petarbosni4
Zainteresovan član
- Poruka
- 136
Nova Balkanska unija I
Da li je osnovano očekivanje nekolicine državica Jugoistočne Evrope da će im EU tj. njen pravno-politički i ekonomski sistem - kojeg bi primile ulaskom u tu uniju – biti dovoljno efikasan za njihove potrebe, ili bi možda bilo bolje oformiti neku BU, Balkansku, ili Balkansko-podunavsku uniju, ili federaciju?
To je pitanje za iduće desetljeće.
Na prvi pogled, većini čitatelja će se učiniti da je pitanje glupo, jer, izgleda sasvim jasnim što nam nudi EU, a što možemo učiniti, ili sami sebi ponuditi, mi, Balkanci.
No, ipak nije sve tako kako nam se čini na prvi pogled.
Sjetite se toga da je Švicarska odbila ulazak u EU, s obrazloženjem da joj je Evropski administrativni aparat preskup.
To je točno, a ujedno je i sasvim dovoljan i opravdan razlog da se ne uđe u EU. Zbog sličnih razloga i Norveška je odbila pristupiti EU.
Da stvar bude gora, opći administrativni aparat EU sve se više pogoršava pristupanjem onih država koje imaju još gori, manje efikasan, a i sve skuplji i korumpiraniji aparat nego što ga je do sada imala EU.
Dalje, Eu nudi pravno-političke i ekonomske temelje koji su već istrošeni i koji čak i najbolje stojeće zemlje, polako, ali sigurno vodi u krizu, i to ne samo ekonomsku, nego i općecivilizacijsku.
Nadalje. Nova Evropa je unija, a ne federacija, što znači da joj je pravni sistem prilično heterogen i neefikasan. Takva Evropa ne može konkurirati niti nekoj maloj, ali dobro i perspektivno uređenoj državi sa monolitnim političko-ekonomskim aparatom, npr: Švicarskoj ili Singapuru.
Ono, dakle, što nudi današnja Evropa diskutabilne je vrijednosti, a da stvar bude gora, postaje sve diskutabilnije, da ne kažem lošije.
***
S druge strane onog, gornjeg pitanja, ili prijedloga nudi nam se Balkan, sinonim tisućljetne zaostalosti bijede i nazadnosti.
Hm...hm... Je li to doista tako? Je li Balkan nekakvo mračno područje ljudske civilizacije?
Bacimo jedan kratki pogled na to.
Od oko 800 te. p.n.e. sve, 126. p.n.e. Na najjužnijem dijeku Balkana, na golom kršu, postojala je i djelovala jedna mala unija – mislim na uniju Grčkih državica. Ta je unija postala mediteranskom velesilom, a ujedno i najviši, ili jedan od najviših čovjekovih civilizacijskih i kulturnih dosega sve do današnjih dana.
I nakon političke propasti, ova je unija bila svojevrstan duhovni svetionik, koji je mnoge tisuće godina vodio i usmjeravao razvoj čovjekove civilizacije. Mnoge se zemlje i demokratski politički sistemi i dan, danas uspoređuju sa sistemima demokratskih, i ne samo demokratskih Grčkih državica – polisa.
Balkan, dakle, nije, ili bar nije uvijek bio, samo mrak, zaostalost i nazadnost.
Neki od učitelja ljudskog roda: Aristotel, Platon, Demokrit, Fidija, Praksitel, Homer, Eshil, Sofoklo, Euripid, a kasnije, najveći zakonodavac u povijesti ljudskog roda, Justinian I, Veliki, zatim Selim III i Sinan, te još cijeli niz drugih mislilaca, učenjaka i umjetnika bili su Balkanci.
Da li je EU dala nekog takvog genija?
Eto, dakle, samo nekoliko tih važnih detalja koji našu predodžbu Balkana dovodi malo bliže istini.
Jasno, ne možemo se više nikako vratiti u okvire Stare Grčke.
Ali, i bez vraćanja na te okvire, tj. točnije; baš bez ikakvog vraćanja u prošlost i prošle oblike i metode opstanka, može se ostvariti više nego što je, bilo gdje i bilo kada ostvareno do sada.
***
Mnogima će sada, kao šaka u oko, djelovati tvrdnja; da i temelji na kojima je izgrađena EU spadaju u prošlost. Ne, doduše tako davnu, kao što je ona Starogrčka, ali ipak prošlost. Na njima se više ne može razvijati civilizacija niti društvo, nego tek održavati ono što je stvoreno, i to uz teškoće koje će neminovno, iz dana u dan, iz godine u godinu biti sve veće i veće.
