O porijeklu najpopularnih srpskih pjesma

svarozic

Buduća legenda
Poruka
35.145
"Pesma Đurđevdan nastala je vozu smrti koji je putovao iz Sarajeva za Jasenovac. Na putu prema kazamatu, zatočenici u vagonima bez hrane i vode počeli su da padaju u krize zbog straha i neizvesnosti. U opštem haosu jedan od njih za koga se tvrdi da je bio član sarajevske "Sloge" u sopstvenom grču i nemoći, iz ponosa i prkosa, svojim izvežbanim i smelim baritonom iz srca i duše prvi put zapevao je.
"Od samog početka sukoba, ustaše su hapsile srpski narod. Zbog surovih progona Srbi su počeli bežati iz Sarajeva. Utočište su nalazili na susednim planinama ili pak u Srbiji. Naravno, određen broj ljudi je ostao u svom gradu, verujući da u dušmanima ipak postoji mrva čovečnosti i empatije. Nisu ni pretpostavili šta im đavoli spremaju.
Osvanuo je šesti maj 1942. godine. Bilo je to hladno sarajevsko jutro. Policija NDH naredila je da se Srbima pripremi "đurđevdanski uranak". U četiri sata ujutru u grad su se slivale kolone zarobljenika iz Jajce-kasarne - sa brda iznad Bembaše. Pridružili su im se sapatnici iz logora Beledije, Ćemaluše te Centralnog i Gradskog zatvora kao i kasarne Vojvode Stepe. Kolone su se susrele na Obali Kulina bana gde su dočekali voz smrti.
Naime, tramvajska pruga u Sarajevu imala je širinu uskokolosečne železnice pa je voz iz Broda po naredbi rukovodstva NDH ušao u grad.
Pred očima srpskih mučenika na Obali Kulina bana pojavila se duga kompozicija teretnih vagona koja se prostirala baš koliko i kolona zatvorenika - od Vjećnice pa sve do Elektrocentrale.
U koloni je bilo oko tri hiljade mahom mladih ljudi. Među njima je bilo i domaćina koji su utamničeni zajedno sa svojim sinovima a bilo je i muslimana koji su se zauzimali za Srbe ili su se izjašnjavali kao Srbi. Razulareni ustaša pred kolonom je uzvikivao: "Đe ste Srbi? Besplatno vas vodimo na teferič u Jasenovac!".
Na vagonima je pisalo "sedam konja ili četrdeset vojnika" a ustaše su u jedan vagon uvodile i do dve stotine ljudi. Voz smrti je tog istog 6. maja 1942. godine, na Đurđevdan iz Sarajeva krenuo u Jasenovac. Na putu prema kazamatu, zatočenici u vagonima bez hrane i vode počeli su padati u krize zbog straha i neizvesnosti. U opštem haosu jedan od njih za koga se tvrdi da je bio član sarajevske "Sloge" u sopstvenom grču i nemoći, iz ponosa i prkosa, svojim izvežbanim i smelim baritonom iz srca i duše zapevao je: "Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni - Đurđevdan je!"


Da li je ovo tačno? :think:
Postoje li neki dokazi?


Inače, vjerovatno slavljenje Đurđevdana ima pagansko porijeklo... neki kažu da je poistovjećeno sa obožavanjem staroslovenskog boga Jarovida/Jarovita/Jarovila...
 
Poslednja izmena:
Ђурђевдан је љубавна песма, написана у скорије доба, а наводно је Горан Бреговић чуо за причу о Србима који су певали стих и на основу стиха те оригиналне песме написао српске речи за мелодију циганске песме Едерлези. Нешто још интересантније је да је песма "Христе Боже" написана за филм "Бој на Косову" 1989. наче предлажем да се промени наслов теме и да ово буде тема о свим популарним српским песмама, чије је порекло дискутабилно, барем за неке.
 
Poslednja izmena:
Ђурђевдан је љубавна песма, написана у скорије доба, а наводно је Горан Бреговић чуо за причу о Србима који су певали стих и на основу стиха те оригиналне песме написао српске речи за мелодију циганске песме Едерлези. Нешто још интересантније је да је песма "Христе Боже" написана за филм "Бој на Косову" 1989. наче предлажем да се промени наслов теме и да ово буде тема о свим популарним српским песмама, чије је порекло дискутабилно, барем за неке.

