ni usvajanje, ni hraniteljstvo, vec...

Ponekad su mi neki propisi baš čudni, kao taj da ljudi koji usvajaju moraju da imaju svoju kuću / stan, a naročito mi je čudno da će deca da se stresiraju zbog selidbe. Kao da se deca "običnih roditelja" ne stresiraju tokom selidbe i kao da njima nije neophodna sigurnost.:roll::eek:

Nije ta selidba ne znam koliko strašna stvar koja se ne može podneti. Glupost totalna.

Ako roditelji imaju redovan posao i redovne prihode, ne vidim šta je problem :dontunderstand:
 
Slusajuci situirane parove koji nemaju decu a zarko zele da usvoje neko dete,kroz kakve peripetije i testove prolaze,nisam mogla a da se ne nacudim kada sam skoro bila u jednom selu kraj St.pazove da gledam neku kucu za odmor,dete iz komsiluka koje nam je pokazalo gde zivi vlasnik je bio nalik Haklberu...slamnati sesir,bos, neke traljave bermudice,musav,jede neki hleb sa nekim namazom(licilo mi je na mast i alevu papriku)...otvorio nam je kapiju da iz njegovog dvorista predjemo u to dvoriste...a kuca??!! kao iz nekog horor filma..oronula,stara,samo sto se ne raspadne...da ne bude zabune,kuca u kojoj dete zivi...prijateljica mi kaze da je on usvojen(ima desetak god.),majka mu radi u nekoj seoskoj birtiji,a otac nadnici gde ima posla...on sam i samo skita po selu...nisam mogla da verujem da je neko dao u takve uslove i takvim ljudima dete...usvojen,nije hraniteljstvo,pa zbog novca..cele nedelje mi je bila slika tog deteta pred ocima...Haklberi Fin..
 
Poslednja izmena:
Ja cu ti samo reci da nije uslov za usvajanje da imas stan. Deca koja su bila smestena kod moje koleginice hraniteljice s kojom sam zavrsio obuku dvoje dece su otisla na usvajanje kod bracnog para koji nemaju reseno stambeno pitanje.
Dakle trebalo bi da imas reseno stambeno pitanje ali ako imas nekoga ko ce se zaloyziti za tebe onda moze i bez toga.
 
Ja cu ti samo reci da nije uslov za usvajanje da imas stan. Deca koja su bila smestena kod moje koleginice hraniteljice s kojom sam zavrsio obuku dvoje dece su otisla na usvajanje kod bracnog para koji nemaju reseno stambeno pitanje.
Dakle trebalo bi da imas reseno stambeno pitanje ali ako imas nekoga ko ce se zaloyziti za tebe onda moze i bez toga.

E to je nepravda :besan2:
A sta je kod nas pravedno...nista :(
 
Pravda je na nebu, a ne na zemlji... U svakom slucaju uvek postoje izuzeci kao sto se ponekad progleda kroz prste i za godine usvojitelja i sl.
S druge strane nije ni fer sto masa romske i poluromske dece, ili dece koja nisu potpuno zdrava (ne govorim o deci s izrazenim posebnim potrebama) gotovo da nemaju nikakve sanse da budu usvojena jer svi nasi usvojitelji zele malo, belo i zdravo dete. Isto vazi i za onu decu koja su nesto starija i koja jesu za usvajanje ali koju niko nece jer su 'prestarili'. Svi zele bebe i eventualno do godinu-dve dana staro dete.
A moje pitanje glasi - ko nama garantuje da ce nasebiolosko dete kada se rodi ili tokom zivota biti potpuno zdravo? Niko. Pa ga opet volimo, mazimo i pazimo. Kada je u pitanju usvajanje traze se samo zdrava deca. Sticajem okolnosti poznajem nekoliko dece koja ne spadaju u tu kategoriju, koja su cak i prestarila onaj najmanji uzrast iako su i dalje (bar po meni u OK godinama za usvajanje) a koja toliko ceznu da ljubavlju i sigurnoscu porodicnog doma.
Ali... Zivot nije fer.
 
Slusajuci situirane parove koji nemaju decu a zarko zele da usvoje neko dete,kroz kakve peripetije i testove prolaze,nisam mogla a da se ne nacudim kada sam skoro bila u jednom selu kraj St.pazove da gledam neku kucu za odmor,dete iz komsiluka koje nam je pokazalo gde zivi vlasnik je bio nalik Haklberu...slamnati sesir,bos, neke traljave bermudice,musav,jede neki hleb sa nekim namazom(licilo mi je na mast i alevu papriku)...otvorio nam je kapiju da iz njegovog dvorista predjemo u to dvoriste...a kuca??!! kao iz nekog horor filma..oronula,stara,samo sto se ne raspadne...da ne bude zabune,kuca u kojoj dete zivi...prijateljica mi kaze da je on usvojen(ima desetak god.),majka mu radi u nekoj seoskoj birtiji,a otac nadnici gde ima posla...on sam i samo skita po selu...nisam mogla da verujem da je neko dao u takve uslove i takvim ljudima dete...usvojen,nije hraniteljstvo,pa zbog novca..cele nedelje mi je bila slika tog deteta pred ocima...Haklberi Fin..