***
Ovdje će se netko lucidan, ali pomalo brzoplet, odmah zapitati:
pa što će nam onda neka nova Balkanska unija koja daje još manje šansi za nekakav produktivan i smislen opstanak, nego EU, jer to je : kao da od dva zla biramo baš ono veće!?
Doista, zapitajmo se; za što, ili čemu bi mogla poslužiti ta nova Balkanska unija ili federacija?
Evo odgovora.
Legendarna antička unija Grčkih državica, Evropska unija, Sjedinjene Američke države, Sjedinjene države Australije i svi drugi slični državni savezi nastali su prvenstveno radi toga da se pospješi i olakša ekonomska aktivnost, na kojoj se temelji čovjekov opstanak i razvitak civilizacije.
Sve ove velike i mnogočlane unije ili državni savezi, odnosno federacije, za nas, nisu ništa drugo do putokaz koji nam kazuje na koji način i mi možemo povećati efikasnost i ekonomičnost naših gospodarskih potencijala i djelatnosti.
Stvaranje Balkanske ili Balkansko podunavske unije, ili nekakve federacije uspostavilo bi :
1. dovoljno veliko i funkcionalno unutrašnje tržište,
2. povećalo efikasnost i ekonomičnost kretanja kapitala.
Zadovoljavanje tih, gornjih dvaju uvjeta omogućilo bi i profitabilan izlazak na slobodno svjetsko, ili tzv. globalno tržište, što je ključni uvjet opstanka i napretka.
To su bili ciljevi koji su vodili već A: J.Czartoryskog, J.J.Strosmayera, M. Obrenovića, M. P. Desančića, članove Judgoslavenskog odbora i sve druge građanske i komunističke državnike, mislioce, političare i pokrete što su zagovarali ideju ozbiljenja Balkanske unije ili federacije. A ona dosadašnja ostvarenja te ideje, iako samo pokusna, nedovoljno dobra i neuspjela, ipak su bila nešto što je bitno bolje od svih nacionalnih balkanskih državnih tvorevina.
***
Već smo rekli da su pravno-politički i ekonomski temelji na kojima je počivala prva balkanska unija, unija Grčkih državica danas samo lijep antikvitet bez ikakve funkcionalne vrijednosti. Također smo rekli da temelji na kojima počivaju EU, USA i npr. Commonwealth of Australia nisu dovoljno dobri, i već se polako ali sigurno pretvaraju u društveno i politički beskoristan antikvitet.
Klasična, nacionalna, građanska liberalno-demokratska država, koja je sve do prije stotinjak godina bila izvorom napretka i prosperiteta, sada je u težem položaju nego bilo koja od velikih unija ili federacija.
Budući, dakle, da smo osporili vrijednost i funkcionalnost onim temeljima na kojima su izgrađene čak i najrazvijenije današnje države, državne unije i federacije, nameće nam se slijedeće pitanje:
ako bi smo htjeli stvoriti neku novu prosperitetnu i perspektivnu državu, uniju ili federaciju, na kakvim bi temeljima ona morala počivati.
Onaj opći odgovor je vrlo jednostavan.
Potrebni su neki novi, bolji temelji.
To su naslućivali i komunisti, ali je njihov pokušaj – društvo i država utemeljena na društvenom vlasništvu - već unaprijed bio osuđen na propast, jer je bio utopističke naravi. Društveno vlasništvo, barem onakvo kako je bilo koncipirano do sada je, popularno rečeno, «nešto što ne drži vodu».
Zašto su društveno vlasništvo i komunizam nefunkcionalne, utopističke tvorevine, ovdje ne mogu objašnjavati, ali to možete vidjeti na internetu u mojim knjigama Hrvatski testament, Tajna povijest svijeta, Nova Hrvatska, Hrvatsko pravo i drugima.
Novi, bolji, funkcionalniji i perspektivniji državni i društveni temelji mogli bi se uspostaviti na nečemu što ja nazivam umjetnim privatnim vlasnikom.
To je ono za čim se tragalo od davnina, a za čim još i dan danas očajnički tragaju mislioci, političari i državnici razvijenih Zapadnih zemalja, a što su pogrešno i nesretno, a i u potpuno pogrešnom obliku pokušali uspostaviti i komunisti.