Ja sam za, ali moderatori samo mogu da promjene naslov...
 
Kog jado ratnog profitera?

Ma ovaj što je smislio pjesmi "Oj Srbijo mati" i Oj Hrvatska mati". Po stilu bih rekao da je s početka XX vijeka.

Хрватска, са све Сремом, Банатом и Бачком.:rotf:

Pa ovo je nevjerovatno. Ovdje će evtropska komisija za zaštuitu intelektualne svojine imati pune ruke posla.
Za Tamo dalweko, muzika je zapravo turska građanska pjesma iz Carigrada.
 
Poslednja izmena:
Ovaj thread oko Djurdjevdana nista nije razjasnio. Inace za tamo daleko nigde nema ni traga da je turska pesma osim sto je to Tanjevic jednom reko. Koji kao vrhunski trejner sigurno nije ekspert za istoriju ni za muzikologiju (ili kako se to kaze).

Sta se tice Djurdjevdana interesatno bi bilo videti ceo prvobitan spot, kad su svi u Bijelom Dugmetom imali sumadinsku nosnju.:lol:
 
Poslednja izmena:
Ma ovaj što je smislio pjesmi "Oj Srbijo mati" i Oj Hrvatska mati". Po stilu bih rekao da je s početka XX vijeka.

Формице који профитери, о чему причате? Ово је српска песма, види се о самим речима. Радња песме је да околни Срби певају матичној држави да их у случају Првог Светског рата зове. Хрвати су обрадили и "Марширала краља Петра гарда", али и многе друге песме, током Другог Светског Рата. Много има и песама које су настале по мелодији неке народне песме, попут оне "Над краљевом жива ватра сева", и за њих је тешко утврдити ко има примат, углавно чести су примери да све зараћене стране на основу исте мелодије, са сличним речима певају песме, сад ко је први почео није ни толико важно.

Интересантна је песма "Низамски растанак" ,записао ју је Мокрањац, да би почетком 20. века постала изузетно популарна и свирана на српском двору и сматрана српском народном песмом. Деведесетих ју је обрадио Сафет Исовић и назвао Шехидски растанак. Данас је међу Бошњацима то омиљена песма, а да и не знају право порекло. Оно јесте дискутабилно, али ево једног интересантног чланка, очигледно настало на основу нечијих мемоара.

Devetnaestog aprila 1867. godine, ferman turskog sultana o predaji tvrđava u pašaluku, javno je objavljen na poljani kod današnjeg glavnog ulaza na Kalemegdan. U Beograd su se slili Srbi iz svih krajeva zemlje, ali i iz Zemuna, Pančeva, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Like i svih krajeva u kojima živi srpski narod. Nikada do tada grad nije više blistao od sreće i osmeha, u svečano narodno ruho odevenih žena, devojaka, mladića i ljudi. Na savskom pristaništu pristigle brodom, čekali su hleb i so u rukama mladih Beograđana. Na prilazu Carigradskim drumom, slika je bila istovetna. Sve beogradske kuće bile su otvorene za goste, čak i ako se gosti i domaćin do tada nikada nisu videli. Beograd je otvorio vrata svom narodu na dan najznačajniji u proteklih nekoliko vekova. Od ranog jutra reke ljudi slivale su se ka svečanoj tribini, prekrivenoj srpskim ćilimima i prostirkama, ukrašenoj cvećem i crveno-plavo-belim trobojkama sa ocilima. Dan je bio lep, pravi prolećni. Srpski vojni orkestar postrojio se sa leve strane tribina, a sa druge nizami i njihova muzika.

Kada je Ali Riza paša krenuo iz tvrđave, knez Mihailo je na belom konju pojahao iz dvora, odeven poput starog srpskog viteza iz Dušanovih vremena. Za Knezom, u nekoliko kočija pristigla je porodica Obrenović: strina Tomanija supruga Jevrema Obrenovića, sestra Ana Konstantinović i kći Katarina, sestra Perka, strina Ana Jovana Obrenovića, sestre Ermila Ćupićka i Savka Rajić.

