Od Ariodante do Emilie Marty

No, da se vratim Emilii Marty. Uloga je dosta zahtevna, treba jedan cestiti vagnerijanski sopran da se probije kroz gust orkestar 20. veka plus jak karakter na sceni i Anja Silja (55 u to vreme) je imala sve to.

Istina, pred kraj, orkestar je dva puta progutao, ali i Karita Mattila se jedva izvukla u tim scenama (iako par godina mladja u to vreme:


Btw, odlicna i vrlo bizarna koprodukcija San Francisco Opera i Finske nacionalne opere.
 
Poslednja izmena:
Inace, kod Slucaja Makropulos (ili Makropulos Stvari, ne znam kako bi se kod nas preveo naslov) posebno mi se dopada sto je, izmedju ostalog, opera o operi (kao Der Rosenkavalier, pa i Toska, obe jako volim).

Tako E.M. u svim svojim iteracijama i svojih 337 godina, koja umire na kraju, vrlo podseca na stav da je opera umrla sa R. Strausom (neko cak misli i sa Vagnerom).

A eto, sto godina kasnije, monstrum je o dalje ziv 😆
 

Back
Top