Nastavak dole niže.
Da li je osnovano očekivanje nekolicine državica Jugoistočne Evrope da će im EU tj. njen pravno-politički i ekonomski sistem - kojeg bi primile ulaskom u tu uniju – biti dovoljno efikasan za njihove potrebe, ili bi možda bilo bolje oformiti neku BU, Balkansku, ili Balkansko-podunavsku uniju, ili federaciju?
To je pitanje za iduće desetljeće.
Na prvi pogled, većini čitatelja će se učiniti da je pitanje glupo, jer, izgleda sasvim jasnim što nam nudi EU, a što možemo učiniti, ili sami sebi ponuditi, mi, Balkanci.
No, ipak nije sve tako kako nam se čini na prvi pogled.
Sjetite se toga da je Švicarska odbila ulazak u EU, s obrazloženjem da joj je Evropski administrativni aparat preskup.
To je točno, a ujedno je i sasvim dovoljan i opravdan razlog da se ne uđe u EU. Zbog sličnih razloga i Norveška je odbila pristupiti EU.
Da stvar bude gora, opći administrativni aparat EU sve se više pogoršava pristupanjem onih država koje imaju još gori, manje efikasan, a i sve skuplji i korumpiraniji aparat nego što ga je do sada imala EU.
Dalje, Eu nudi pravno-političke i ekonomske temelje koji su već istrošeni i koji čak i najbolje stojeće zemlje, polako, ali sigurno vodi u krizu, i to ne samo ekonomsku, nego i općecivilizacijsku.
Nadalje. Nova Evropa je unija, a ne federacija, što znači da joj je pravni sistem prilično heterogen i neefikasan. Takva Evropa ne može konkurirati niti nekoj maloj, ali dobro i perspektivno uređenoj državi sa monolitnim političko-ekonomskim aparatom, npr: Švicarskoj ili Singapuru.
Ono, dakle, što nudi današnja Evropa diskutabilne je vrijednosti, a da stvar bude gora, postaje sve diskutabilnije, da ne kažem lošije.
***
S druge strane onog, gornjeg pitanja, ili prijedloga nudi nam se Balkan, sinonim tisućljetne zaostalosti bijede i nazadnosti.
Hm...hm... Je li to doista tako? Je li Balkan nekakvo mračno područje ljudske civilizacije?
Bacimo jedan kratki pogled na to.
Od oko 800 te. p.n.e. sve, 126. p.n.e. Na najjužnijem dijeku Balkana, na golom kršu, postojala je i djelovala jedna mala unija – mislim na uniju Grčkih državica. Ta je unija postala mediteranskom velesilom, a ujedno i najviši, ili jedan od najviših čovjekovih civilizacijskih i kulturnih dosega sve do današnjih dana.
I nakon političke propasti, ova je unija bila svojevrstan duhovni svetionik, koji je mnoge tisuće godina vodio i usmjeravao razvoj čovjekove civilizacije. Mnoge se zemlje i demokratski politički sistemi i dan, danas uspoređuju sa sistemima demokratskih, i ne samo demokratskih Grčkih državica – polisa.
Balkan, dakle, nije, ili bar nije uvijek bio, samo mrak, zaostalost i nazadnost.
Neki od učitelja ljudskog roda: Aristotel, Platon, Demokrit, Fidija, Praksitel, Homer, Eshil, Sofoklo, Euripid, a kasnije, najveći zakonodavac u povijesti ljudskog roda, Justinian I, Veliki, zatim Selim III i Sinan, te još cijeli niz drugih mislilaca, učenjaka i umjetnika bili su Balkanci.
Da li je EU dala nekog takvog genija?
Eto, dakle, samo nekoliko tih važnih detalja koji našu predodžbu Balkana dovodi malo bliže istini.
Jasno, ne možemo se više nikako vratiti u okvire Stare Grčke.
Ali, i bez vraćanja na te okvire, tj. točnije; baš bez ikakvog vraćanja u prošlost i prošle oblike i metode opstanka, može se ostvariti više nego što je, bilo gdje i bilo kada ostvareno do sada.
***
Mnogima će sada, kao šaka u oko, djelovati tvrdnja; da i temelji na kojima je izgrađena EU spadaju u prošlost. Ne, doduše tako davnu, kao što je ona Starogrčka, ali ipak prošlost. Na njima se više ne može razvijati civilizacija niti društvo, nego tek održavati ono što je stvoreno, i to uz teškoće koje će neminovno, iz dana u dan, iz godine u godinu biti sve veće i veće.