Tačno u 11 časova, knez Mihailo je izvršio smotru čete narodne vojske: "Zdravo junaci"!, "Od boga ti zdravlje gospodaru!". Knez je salutirao i turskom bataljonu postrojenom nasuprot srpskim vojnicima: "Padišah jok čaša" — "Živeo sultan!", bio je vojnički otpozdrav Turaka.

Dubokim naklonom, muhafiz beogradske tvrđave Ali Riza paša, pozdravio je srpskog kneza. Potom su Ali Riza paša i Ašir paša, zaseli na centralnom delu tribina, okruženi predstavnicima sila garanata — Rusom Šiškinom, Italijanom Skovasom, Englezom Longsvortom, Prusom Meronijem, Francuzom Botmilom, Rumunom Kantakuzenom i Austrijancem Lenkom od Volsberga. Na srpskoj strani tribine, sedeli su Knez, mitropolit Mihailo, predsednici Vlade Ilija Garašanin, Državnog saveta Jovan Marinović, Narodne skupštine Živko Karabiberović, ministri Rajko Liješanin, Kosta Cukić, Milivoje Blaznavac i Nikola Hristić, zatim poslanik u Carigradu Jovan Ristić, dok je posebno mesto imao ostareli i oboleli ustanik Jevrem Nenadović, kojeg su Mihailovi konjanici na ramenima preneli do tribina.

Srpski orkestar intonirao je himnu "Drino, vodo hladna". Nastala je apsolutna tišina. Potom se začuo na turskom jeziku tekst sultanove naredbe o poveravanju na upravu knezu Mihailu tvrđava u Beogradu, Smederevu, Šapcu i Kladovu. Ferman je pročitan i na srpskom jeziku, a potom je odjeknuo 21 plotun topova sa beogradskih bedema. Ali Riza paša, sa crvenim kadifenim jastučetom na kojem su blještali simbolični gradski ključevi tvrđave Beograd, pristupio je i pružio ih knezu Mihailu. Mihailove reči zaglušila je topovska kanonada sa bedema, na kojem se, na jarbolu pred vezirovim konakom, polako uzdizala srpska zastava. Radosni usklik naroda zaglušio je i topove, dok su zvona sa Saborne crkve brujala lepše nego ikada.

Na zapovest komandanta Svetozara Garašanina, prvi srpski vojnik uspeo se na bedem prema varoši, prekrstio se i ponosito, u stavu mirno počeo da stražari. Ljudi su zaplakali, padali jedni drugima oko vrata, nastalo je neopisivo radovanje i veseljenje. Duboko potreseni Knez je podigao gradske ključeve da ih svi vide. Orkestar je zasvirao "Prag je ovo milog srca", a Knez uzjahao konja i krenuo u obilazak tvrđave. Ali Riza paša, koji je donekle bio prijatelj Srba, ispred svog konaka je predao Knezu zlatan ključ u znak gospodarstva srpskog. Mihailo je znao da je ispunio Karađorđeve, Miloševe i sve petovekovne srpske snove o slobodnoj Srbiji.

Specijalno naručen orkestar, taktovima pesme "Večernji nizamski rastanak" ispratio je Turke dva dana kasnije. Sedmog maja, sa savskog pristaništa zaplovio je "Deligrad", sa čije palube je setni Ali Riza paša posmatrao grad u koji turska noga više nikada neće da zakorači.
 
Za Tamo dalweko, muzika je zapravo turska građanska pjesma iz Carigrada.
Тражио сам податке за ову тврдњу и нисам ништа нашао, све се своди на Тањевића, што каже Константин.
Што се Срба тиче она се пева од првог светског рата, а текстописац и композитор је Ђорђе Маринковић пореклом из Кладова(поред њега помиње се и Михајло Заставниковић).
++++++++++++++++++++++++
"Marš na Drinu" u pop, rok, pank verziji!
Kompozicija Stanislava Biničkog doživela je bezbroj neobičnih muzičkih obrada. Nastala je u čast pobede Srbije nad Austrougarskom u bici na Ceru. Slavila je hrabrost vojnika, kao i komandanta "Gvozdenog puka" Milivoja Stojanovića.
http://"Marš na Drinu" u pop, rok, pank verziji!
 
