......... ČUPAVA FATADRAGANA .......
Tada davno, davno bio sam klinac,
četvrti-peti razred OŠ. "heroj Ž. Jagoda"
Bio sam odličan đak ali nestašni živac
na satu, mislim, društvo i priroda.
Znam, bile teme: pustinjska oaza,
fatamorgana, pustinja i druge gluposti.
Imali smo učiteljicu, zgodna, rumena obraza,
izađe na tablu, struk, noge, Bog da prosti.
Ah, kako je krasopisom pisala ćirilicu,
suknja, neki poluminić pedalj iznad koljena,
đe viri butkica i sad vidim podkoljenicu.
Jednog dana počela da ispituje ta divna žena.
Njen sto je bio otvoren prema školskim klupama,
bila je samo neka poprečna prečka.
Imao sam najbolji pogled prema njenim nogicaama,
auu, čupava ko ćeno* kao crna mečka.
Sjećam se, iskolačio sam oči k'o tele na vime,
ljuta, nezadovoljna sa glupavim odgovorima,
sve više širila koljena i butike, jao, prozvala moje ime.
Šta ti je! ti si u transu kao da te fatamorgana drma!
Zbunjen sam mucao od stida, misleći da je primjetila,
hajde, da čujemo objasni šta je fatamorgana!?
N, ne, nez, - sjedi jedinica! ovo mi nije oprostila,
istina, divna čupava raspuštenica zvala se Dragana...
ćeno* ker, pas
Sojo