***
Ovdje će se netko lucidan, ali pomalo brzoplet, odmah zapitati:
pa što će nam onda neka nova Balkanska unija koja daje još manje šansi za nekakav produktivan i smislen opstanak, nego EU, jer to je : kao da od dva zla biramo baš ono veće!?
Doista, zapitajmo se; za što, ili čemu bi mogla poslužiti ta nova Balkanska unija ili federacija?
Evo odgovora.
Legendarna antička unija Grčkih državica, Evropska unija, Sjedinjene Američke države, Sjedinjene države Australije i svi drugi slični državni savezi nastali su prvenstveno radi toga da se pospješi i olakša ekonomska aktivnost, na kojoj se temelji čovjekov opstanak i razvitak civilizacije.
Sve ove velike i mnogočlane unije ili državni savezi, odnosno federacije, za nas, nisu ništa drugo do putokaz koji nam kazuje na koji način i mi možemo povećati efikasnost i ekonomičnost naših gospodarskih potencijala i djelatnosti.
Stvaranje Balkanske ili Balkansko podunavske unije, ili nekakve federacije uspostavilo bi :
1. dovoljno veliko i funkcionalno unutrašnje tržište,
2. povećalo efikasnost i ekonomičnost kretanja kapitala.
Zadovoljavanje tih, gornjih dvaju uvjeta omogućilo bi i profitabilan izlazak na slobodno svjetsko, ili tzv. globalno tržište, što je ključni uvjet opstanka i napretka.
To su bili ciljevi koji su vodili već A: J.Czartoryskog, J.J.Strosmayera, M. Obrenovića, M. P. Desančića, članove Judgoslavenskog odbora i sve druge građanske i komunističke državnike, mislioce, političare i pokrete što su zagovarali ideju ozbiljenja Balkanske unije ili federacije. A ona dosadašnja ostvarenja te ideje, iako samo pokusna, nedovoljno dobra i neuspjela, ipak su bila nešto što je bitno bolje od svih nacionalnih balkanskih državnih tvorevina.
***
Već smo rekli da su pravno-politički i ekonomski temelji na kojima je počivala prva balkanska unija, unija Grčkih državica danas samo lijep antikvitet bez ikakve funkcionalne vrijednosti. Također smo rekli da temelji na kojima počivaju EU, USA i npr. Commonwealth of Australia nisu dovoljno dobri, i već se polako ali sigurno pretvaraju u društveno i politički beskoristan antikvitet.
Klasična, nacionalna, građanska liberalno-demokratska država, koja je sve do prije stotinjak godina bila izvorom napretka i prosperiteta, sada je u težem položaju nego bilo koja od velikih unija ili federacija.
Budući, dakle, da smo osporili vrijednost i funkcionalnost onim temeljima na kojima su izgrađene čak i najrazvijenije današnje države, državne unije i federacije, nameće nam se slijedeće pitanje:
ako bi smo htjeli stvoriti neku novu prosperitetnu i perspektivnu državu, uniju ili federaciju, na kakvim bi temeljima ona morala počivati.
Onaj opći odgovor je vrlo jednostavan.
Potrebni su neki novi, bolji temelji.
To su naslućivali i komunisti, ali je njihov pokušaj – društvo i država utemeljena na društvenom vlasništvu - već unaprijed bio osuđen na propast, jer je bio utopističke naravi. Društveno vlasništvo, barem onakvo kako je bilo koncipirano do sada je, popularno rečeno, «nešto što ne drži vodu».
Zašto su društveno vlasništvo i komunizam nefunkcionalne, utopističke tvorevine, ovdje ne mogu objašnjavati, ali to možete vidjeti na internetu u mojim knjigama Hrvatski testament, Tajna povijest svijeta, Nova Hrvatska, Hrvatsko pravo i drugima.
Novi, bolji, funkcionalniji i perspektivniji državni i društveni temelji mogli bi se uspostaviti na nečemu što ja nazivam umjetnim privatnim vlasnikom.
To je ono za čim se tragalo od davnina, a za čim još i dan danas očajnički tragaju mislioci, političari i državnici razvijenih Zapadnih zemalja, a što su pogrešno i nesretno, a i u potpuno pogrešnom obliku pokušali uspostaviti i komunisti.
Nastavak dole niže.
Poslednja izmena:
