Psalam 36
Davidov.
1. Ne gnevi se zbog zlih ljudi,
i ne zavidi onima koji čine bezakonje.
2. Jer će kao trava brzo uvenuti,
i kao zeleno bilje opasti.
3. Uzdaj se u Gospoda i čini dobro; živi na zemlji i hraneći se verom.
4. Raduj se u Gospodu,
i on će ti ispuniti želje srca tvog.
5. Poveri Gospodu put svoj
i uzdaj se u njega – on će učiniti.
6. Izneće kao svetlost pravdu tvoju, i sud tvoj kao podne.
7. Budi tih pred Gospodom i čekaj ga; ne gnevi se zbog onog koji uspeva u zlu, zbog čoveka koji lukavstvo smišlja.
8. Odbaci gnev i ostavi jarost;
ne razdražuj se da ne bi zlo učinio.
9. Jer će biti istrebljeni oni što čine zlo, a oni koji čekaju Gospoda – naslednici su zemlje.
10. Još malo, i grešnika neće biti;
tražićeš mesto njegovo i neće ga biti.
11. A krotki će naslediti zemlju,
i uživaće u mnoštvu mira.
12. Grešnik vreba pravednog i škrguće na njega zubima svojim.
13. A Gospod mu se smeje, jer vidi da dolazi dan njegov.
14. Mač izvadiše grešnici, nategli luk svoj da obore ubogog i siromaha, da zakolju one koji su pravi srcem.
15. Mač njihov ući će u srca njihova, i lukovi njihovi polomiće se.
16. Bolje je malo pravednom nego bogatstvo grešnika veliko.
17. Jer mišice grešnika slomiće se, a pravednike utvrđuje Gospod.
18. Zna Gospod puteve bezazlenih, i nasledstvo njihovo traje doveka.
19. Neće se postideti u zlo vreme, i u dane gladi nasitiće se.
20. Jer će grešnici propasti, a neprijatelji Gospodnji kad se proslave i uzvise, isčeznuće kao dim.
21. Grešnik uzima zajam i ne vraća, a pravednik je milostiv i daje.
22. Jer blagosloveni od njega naslednici su zemlje, a prokleti od njega istrebljeni su.
23. Gospod utvrđuje korake čoveku, i put njegov voli.
24. Ako i padne, neće se povaljati, jer Gospod podupire ruku njegovu.
25. Bio sam mlad i ostareo, i ne videh pravednog ostavljenog, niti seme njegovo da traži hleba.
26. Sav dan milostiv je i daje zajam, i seme njegovo biće blagosloveno.
27. Ukloni se od zla i čini dobro, i naselićeš se u vek veka.
28. Jer Gospod ljubi sud i neće ostaviti svete svoje; doveka će se sačuvati, a bezakonici biće proterani, i seme bezbožnih istrebiće se.
29. Pravednici će naslediti zemlju i naseljavaće je u vek veka.
30. Usta pravednikova govoriće mudrost, i jezik njegov govoriće sud.
31. Zakon Boga njegovog u srcu je njegovom, i neće posrnuti koraci njegovi.
32. Vreba grešnik pravednog i traži da ga ubije.
33. A Gospod ga neće ostaviti u rukama njegovim, niti će ga osuditi kad mu se sudi.
34. Iščekuj Gospoda i čuvaj put njegov, i uzvisiće te da naslediš zemlju; kad grešnici nestanu, videćeš.
35. Vidoh bezbožnika silno uzvišenog i podignutog kao kedre Livanske.
36. I prođoh, i gle, nema ga; i potražih ga, i ne nađe se mesto njegovo.
37. Čuvaj bezazlenost i gledaj pravdu, jer su ostaci čoveku miroljubivom.
38. A bezakonici će propasti, i ostaci bezbožnih uništiće se.
39. Spasenje pravednika od Gospoda, i zaštitnik njihov je u vreme nevolje.
40. I pomogne im Gospod i izbaviće ih, izbaviće ih od grešnika i spasiće ih, jer se u njega uzdaše.
Psalam 37
1. Gospode, nemoj me karati u gnevu svom, niti me vaspitavati u jarosti svojoj.
2. Jer strele tvoje uboše me, i utvrdio si na meni ruku svoju.
3. Nema ozdravljenja telu mom zbog gneva tvog, nema mira u kostima mojim zbog greha mog.
4. Jer bezakonja moja pređoše glavu moju, kao breme teško otežaše na meni.
5. Zaudaraše i usmrdeše se rane moje od bezumlja mog.
6. Oklonih se i pogurih se veoma, sav dan tužan hodah.
7. Jer slabine moje napuniše se rugla, i nema ozdravljenja telu mom.
8. Izmučen bejah i ponižen veoma, vrištao sam od uzdaha srca svog.
9. Gospode, pred tobom je sva želja moja, i uzdisanje moje od tebe se ne sakri.
10. Srce moje uzdrhta, ostavi me sila moja, i svetlost očiju mojih i ona nije sa mnom.
11. Prijatelji moji i bližnji moji naspram mene pristupiše i stadoše, i najbliži moji daleko stoje.
12. A oni što traže dušu moju postaviše zamku, i oni što traže zlo meni govorahu zaludne stvari i lukavstvo celi dan snuju.
