Када сам све овде прочитао, схватио сам да сам ја похађао једну такву школу усред Србије, све је било исто сем корпе за мобилне телефоне.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
I mi smo nekad...na domaćinstvu.Super,u japanu valjda spremaju sami obroke u skoli
I ciste skolu...mislim da cak i toalete...pa tako paze na higijenu...sto manje prljalju, manje treba da cisteSuper,u japanu valjda spremaju sami obroke u skoli
Ovo je kao iz bajke ..nadam se da uce i ostale stvari tipa, istorija, fizika , knjizevnost itdČitam, gledam neke dokumentarce i čini mi se idilično kako pristupaju deci u Norveškoj i ostalim okolnim zemljama...
Vraćeni nekim osnovama, suštinama....Da imam dete/decu ja bih iskreno volela da da je sistem ovakav i tu.
Šta vi mislite o tome? Da li bi nam deca generalno bila srećnija? Bolje pripremljena za život?
Kažu:
Deca i u ranijem dobu borave mnogo u prirodi, uče da nije problem ako se poseku, udare, imaju modrice, malo i prespavaju napolje na hladnom....kako da koriste neke alate....
- Ništa se ne plaća u školi...Ni knjige, ni sveske, ništa sem obuće, odeće i hrane
- U školama su zabranjena peciva, slatkiši, hleb. U posudi koju deca ponesu treba da bude zastupljeno i povrće i voće (od šargerepe, krastavaca, paprike, do kivija i manga, šta god) , uz obavezno nešto što će ipak zasititi male stomake, a najčešće su to sendviči.
- Deci nisu dostupni nikakvi prodajni objekti (dakle, nema kupovine užine na velikom odmoru, pa samim tim ne postoji ni potreba da deca nose novac sa sobom, bar ne ona u osnovnoj školi.
- u Norveškoj na kraju školske godine sva deca polažu ispit iz glavnih predmeta – anonimno. Računa se samo zbirni rezultat cele škole. Ako rezultati nisu dobri, škola je u problemu. Đaci se trude, jer svi žele da njihova škola pobedi.
- Kad počne škola, učiteljica donese koficu u koju deca ubace svoje mobilne telefone koji im se vrate na kraju časova i koje smeju da koriste tek kada izađu iz dvorišta…
- dečija sreća je na prvom mestu
- puni su praktične nastave. Primer - učenici osmih razreda, uzrasta 13 godina, recimo proučavaju potrese i vulkane. Zamišljaju da se penju na Mount Everest.
U pripremama moraju najpre proučiti kartu, vreme i klimatske uslove. Zatim predlažu najbolju rutu za penjanje, prave listu potrebne opreme, računaju koliko će im vremena biti potrebno, izrađuju budžet…Da bi rešili sve te zadatke učenici moraju naći puno informacija i zajednički detaljno raspraviti o svemu.- Deca većinu vremena provode u malim grupama jer se sve bazira na teoriji da se najbolje uči kad – mislimo , razgovaramo i rešavamo zadatke zajedno!
- Tablicu množenja uče od trećeg do petog razreda . I sabiraju na prste. Imaju ukupno jednu knjigu, koju cele godine nose u školskoj torbi, koja je ujedno i jezik, i svet oko nas i sve ostalo, sem matematike.
Izvor:luftika.rs;nordiasenter.com
a ima onaj simpa video, ne mogu ga naci...Nesto...Kako smo preziveli? Svi koji su bili deca 70tih, 80tih...nisu bili vezani u autu, boje su bile na bazi olova, pila se cesmusa...nismo nosili stitnike za kolena, ruke, glavu...Pogledajte prilog 925671
Pogledajte prilog 925672
Pogledajte prilog 925673
emisije naseg odrastanja ... dobro nekih od nas![]()
Kao i zdravstvo i većina institucija, gde se dobija posao po partijskoj osnovi ili po principu: "Rodila majka sina debila, a'l ga važno zaposlila".Srpski model podrazumeva kretene, od ministra pa nanize, koji se razumeju u nastavne metode i pedagogiju kao ja u atomsku fiziku. Ishodi pograma ne odgovaraju zahtevima zavrsnog testa. Nastava je okrenuta ka onima koji sporije napreduju, pa se talentovani dosadjuju i odlaze u zapecak. Nastavnici su postali birokrate koje se bave papirologijom, a ne nastavom i kreativnoscu. Ugled nikakav, pa shodno tome je takav i odnos djaka prema znanju. Jedna demotivisanost vodi ka ostalima u jednom beskrajnom krugu besmisla. Dok ministar prosvete zdere s krimosima i primerom pokazuje grotesknu sliku nase prosvete... Daleko je Norveska, nazalost.
Kao i zdravstvo i većina institucija, gde se dobija posao po partijskoj osnovi ili po principu: "Rodila majka sina debila, a'l ga važno zaposlila".
Iz mesta odakle sam rodom, sestra moje koleginice je platila privatni porođaj na nekoj klinici u Bg-u, jer u njenom gradu je manjak stručnog kadra. Ne u kadru, već manjka u stručnosti. Takve stvari su na Zapadu nezamislive, ali je i delom sve u privatnom vlasništu. Postoje škole sa dobrim renomeom i one koje to nisu.