i da imaš najbistriji pogled...i da imaš najsjajnije oči....najlješe boje...ne vrijedi to ništa kad ti je um i srce slijepo...ranjeno...osakaćeno....jer ono što oči vide to duša, srce ne osjeća...džaba sva ljepota svijeta koju vidiš....jer cijeniš samo ono što rukama možeš dotaknuti....primiti prstima...a ono najljepše prima se srcem...čuva se u tim ladicama naših duša i hrana je našem tijelu, duši..hrana u teškim danima...jer ne može me zagrijati, izmamiti mi smiješak na lice niti jedna stvar...ne veseli me kao ono što čuvam u srcu...pod srcem...i možeš dati cijelo kraljevstvo...ne vrijedi...jer srce ne znaš dati...
za sve moje dobre i drage duše koje čuvam u svojem srcu...u posebnoj ladici mojih sječanja i uspomena...a za one druge....daleko im kuća bila...
za sve moje dobre i drage duše koje čuvam u svojem srcu...u posebnoj ladici mojih sječanja i uspomena...a za one druge....daleko im kuća bila...