- Poruka
- 392.132
Čuvarkuća je mesnata, sočna biljka, debelih, ovalnih listova složenih u rozetu. U sredini biljke razvija se cvetna stabljika koja nosi skup, najčešće ružičastih, cvetova. Cvetovi mogu da budu i crveni, beli i žuti. Čuvarkuća cveta od aprila do septembra, nakon čega rozeta umire. No, pre toga se na stabljici stvaraju nove, male rozete koje produžavaju život biljke.
Čuvarkuća potiče iz Meksika, a na našim prostorima gaji se više od hiljadu godina. Raste po stenama, krovovima, zidovima, a možete da je uzgajate i u saksijama. Ne traži mnogo truda, a najvažnije je da joj se obezbedi dovoljno sunčeve svetlosti. Veoma je otporna na sušu i visoke temperature. Ime je dobila, između ostalog, zbog verovanja da je treba uzgajati na krovovima kuća jer štiti od udara groma i vatre.
Lekovit sok iz listova
Analizom je utvrđeno da je čuvarkuća bogata antibakterijskim materijama i polisaharidima koji blagotvorno deluju na imunitet.
Čuvarkuća sadrži jabukovu i mravlju kiselinu i njihove soli. Njeno mesnato, sočno lišće bere se tokom leta, za vreme cvetanja. Kao i kod aloje, za lečenje se koristi sveže ceđen sok iz listova koji pomaže kod:
• nervnog rastrojstva
• padavice
• nemirnih snova i dečjih strahova.
Sveže zdrobljeni listovi ili sveže isceđen sok blagotvorno deluju na bradavice, čireve, rane i opekotine, kurje oči, sunčeve pege, te na bolna mesta nastala usled gihta. Oblog od sveže ceđenog soka listova čuvarkuće pomaže u ublažavanju bolova i smanjuje otok od uboda insekta, bilo da je reč o pčeli, osi ili komarcu.