Тражио сам податке за ову тврдњу и нисам ништа нашао, све се своди на Тањевића, што каже Константин.
Што се Срба тиче она се пева од првог светског рата, а текстописац и композитор је Ђорђе Маринковић пореклом из Кладова(поред њега помиње се и Михајло Заставниковић).
++++++++++++++++++++++++
"Marš na Drinu" u pop, rok, pank verziji!
Kompozicija Stanislava Biničkog doživela je bezbroj neobičnih muzičkih obrada. Nastala je u čast pobede Srbije nad Austrougarskom u bici na Ceru. Slavila je hrabrost vojnika, kao i komandanta "Gvozdenog puka" Milivoja Stojanovića.
http://"Marš na Drinu" u pop, rok, pank verziji!
Надам се, уважени колега, да ми нећете замерити на малој, добронамерној корекцији: композиција се зове "На Дрину", а марш је по врсти.
:).
 
Za Tamo dalweko, muzika je zapravo turska građanska pjesma iz Carigrada.
Господине Мрав, како се из приложеног види, мелодија је по свему судећи изворно руско-пољска, а примљена је и обрађена је потом и у Срба, како Вам је написао и колега Лекизан...
:)
 

Ово је наводно оригинал песме "Тамо далеко" и прве строфе су заиста сличне, песма се зове "Хатирла Севгили", а компонвао ју је Muhlis Sabahattin Ezgi, е сада да ли је он украо почетак наше песме, на ово питање одговор је нешто сложенији.

Оно што поуздано знамо јесте да су српском аутору ауторска права призната у Паризу, и на мелодију и на текст. Следи да је то крунски доказ да је песма, односно композиција његова. Међутим, ево текста оригиналне песме, који нам показује нешто интересантно.

"Tamo daleko, gde cveta limun žut,
Tamo je srpskoj vojsci jedini bio put.
Tamo daleko, daleko od mora,
Tamo je selo moje, tamo je Srbija.
Tamo gde Drina uništen kvasi gaj,
Tamo su moji dvori i mili zavičaj.
Tamo gde dušman sve ruši, obara,
Tamo su mili moji, tamo je Kolubara.
Tamo gde Timok pozdravlja Veljkov grad,
Tamo mi spališe crkvu, u kojoj se venčah mlad.
Tamo gde tiha putuje Morava,
Tamo mi ikona osta, tamo je moja slava.
Tamo u brda, Đetinje gde je put,
Tamo mi suza majke preliva svaki kut.
Tamo gde Srbinu sunce već ne sija,
Tamo je srce naše, slavna Šumadija."

Из овога се да закључити да делови мелодије, који се подударају са турском песмом нису ни били део оригиналне, већ су касније придодати. Значи, чак и да је турска песма прва написана, што је дискутабилно, нема никакве везе са песмом коју су певали Солунци. А када је придодата она почетна мелодија и ко ју је осмислио, то је питање.
 
Poslednja izmena:
Једино ако је песму написао са 15 година или још млађи, а ако је добро превео гугл преводилац наслов песме требало би да се зове "Запамти Валентина", турци још кажу да се оригинал звао и "Запамти Маргарета",http://tr.wikipedia.org/wiki/Hatırla_Sevgili_(şarkı), мало је вероватно да није негде преузета.
 
Једино ако је песму написао са 15 година или још млађи, а ако је добро превео гугл преводилац наслов песме требало би да се зове "Запамти Валентина", турци још кажу да се оригинал звао и "Запамти Маргарета",http://tr.wikipedia.org/wiki/Hatırla_Sevgili_(şarkı), мало је вероватно да није негде преузета.

Нисте добро израчунали, имао је 25, али то је неважно, треба видети када је уводни део песме, који јој је дао љубавни карактер, настао!
 

Back
Top