Njujorška trilogija

  • Začetnik teme Začetnik teme pady
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

pady

Aktivan član
Poruka
1.177
Da li je neko procitao NJUJORSKU TRILOGIJU? To je zbirka od tri price GRAD OD STAKLA, DUHOVI, ZAKLJUCANA SOBA. Napisao je Pol Oster jos davne 1985. ili 1986., ali je objavljena tek 1990. I ako neko zna da li je mozda ekranizovano?
 
čitala sam.
nije loše, ali daleko je to od remek-dela.
oster je solidan pisac, ali je toliko opterećen sobom kao piscem, pitanjem autorstva, pisanjem pod pseudonimom, žanrom... da to nije zdravo.
najbolja mi je poslednja od novela: zaključana soba, mada, generalno, svaka ima ponešto dobro, ali i dosta toga tipskog, opšteg, banalnog, a o krajevima da ne pričam.
 
U pravu si, ali drzi paznju i malo je drugaciji. Ne volim trilere koji lice jedni na druge, mada se taj zanr i mora pisati po nekom sablonu. A tek ona britanka Niki Frenc, mozda bi joj romani i licili na nesto da ne mora u svaki da ubaci neku ljubavnu pricu, te junakinja uvek bude previse okupirana frajerom umesto da se bavi razresavanjem misterije i da zlo bude gore uvek se razocara u njega. Stil joj je nekako previse zenski (caki i za zenu, a narocito za pisca trilera), i umesto da stvori heroinu ona nekako, mozda je malo prejaka rec ali degradira zenu.
 
Oster je pisac kome je sam proces umjetničkog stvaranja najveća inspiracija, i svi mu romani govore upravo o tome. Na prvi pogled djeluje usko, ali on zna pisati i knjige mu nisu skučene. Njujorška trilogija bila je prva njegova knjiga koju sam pročitao, i do sada je ostala među omiljenima, iako su mi Vertigo i, posebno, Book of Illusions, bolje. Još nisam pročitao ove posljednje dvije ali mislim da je u Book of Illusions dostigao vrhunac svog izraza.
Njujorška trilogija, koliko znam, nije ekranizovana, ali postoji jedan zanimljiv strip inspirisan City of Glass. Imam ga kod kuće, ako je potrebno mogu kasnije dati više detalja.
 
lepo je to što neko pronađe svoju ideju vodilju, i što se jednog motiva drži tokom čitave karijere, to je radio i dostojevski, to radi i elis, to radi delilo... to je sasvim cool.
samo, kod ostera mi je to nekkako suviše nametljivo.
ima komplekse što je u mladosti pisao krimi romane pod pseudonimom, a istih se gnuša. e sad, ni kasnije ne može a pobegne od sebe, pa mu se krimi provlači kroz zaplete, kao u NJT, i onda on to pravda glupavim razrešenjima i postmodernističkim glupostima.
 
Meni su ti krimi zapleti sasvim OK. Ključna riječ je tu zaplet - kad se ispod površine baviš prilično apstraktnom temom, moraš joj dati dopadljivu vanjštinu, ako nećeš da budeš dosadan, a time dobijaš i slojevitost djela. Njegove knjige imaju te bizarne zaplete kao, o potrazi za davno nestalim rediteljem (Book of Illusions), o zarobljenicima dvojice bogataša prisiljenim da grade ogroman zid (Music of Chance), o učitelju levitacije i njegovom učeniku (Vertigo)... U pozadini se uvijek nazire iskupljenje kroz umjetničko stvaranja, ili čak samo kroz doživljaj umjetnosti.
Inače, mislim da je Oster isuviše načitan da bi imao opterećenje zbog nečega čime se bavio u mladosti.
 
Ne razumem zasto bi se stideo tih romana iz mladosti, kada je ostao u istim vodama. Jedino ako mislis na zapostavljanje umetnosti (sto je veoooooooma sirok pojam) radi neke finansijske koristi. Ali cak je i Balzak pisao i po nekoliko romana godisnje, jer je bio u dugovima do guse. Znao je da na primer u 9. poglavlju ozivi lik koji je umro na pocetku, covek se gubio.
 

Back
Top