13. A ja kao gluv ne čuh, i kao nem ne otvorih usta svoja.
14. I postadoh kao čovek koji ne čuje, i nema u ustima svojim pokajanja.
15. Jer na tebe, Gospode, uzdah, ti ćeš me uslišiti, Gospode Bože moj.
16. Jer rekoh: Da se ne raduju meni neprijatelji moji; i kad posrnuše noge moje, na mene se veličali.
17. Jer ja na rane spreman sam, i bol moj stalno je predamnom.
18. Jer bezakonje moje ja ću objaviti, i za greh svoj potrudiću se.
19. A neprijatelji moji žive i ojačaše više od mene, i umnožiše se oni što me nenavide nepravedno.
20. Koji mi uzvratiše zlo za dobro klevetali su me, jer sledih dobrotu.
21. Nemoj me, Gospode, ostaviti; Bože moj, ne udalji se od mene.
22. Pomoćniče moj, priteci meni, Gospode spasenja mog.
Psalam 38
1. Rekoh: Pazim na puteve moje da ne zgrešim jezikom svojim. Postavih ustima mojim stražu dokle grešnik stoji naspram mene.
2. Umukoh i ponižih se, i ćutah od dobrog, i bol moj obnovi se.
3. Užega se srce moje u meni, i u mislima mojim razgore se oganj. Rekoh jezikom mojim:
4. Kaži mi, Gospode, kraj moj i broj dana mojih – koliki je, da bih znao šta mi nedostaje.
5. Gle, pedalj si postavio dane moje, i bitak moj kao ništa pred tobom. Ali je sve ništavno čovek živeći.
6. Samo kao prilika hodi čovek, samo uzalud se uznemiruje; sabira, a ne zna kome će skupiti.
7. I sada šta je čekanje moje? Nije li Gospod? I bitak moj od tebe je.
8. Od svih bezakonja mojih izbavi me, ruglu bezumnome ne predaj me.
9. Umukoh i ne otvorih usta svoja, jer ti si učinio.
10. Ukloni od mene bičeve tvoje, jer silina ruke tvoje uništila me je.
11. U karanju za bezakonje njegovo ukorio si čoveka, i istopio si kao paučinu dušu njegovu; ali uzalud je uznemiren svaki čovek.
12. Čuj molitvu moju, Gospode, i vikanje moje poslušaj. Suze moje ne prećuti, jer ja sam došljak kod tebe i pridošlica, kao svi oci moji.
13. Oprosti me da se okrepim, pre nego odem i više me ne bude.
Psalam 39
1. Čekao sam strpljivo Gospoda, i obazre se na mene i usliša molitvu moju.
2. I podiže me iz jame bede i iz blata, i postavi na stenu noge moje, i utvrdi korake moje.
3. I usadi u usta moja pesmu novu, hvalu Bogu našem. Vide mnogi i uplašiće se i uzdaće se u Gospoda.
4. Blago čoveku kome je ime Gospod nadanje njegovo, i ne pogleda u ispraznosti i bezumlje lažno.
5. Mnoštvo čudesa tvojih, Gospode Bože moj, ko će izbrojati? Učinio si mnoge u misli svojoj za nas, nema onog koji će urediti prema tebi; objavio bih i rekao, ali umnožena su više nego što se može izbrojati.
6. Žrtve i prinosa nisi želeo, ali si telo uredio meni. Paljenice i za greh nisi tražio.
7. Tada rekoh: Evo dolazim; u svitku knjige napisano je za mene.
8. Činiti volju tvoju, Bože moj, hteo sam, i zakon tvoj usred utrobe moje.
9. Obznanio sam pravdu tvoju u saboru velikom; gle, usana svojih ne zadržah – ti znaš, Gospode.
10. Pravdu tvoju ne sakrih u srcu svom, istinu tvoju i spasenje tvoje rekoh; ne prikrih milost tvoju i istinu tvoju od sabora mnogog.
11. A ti, Gospode, nemoj udaljiti milost tvoju od mene; milosrđe tvoje i istina tvoja svagda da me prihvate.
12. Jer opkoliše me zla bez broja, uhvatiše me bezakonja moja i ne mogaše videti; umnožiše se iznad vlasi glave moje, i srce moje ostavi me.
13. Blagovoljan budi, Gospode, da me izbaviš; Gospode, pazi da mi pomogneš.
14. Neka se postide i posrame zajedno koji traže dušu moju da je uzmu.
15. Neka se povrate unazad i posrame koji mi žele zla.
16. Neka se obuku u sramotu svoju koji mi govore: Dobro, dobro.
17. Neka se obraduju i razvesele u tebi svi koji te traže, i neka kažu svagda oni koji ljube spasenje tvoje: Uzvisi se Gospod!
18. A ja sam siromah i ubog, Gospod će se postarati za me. Pomoćnik moj i zaštitnik moj ti si, Bože moj, nemoj okasniti.
Psalam 40
1. Blago onome koji razume siromaha i ubogoga; u dan zloće izbaviće ga Gospod.
2. Gospod da ga sačuva i poživi ga, i učiniće ga blaženim na zemlji, i ne predaj ga u ruke neprijatelja njegovih.
3. Gospod da mu pomogne na odru bola njegova, celi postelju njegovu u nemoći njegovoj.
4. Ja rekoh: Gospode, pomiluj me, isceli dušu moju jer zgreših ti.
5. Neprijatelji moji rekoše zlo meni: „Kad će umreti i poginuti ime njegovo?“
6. I ako dolazijaše da vidi, prazno govoraše srce njegovo; sabra bezakonje sebi, izlazaše napolje i govoraše.
7. Protiv mene šaptahu svi neprijatelji moji, protiv mene pomišljahu zlo meni:
8. „Reč bezakonja prineli su na njega; koji leži neće više ustati.“
9. I čovek mira mog, u kog se uzdah, koji jeđaše hleb moj, podiže na me petu.
10. A ti, Gospode, pomiluj me i podigni me, i uzvratiću im.
11. U ovom poznaću da si me želeo: ako ne neprijatelj moj nad mene veliča se.
12. A mene si primio zbog nevinosti moje, i učvrstio me pred tobom doveka.
13. Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od veka i do veka. Neka bude, neka bude.