- Poruka
- 61
Zna se da poneki isti dogadjaj (objasnicu) moze biti izazvan sa bilo kojim iliti i samo jednim od dva, ili vise razloga. Posto se mozda i sa pravom misli da ako i A i B mogu uzrokovati sami C, onda nastavak dogadjaja poslije dogadjaja C, koji je isti, mora biti razlicit, tako da nije isto C izazvano sa A i C izazvano sa B. Ali C je C, i toga se sada u pamcenju drzimo.
Dakle, vidimo da postoji mogucnost da C bude izazvano i sa A i sa B, a postojanje mogucnosti govori o postojanju neuslovljene volje; volje koja nije dio uzrocnoposledicnog lanca. To govori da neko (necemo dodati i "nesto" jer je to naziv za stvari koje nemaju svoju volju, kao na primjer kamen) moze da bira izborom slobodnim od svakog "spoljasnjeg" uticaja.
Pa, ako je tako, to znaci da covjek ipak sa nekim smislom imanja toga znanja moze imati znanje o ovome - o postojanju slobode izbora. Ali sada moramo preci na neurologiju.
Jasno je svima da neuroloskog dokaza da mozak sa nama upravlja, a ne mi sa njim kao knjigom po kojoj pisemo, nema. Stavise, neke stvari govore o mozgu velike misticnosti, i jasan su dokaz da je taj organ tezak za metodoloski ispravano davanje suda o njemu.
Ipak, postoji religija "naucnika", a to je religija da se naucniku vjeruje da ako kaze vjerniku u "naucnike" da mu je zena koju je do juce volio luda, to da je to stvarno tako i da treba da je ostavi.
Nemoguce je u masnoj od lazi fantaziji, prilicnoj dvogodisnjem djetetu, o tome kako su naucnici i Alfa i Omega, a koju gaji neki pedesetogodisnjak, slomiti rogove. (Slomiti rogove toj fantaziji.) Jedina postojeca mogucnost a da se ta iluzija suzbije je to da im se umjesto te ponudi neka druga fantazija, ili (nekima je i to samo dovoljno) da se vidi da je neko zaista dobar i umije da voli.
Ono sto ja ne znam je koju drugu fantaziju da "podmetnem" onima koju su u predrasudi da covjek sigurno moze samo ono sto kazu neki bas Americki naucnici, ili neki Ruski bas.
U ovoj temi mozete, sa time sto cu ih ja obarati, uveliko objasnjavati zasto imate misao da ne postoji sloboda izbora, a i drugi ce vam je obarati.
Ova tema je najbitnija, jer ona odredjuje ko je zao a ko dobar. Nijedna druga.
Dakle, vidimo da postoji mogucnost da C bude izazvano i sa A i sa B, a postojanje mogucnosti govori o postojanju neuslovljene volje; volje koja nije dio uzrocnoposledicnog lanca. To govori da neko (necemo dodati i "nesto" jer je to naziv za stvari koje nemaju svoju volju, kao na primjer kamen) moze da bira izborom slobodnim od svakog "spoljasnjeg" uticaja.
Pa, ako je tako, to znaci da covjek ipak sa nekim smislom imanja toga znanja moze imati znanje o ovome - o postojanju slobode izbora. Ali sada moramo preci na neurologiju.
Jasno je svima da neuroloskog dokaza da mozak sa nama upravlja, a ne mi sa njim kao knjigom po kojoj pisemo, nema. Stavise, neke stvari govore o mozgu velike misticnosti, i jasan su dokaz da je taj organ tezak za metodoloski ispravano davanje suda o njemu.
Ipak, postoji religija "naucnika", a to je religija da se naucniku vjeruje da ako kaze vjerniku u "naucnike" da mu je zena koju je do juce volio luda, to da je to stvarno tako i da treba da je ostavi.
Nemoguce je u masnoj od lazi fantaziji, prilicnoj dvogodisnjem djetetu, o tome kako su naucnici i Alfa i Omega, a koju gaji neki pedesetogodisnjak, slomiti rogove. (Slomiti rogove toj fantaziji.) Jedina postojeca mogucnost a da se ta iluzija suzbije je to da im se umjesto te ponudi neka druga fantazija, ili (nekima je i to samo dovoljno) da se vidi da je neko zaista dobar i umije da voli.
Ono sto ja ne znam je koju drugu fantaziju da "podmetnem" onima koju su u predrasudi da covjek sigurno moze samo ono sto kazu neki bas Americki naucnici, ili neki Ruski bas.
U ovoj temi mozete, sa time sto cu ih ja obarati, uveliko objasnjavati zasto imate misao da ne postoji sloboda izbora, a i drugi ce vam je obarati.
Ova tema je najbitnija, jer ona odredjuje ko je zao a ko dobar. Nijedna druga.