- Poruka
- 377.600
Mnogo je priča do sada ispričano o Zastavi 101, legendarnom modelu fabrike „Zastava automobili“ iz Kragujevca. I mnoge će tek biti ispričane. Jer, iako nije bio jedini, ovaj model postao je simbol Jugoslavije, njeno „nacionalno vozilo“, „automobil decenije“ i najprodavanije Zastavino vozilo svih vremena.
Jugosloveni su ga zavoleli faktički još pre nego što je i nastao. Krajem 1970. dok je automobil još bio u fazi testiranja, slovenački „Avto magazin“ objavio je tekst i fotografije modela koji u tom trenutku nije ni imao ime. Pored šturog opisa pisalo je samo „jugo-auto“. Ipak, nešto je „kliknulo“ i – ljubav je rođena! Tekst je stvorio gužve i zahteve za uplate za novo vozilo u salonima i doveo javnost Jugoslavije do histerije za novim modelom.
Prvo zvanično predstavljanje Zastave 101 odigralo se na desetom, jubilarnom Međunarodnom sajmu automobila u Beogradu 16. aprila 1971. a zvanična proizvodnja počela je 16. novembra iste godine. U aprilu 1972. otvorena je nova, velika, moderna fabrika u Kragujevcu, opremljena najsavremenijom linijom za Zastavu 101, pa su ovi automobili uskoro preplavili jugoslovenske drumove „od Vardara, pa do Triglava“.
Iza popularnog Stojadina stajala su velika imena italijanskog Fijata, ali i tim najboljih domaćih inženjera zastave pod vođstvom legendarnog Prvoslava Rakovića. Ta sinergija stranog i domaćeg stvorila je automobil koji je u toku svoje 37 godina duge „karijere“ ostvario neverovatne rezultate. Vozio je reli. Popeo se na Ararat. Bio testiran na Himalajima. O njemu su snimljena dva filma. Kroz bespuća Afrike stigao je do Kilimandžara i nazad.
I brojke danas deluju skoro nestvarno. Od 16. novembra 1971. do 20. novembra 2008. kada je iz fabrike u Kragujevcu izašla poslednja Zastava 101, ovaj model proizveden je u ukupno 1.045.458 primeraka. 224.851 Stojadina otišlo je van granica tadašnje države. Proglašen je za automobil decenije u Jugoslaviji 1981. i bio i ostao najuspešniji model Zastave, ali i cele auto-industrije nekadašnje Jugoslavije.
Milioniti Kec svetlo dana ugledao je 1991. a rekordna godišnja proizvodnja ostvarena je 1979. kada je sa montažnih traka sišlo 88.918 primeraka ovog automobila.
Upravo te godine „rođen je“ i junak naše priče...
“Davne 1978, moj deda Živojin, veteran iz Drugog svetskog rata, odlučio je da kupi svoj prvi automobil. Beskompromisno je to morao biti ponos Jugoslovenske auto-industrije - Zastava 101 i to crvene boje. Kredit je podignut, uplata za novo vozilo je izvršena i deda se našao, na tada uobičajenoj, listi čekanja od šest meseci za novo vozilo. U junu 1979. je pristigao telegram sa obaveštenjem da deda ima rok od tri dana da na bilo kom prodajnom placu u SFRJ nađe “slobodan” automobil. Rezervacija vozila nije bila opcija. Potera po Beogradu je krenula i moj otac Slavoljub saznaje da Zastava Promet (nekadašnja AK Kosmaj) kod Bogoslovije treba da dobije novu isporuku Kečeva. Problem je nastao, jer je isporuka pomerena i deda se našao u riziku od čekanja novih šest meseci. Međutim, kao ratni veteran, dobija od Zastave zahvalnicu za učešće u NOB-u, u vidu jednog, dodatnog dana za traženje automobila. Poslednjeg dana roka, crveni B je pronađen i, uz blaži skandal u vidu ljutih mušterija koji su nasilno želeli da izbace mog oca iz auta kako bi ga oni kupili dok je deda završavao administraciju, Stojadin je stigao u našu garažu.”
— počinje priču Novica Marković, pravnik iz Beograda i sadašnji ponosni vlasnik Zastave 101 iz 1979. godine koja je, od dede, preko oca, stigla i do njega.
U međuvremenu, prošao je čitav život… Crveni Kec verno je služio za prevoz voća. Sa njim se putovalo na more. Išlo u goste. Igrao je ulogu početničkog automobila za vežbanje, ali i mladenačke limuzine na svadbi… 44 godine kasnije, 4. generacija vozi se na zadnjem sedištu.
- Tata je tokom godina dobijao veliki broj najšarenolikijih ponuda za prodaju našeg Keca, ali nikada nije prihvatio nijednu. On je mene dovezao iz porodilišta ovim automobilom kući. Isto sam ja uradio i sa dvojicom mojih naslednika - objašnjava Novica.
Njegovog vremešnog „crvenka“ i danas možete videti kako krstari beogradskim ulicama. Do sada je prešao 253 hiljade kilometara i - ne namerava da stane! Prošle godine, Markoviće je odvezao do Budimpešte i nazad!
Iako je faktički tri puta bio potpuno uništen, Markovići su uvek uspevali da ga, zahvaljujući upornosti, volji i dobrim majstorima, vrate u saobraćaj. I to u punom sjaju! Počev od 2008. Novica je krenuo u postepenu restauraciju - auto je dobio novi zadnji most i koševe, izvršena je revizija kočionog sistema i vešanja. Motor je prošao generalni remont, a karoserija farbanjem vraćena u svoju originalnu nijansu. Tokom celog ovog dugog procesa automobil je sve vreme bio registrovan i redovno vožen.
Stari, crveni gospodin koga vozi Novica Marković još dugo, dugo biti u centru pažnje gdegod da se pojavi. Jer, mnogo je onih koji se sa nostalgijom sećaju vremena kada je nebrojeno Kečeva jezdio domaćim drumovima.
- Kada god se parkiram, uvek neko priđe, pogleda ga, uz široki osmeh uputi lepe reči i priseti se svoje istorije vezane za Zastavu 101.
Ništa lepše nego videti kako je Kec samom svojom pojavom, još nekome ulepšao jedan trenutak u toku dana - zaključuje sa osmehom Novica.
link
Jedna mala nostalgicna prica
