О поклонима

Dijenek

Elita
Poruka
22.033
Мање-више, сви људи имају потребу да поклоне и да им буде поклоњено било шта.
Не причам сад ове о патолошким слушајевима у оба смера већ ме пре свега занима нешто друго.

Наиме, из једне расправе с мојом пријатељицом везано за тему (на другом пдф-у) о поклону на првом састанку, да или не, она је рекла да не би знала шта да поклони јер не познаје тог неког довољно. (Ово није тема овде. Ко има став о томе, нека нађе ту другу тему :))

Ја сам мишљења да људима поклањамо ствари да бисмо, на неки начин, задовољили једну од две потребе.
Прво да том неком дамо на увид колико га добро познајемо изабраним поклоном, то ради већина људи.
Друго, да бисмо изразили себе према том неком поклањајући му нешто што нас одређује према њему тако да нас он кроз тај поклон, на неки начин, упознаје.

У овом контектсу било би занимљиво и размислити о тзв. кружним поклонима као што су бомбоњере које се носе са славе на славу или са свадбе на свадбу па их неко отвори на крају и испостави се да им је пре 5 година истекао рок. Баш сам пре неког врмена био у ситуацији да седим код пријатеља који имају неколико умотаних бомбоњера, пажљиво означених од кога су их добили да не дође до грешке... :)
Кад кажем размислити о томе, мислим на безличност тог поклона који се даје да би се задовољила форма.

Ја то не радим па тако дајем поклон који мене дефинише илли који дефинише моје виђење тог другог, у зависности од ситуације.
Нпр, често поклањам књиге које ја волим али и пазим да запазим нешто што би неко волео да имам тако да није реткост да поклоним и тако нешто...

Како ви бирате поклоне?
 
pokloni na prvom sastanku su nepotrebni.

a pokloni ovako. oni nebitni ljudi dobiju bilo sta tj. gledam da kupim nesto u skladu sa njima, i najbitnija mi je cena tj. da prodjem sto jeftinije. msm, sigurno necu na temo nekoga da trosim pare koje bih mogla da potrosim na sebe.
ljudima koje volim biram poklon koji mislim da ce ih obradovati, i bude mi zao ako u tom trenutku ne mogu nikako da platim ono sto bih htela da kupim, jer onima koje volim, volim i da poklanjam.
 
Dugo biram poklone.Smatram da su oni posebno važni i da baš nije svejedno koji poklon ću pokloniti određenoj osobi.Kako određujem poklone?Zavisi kom ekupuješ poklon.Ako kupuješ malom detetu,uzeđeš neku igračku u zavisnosti da li je muški ili žensko,odeću(farke,majice,pantalonice,cipele),neke sitnarije,slikovnice,knjižice itd.Ako se poklon kupuje adolescentu,to bi trebao biti neki parfem,kupka,minđuše,ogrlice,narukvice,teen odeća,mobilni....Ako uzimaš poklon nekoj odrasloj osobi,to bi trebala da bude kafa,vino,bumbunjera,sveće...Tako da sve zavisi.Suština je da kupiš elegantan i zadovoljavajući poklon i obraduješ osobu kojoj je namenjen.
 
pa dobro poklanjanje nam je nekako logična radnja
još od robne razmene i bilo koje vrste transakcije stavri funkcionišu po principu uzimanja-davanja
osim običajne vrednosti poklona
poklon pokazuje koliko je nekome stalo, kakv odnos ima prema poklonoprimcu i uopšte kakvav odnos ima prema davanju pa i materijalnom uopšte
prosto vidiš da li se neko iole udubio u tebe ili hoće da te otkuri
kod nas to funcioniše na nivou vraćanja usluge i poštuje se tobožnja forma a šta je smisao tog poklona nebitno je
dovoljna je sliak recimo na svadbi gde notar beleži kolko je ko dao ili tradicija da se slavu nosi 100 grama kafe i carica milica (da se oe obruka tobože, radi reda a meni to veća bruka od praznih ruku i lepog raspoloženja)
poklanjam ili što mislim da je praktično ili što mislim da zanima tu osobu, mada ruku na srce poklnjao sam i ono što bi se meni svidelo a tu osobu ne zanima uopšte, al bar se vidi lični pečat a ne robna razmena
 

Back
Top