pet miliona i 700.000 evra i na koju će se platiti porez od 20 odsto.
Ako je budžet 400 milijardi dinara, onda je to oko 20 milijardi ili oko 250 miliona evra. Otprilike jedan agrarni budžet se izgubi utajom poreza. Toliko para ne može da se zaradi ni u jednoj drugoj vrsti kriminala - objašnjava Ilić, dodajući da naplata poreza nije dovoljna satisfakcija već da je potrebna i krivična odgovornost za koju nije nadležan on već sudovi.
Upravo ta krivična odgovornost koju direktor Poreske uprave pominje je ono što građane ove države najviše interesuje. Nije dovoljno, opšte je mišljenje koje su oni izneli u svim anketama, da neko plati porez i tako “spere” ljagu sa sebe pa nastavi da se baškari i troši ono što je nezakonito stekao, već za to mora i da se odgovara.
Znalo se dobro, dodaje Đurić, da slaba država dovodi do siromaštva, korupcije, organizovanog kriminala pa čak i do terorizma i da se kod nas sve to ne samo dogodilo nego da niko nije ništa ni činio da se to spreči i ispravi. Sada ako zaista postoji volja da se utvrdi poreklo imovine onda je to trebalo raditi bez velike galame i pompe. Svako samo treba da radi svoj posao i ništa više.
-Posebno će biti interesatno videti da li će taj posao biti sveobuhvatan odnosno da li će unakrsnoj proveri “podleći” svi tajkuni na našim prostorima. Da li će neki u ovoj priči proći samo sa simboličnim ciframa “dodatnog”, a inače utajenog, poreza jer su ovih godina ulagali u pojedine stranke ili će proći oštrije i biti “šišani” zato što to nisu činili pa se samim tim i nisu svrstali u sponzore ili donatore od kojih politika danas živi - zaključuje Đurić.
Dobro je da se krene u unakrsnu proveru imovine bogataša i da se utvrdi poreklo kapitala, kaže za naš list politički analitičar mr Neven Cvetićanin.
Jalov posao
Predsednik najveće sindikalne organizacije u Srbije Milenko Smiljanić, inače sociolog, ustvrdio je da su srpski novogobataši vrlo vešti, a bogme i smeli.
- NJihova deca uče na Oksfordu, sviraju klavir, igraju tenis i kroz tri generacije ih niko neće pitati odakle im bogatstvo. To je ta prvobitna akumlacija koju smo i mi prinuđeni da odbolujemo. Moraćemo da se pomirimo sa činjenicom da je u takvoj situaciji utvrđivanje ko je, kako i zašto bogat, jalov posao. Na legalan način bogatststvo se stiče generacijama, na osnovu nasledstva, rada, sposobnosti, znanja, umeća plasmana kapitala. Od 1990. do sada se na ovaj način neko teško mogao obogatiti - rekao je Smiljanić dodajući da njegova blic analiza bogatih govori da Srbijom drmaju “ Junajted braders” iliti “složna braća”.
- No, jedno je proceduru urediti uredbama, pravilnicima i ostalim paragrafima a drugo je to sprovesti u praksi. Ukoliko su Ministarstvo finansija i ova Vlada zaista namerili da to sprovedu u praksu i stvar isteraju do kraja to je dobra stvar za ovu državu, jer će se naprosto omogućiti ne samo uvid u imovinu građana koji imaju više od običnih već ćemo nakon toga imati i pravu sliku poreza koji može da se ubira. Kada se zna tačan porez na koji se može računati, onda će se tako prikupljen novac moći preusmeriti na socijalnu politiku, nezaposlene, zdravstvo i sve one druge kojima je pomoć potrebna - kaže Cvetićanin.
Nije sporno ni to da se priča o poreklu nečije imovine ne može svesti samo na naplatu poreza već da ona ima i svoju moralnu dimenziju koja traži i odgovor na pitanje odakle je neko stekao kapital i kako je uspeo da se tako obogati, ali u ovoj i ovakvoj Srbiji danas mora se biti praktičan i pragmatičan, smatra Cvetićanin.
- Pitanje je šta bi se desilo kad bi sad neko išao sa krivičnim prijavama protiv svih tih vlasnika kapitala koji su ga sticali prethodnih godina. Ni oni nisu “naivni” i nesposobni, oni bi se naoštrili, sigurno bi hteli da brane svim sredstvima to što su stekli i nastao bi novi haos u državi koja bi onda imala zavezane ruke i ništa ne bi mogla da uradi. Ovako, neka država barem sada pokaže autoritet prema imućnim građanima i neka ih nauči da niko više ne sme da se igra sa njom, kao i da ta igra ima cenu koja ne sme i ne može biti mala - zaključuje Cvetićanin.
LJubinka Malešević