Ma nema šta da se sekiraš...
Ja sam u srednjoj školi mislio da mi se rugaju što nosim naočare,-2 D,(koje inače nosim od 7.osnovne)pa sam na drugoj godini faksa stavio sočiva.Prvih dva mjeseca mi se činilo da sam post'o najveća faca da mi se svi dive što nisam sa naočarima.Činilo mi se da ko god me vidi komentariše :vidi onog jest lijep bez cvika bla bla...Osjećo sam se kao preporođen.Mada se niko prema meni nije drugačije ponašao,ali meni se činilo da jeste.Imao sam ogromno samopouzdanje.Kasnije sam nosio sočiva još par mjeseci stalno,jer sam mislio da samo tako drugi me primjećuju.Onda mi je dosadilo da ih stavljam svaki dan pa sam nosio samo pri izlascima i sportu.Nakon godinu dana totalno sam prestao da ih nosim,ali ne zato što je prošao je rok trajanja,nego zato što sam ja "oćefio" i shvatio da mi više odgovaraju cvike(pošto sočiva treba održavati,bla,bla...).Shvatio sam da me niko ne gleda drugačije ako sam sa ili bez cvika!To je bilo dragocjeno iskustvo,shvatio sam da je sve bilo u mojoj glavi.
Danas,2 godine posle toga,ni ne sjetim se da nosim naočare osim ako mi slučajno spadne staklo ili u gužvi me neko zakači po njima.
Super se osjećam sa naočarima,
I ako bih sada ponekad stavljao sočiva,to bi bilo prvenstveno iz praktičnih a ne iz estetskih ili modnih razloga(sport,fizički rad i izlasci u masu i gužvu (npr.disko)gdje može neko da me zakači i ili razbije cvike).Mada ih nisam stavio skoro godinu i po,osim jednom na fudbalu.
Ovo iskustvo želim da podijelim sa svima koji nose naočare.Ako mi ne vjerujete na riječ,uvijek možete da odvojite neke novce i probate i sami ono što sam ja probao.
Zato uživaj u teen danima i ne brini ništa :-))