Nije strasna smrt, strasno je ono sto te posle ceka

Како замислиш тако ти буде.

007.jpg
 
Covek se ne plasi toliko od smrti kao od onog zakopavanja u rupu iz koje nikada neces izaci, ljudi koji te napustaju za uvek i odlaze posle sahrane, samoce u grobu, crvi koji ce te jesti, kostura u koji ces se na praju pretvoriti, a za koju stotinu godina nestati potpuno...
To je ono sto uzasava, a sama smrt i ne toliko....

Po mom nekom zakljucku:
Dobra polovina ljudi se plasi smrti oko 70% ljudi,a ljudi se jos vise plase kad su u kasnim godinama.Iako je velika razlika izmedju hard vernika i ateista,tako ima i slicnosti a to je da se ne plase smrti.Vernici veruju da covek posle smrti odlazi na bolje mesto,a ateisti kreiraju neku teoriju da se covek ponovo rodi ili tako nesto slicno.Najvise se plase smrti ljudi koji su izmedju vernika i ateista (oni cine 70% populacije).
U oba slucaja mrtav covek odlazi negde (nikome jos nije poznato gde) i ne ostavlja sebe u tugu,nego ostale(porodicu,prijatelje)...
Les je telo bez duse,tako da je to obicno meso i kosti.
Neki su cak izracunali da covek posle smrti izgubi oko 30 grama telesne tezine i govore kako je to mozda tezina duse.Ali se ja ne slazem sa tim,ja mislim da je tih 30 grama izgubljenih vazduh(kiseonik) koji se nalazio u coveku pre smrti.Poznato je svima da kiseonik nema neku tezinu,ali kad bolje pogledamo kiseonik je u celom telu...
 
Po mom nekom zakljucku:
Dobra polovina ljudi se plasi smrti oko 70% ljudi,a ljudi se jos vise plase kad su u kasnim godinama.I ako je velika razlika izmedju hard vernika i ateista,tako ima i slicnosti a to je da se ne plase smrti.Vernici veruju da covek posle smrti odlazi na bolje mesto,a ateisti kreiraju neku teoriju da se covek ponovo rodi ili tako nesto slicno.Najvise se plase smrti ljudi koji su izmedju vernika i ateista.
U oba slucaja mrtav covek odlazi negde (nikome jos nije poznato gde) i ne ostavlja sebe u tugu,nego ostale(porodicu,prijatelje)...
Les je telo bez duse,tako da je to obicno meso i kosti.
Neki su cak izracunali da covek posle smrti izgubi oko 30 grama telesne tezine i govore kako je to mozda tezina duse.Ali se ja ne slazem sa tim,ja mislim da je tih 30 grama izgubljenih vazduh(kiseonik) koji se nalazio u coveku pre smrti.Poznato je svima da kiseonik nema neku tezinu,ali kad bolje pogledamo kiseonik je u celom telu...
Jeste u celom telu, ali ne izadje neposredno posle smrti iz celog tela...
 
Ali prvo doniranje organa, pa par meseci na medicinski fakultet da studenti vade creva i vežbaju, pa onda fakultet snosi troškove i te kremacije. Zašto nepotrebno opterećivati porodicu, preskupo je to.

Онда да те потопе у воду да набубриш и мало рибице да те хасају па онда окаче на штрик да се просушиш па може кремција. :lol:
 
Šala na stranu.mnoge religije veruju reinkarnaciju.
A učenje naše crkve potvrdjuje nauka.
Ne verujete:
čovek je trojstvo: duh, duša i telo
1. Telo - skup kostiju, mesa i krvi
2. Duh - Telo od bioplazme.
Vidi se na Kirlijanovim fotografijama
Čak i ako nestaje deo tela (prst, ruka) to se na tim fotografijama vidi
Boplazma se raspada vrlo brzo posle smrti, kad osoba izgubi par grama.
Pošto je uvek bilo "vidovitih" ljudi oni su to videli kao neki oblak ("Izleteo beli golub iz njega")
3.Duša
Najteže da se objasni.
Misao, ono što jesmo.
U ističnik religijama smatraju da duša samo menja "domaćiona"
 
Covek se ne plasi toliko od smrti kao od onog zakopavanja u rupu iz koje nikada neces izaci, ljudi koji te napustaju za uvek i odlaze posle sahrane, samoce u grobu, crvi koji ce te jesti, kostura u koji ces se na praju pretvoriti, a za koju stotinu godina nestati potpuno...
To je ono sto uzasava, a sama smrt i ne toliko....
Briga me šta će biti sa mnom kad se to desi! Uostalom, to je neminovnost. Valjda čovek u tim danima više razmišlja o svom životu. Da li je uradio i ostavio iza sebe sve kako treba? Da li je sa svima "poravnao" račune i pobrinuo se da ljudi koje ostavlja što lakše podnesu njegov odlazak? Razlika između života i smrti je u tome što dok smo u životu imamo još uvek vremena, kad dođe "sudnji dan" nema ga više.
 
Covek se ne plasi toliko od smrti kao od onog zakopavanja u rupu iz koje nikada neces izaci, ljudi koji te napustaju za uvek i odlaze posle sahrane, samoce u grobu, crvi koji ce te jesti, kostura u koji ces se na praju pretvoriti, a za koju stotinu godina nestati potpuno...
To je ono sto uzasava, a sama smrt i ne toliko....
Ne treba da te plaši smrt, rupa i crv već zaludan i štetnim činjenjem obeležen život.

Koliko ljudi povredi druge, pa i ubije i nikada se ne osvrne na svoje nedelo niti pokaje.

Sebičluk, samosažaljenje i socijalna glupost su ono što mi je gadno a ne užasi Valhale.
 
Ne verujem u reinkarnaciju, raj, pakao, bezgrešno začeće, ne verujem da je neki stolar pre dve hiljade godina hodao po vodi, posle smrti ne postoji ništa. Grobna parcela zauzima mesto na krcatoj planeti, spalite me i prospite pepeo bilo gde.
U tom slucaju apsolutno smo isti kao zivotinje! I onda zaista ima smisla ponasanje nasilnika, hedonsita itd...Jer u tom slucaju-ono sto si okusio za zivota, ovog jednog i jedinog to ti je...Napravi potomstvo, jedi, pij, h...bi i nista vise nema smisla..Posle u vecnu tamu, nema kazne nema nagrade..Ali ostaje pitanje-sta se desava sa dusom..? Kako je moguce da nesto tako suptilno, velicanstveno kao sto je dusha naprosto NESTANE posle smrti…?
 

Back
Top