Ово није НДХ ово је ''крња Југославија''.
Oko Pavelića i NDH je zatajila istorijska struka kao nauka.
Svi prilično lažu i prekrajaju istoriju kako kome odgovara prema politici.
Malo ih govori istinu.
Treba reći to, da je Pavelić bio ekstremista i odkako zna za sebe, borio se za nezavisnu hrvatsku državu i rušenje kraljevine SHS odnosno Jugoslavije.
Čitavo vrijeme ga je podržavala Italija, koja je u raspadu YU vidjela povratak Istre i dijela Dalmacije.
Kad je u Bugarskoj 1927g održao neki govor na jednom skupu, u YU je u odsustvu (bio je u Austriji) bio osuđen na smrt, po zakonu o zaštiti države.
Tako njemu više nije bilo povratka u Hrvatsku i nastavio je kao emigrant.
Tada su ga austrijske vlasti istjerale, i otišao je u Italiju i uspio se povezati sa Musolinijem. Od tamo je radio na ubistvu kralja Aleksandra i posle trećeg pokušala i uspio u Francuskoj. Izvršio je dato obećanje, da će osvetiti Radića i uspio je.
Dalje je uz podršku Musolinija radio na razbijanju Yugoslavije u koju se nije smio vratiti, jer je bio osuđen na smrt.
Obećao je Musoliniju cijelu Istru i Dalmaciju ako ga podrži da proglasi NDH. Ustvari je prihvatio Musolinijevu ponudu.
Italija je to najprije ponudila Mačeku, koji je to odbio, zbog gubitka većeg dijela Hrvatske sa cijelim primorjem, pa je onda ponudila Paveliću.
Hitler je to smatrao da je to pitanje koje rešava Italija, što je i bilo.
Hitler je tu samo Musoliniju dao deklarativnu podršku i otvorene ruke, inače je smatrao, da Pavelić nije čovjek, koji je sposoban da vodi tu kvinslišku državu, zato je predlagao Mačeka.
Tako je Pavelić, sklopio sporazum sa Musolinijem i Italiji poklonio najkvalitetnije djelove Hrvatske, Istru i cijelu Dalmaciju a dobio zato brdovitu i siromašnu Bosnu.
Znači, on je prodao najkvalitetnije djelove Hrvatske Italiji, samo zato, da bi došao na vlast.
Čim je došao na vlast i proglasio tu tvorevinu, koju su Italija i kasnije i Njemačka priznale, otvorio je logore u Jasenovcu i Gradiškoj i tamo poubijao uglavnom domaće Srbe iz Krajine i Bosne ali i svoje neistomišljenike Hrvate.
Tu je pobijeno, po provjerenim međunarodnim istraživanjima od 70.000-250 hiljada ljudi. Ima nekoliko verzija, koje različito opisuju (ubijeni, umrli, protjerani, itd..).
Tu se sa brojkama pretjerivalo na obje strane.
Da se poštuje istorijska struka i nauka i da neko pošteno kaže o svemu tome, danas u Hrvatskoj nebi bilo pristalica ustaškog pokreta, jer bi svaki Hrvat vidio, da je to bila velika sramota za hrvatski narod.