
Posmatram blisku igru senki ...
Čudno biće me pogledom mami ...
Obavijeno činima noći
Dok ga prati šapat u tami ...
Kakvo je to čudno biće?
Kakav je taj oblik strani?
Što krije se od običnih ljudi
Tražeći spas u gustoj tami?
Posmatram ga. Klizi kroz tamu,
Od svetlosti sveće on se brani,
Ljudi ga ne vide, a čuju retko,
Njihovim mislima on se hrani ...
Sad znam ko je! Proterujem ga!
On mog pogleda on se brani ...
I rastače se poput senke
Zauvek nestajući u tami ...