Da se razumemo, materjalno ne obezbedjuje emotivnu stabilnost. Moje neko iskustvo je pokazalo da ponekad toj deci vise pruze oni siromasni koji vole dete takvo - kakvo je, nego situirani koji traze idealno dete 'po svojoj meri'.
Ne poznajem slucaj ali kao neko ko je hranitelj koji to ne radi zbog novca (jer prema recima soc. radnice trosim na dete vise od ukupnih prihoda za dete + letovanja i sl) i koji je dosta toga video mogu reci da mi je situiranost na sredini lestvice za usvajanje jer mnogi dobo situirani pojedinci i parovi i pored zelje da usvoje dete nisu spremni da mu se posvete. Posvecenost detetu nije bebisiterka vec mnogo vise - ako razumete sta zelim da kazem.
 
Pravda je na nebu, a ne na zemlji... U svakom slucaju uvek postoje izuzeci kao sto se ponekad progleda kroz prste i za godine usvojitelja i sl.
S druge strane nije ni fer sto masa romske i poluromske dece, ili dece koja nisu potpuno zdrava (ne govorim o deci s izrazenim posebnim potrebama) gotovo da nemaju nikakve sanse da budu usvojena jer svi nasi usvojitelji zele malo, belo i zdravo dete. Isto vazi i za onu decu koja su nesto starija i koja jesu za usvajanje ali koju niko nece jer su 'prestarili'. Svi zele bebe i eventualno do godinu-dve dana staro dete.
A moje pitanje glasi - ko nama garantuje da ce nasebiolosko dete kada se rodi ili tokom zivota biti potpuno zdravo? Niko. Pa ga opet volimo, mazimo i pazimo. Kada je u pitanju usvajanje traze se samo zdrava deca. Sticajem okolnosti poznajem nekoliko dece koja ne spadaju u tu kategoriju, koja su cak i prestarila onaj najmanji uzrast iako su i dalje (bar po meni u OK godinama za usvajanje) a koja toliko ceznu da ljubavlju i sigurnoscu porodicnog doma.
Ali... Zivot nije fer.

Нико. Они који усвајају су свесни тога. Али још је теже када се усваја старије дете, бар с моје тачке гледишта. То дете је већ у великој мери формирано (мислим да стручњаци кажу да се формира до треће године), можда је повукло и неке трауме, научило да се бори за себе тако што је дрско или лажљиво... Можда, можда, можда, а и не мора да буде! Ипак, потенцијални усвојитељи то не знају. Сумњам да добијају информације о личности детета.
Ипак, ако ја не бих могла да имам децу, ни да усвојим бебу - да, усвојила бих старије. Али не болесно. Какво дете је болесно, али не много? Пошто си то помињао :)
 
Нико. Они који усвајају су свесни тога. Али још је теже када се усваја старије дете, бар с моје тачке гледишта. То дете је већ у великој мери формирано (мислим да стручњаци кажу да се формира до треће године), можда је повукло и неке трауме, научило да се бори за себе тако што је дрско или лажљиво... Можда, можда, можда, а и не мора да буде! Ипак, потенцијални усвојитељи то не знају. Сумњам да добијају информације о личности детета.
Ипак, ако ја не бих могла да имам децу, ни да усвојим бебу - да, усвојила бих старије. Али не болесно. Какво дете је болесно, али не много? Пошто си то помињао :)

OK, govorim ti iz perspektive hranitelja. Imam 12-togodisnjaka i na jesen ce mi po svoj prilici stici jos jedan njegov drug 15-godisnjak (jer nam je inace cesto u gostima). Sva ta deca imaju traume. Klinci spadaju u zdravu decu koja nisu prezivela zlostavljanje ali npr. za ovog sto je kod mene imamo rupe u znanju sta se desavao u pojedinim delovima zivota. Iako dete ima sjajnog socijalnog radnika (ali zaista redak slucaj socijalnog radnika koji se prema 'svojoj deci' odnosi poput majke). Nedavno smo se suocili s nepoznanicama kod lekara jer niko ne zna sta je dete dobijalo i da li je leceno pre seste godine kada je smesteno u dom. Jedino sto smo mogli da kazemo lekaru jeste da nemamo pojma i da ne postoji nacin da se sazna, a lekaru je trebala ta info da bi znao da li se radi o urodjenom ili stecenom problemu (inace nije nista strasno).
Sto se tice karakera deteta. Sa starijom decom postoji duzi period adaptacije. Dakle ako neko za par emseci adaptacije ne shvati kakav je karakter deteta, ne sazna to od detetovih nastavnika iz skole, dece s kojom se druzi, vaspitaca u domu i sl. onda nece nikada ni saznati. Istovremeno, oni stariji znaju itekako da budu zahvalni jer su svesni da ste ih spasili (hraniteljstvom ili usvajanjem) da su voljeni i da ih neko zeli. Neka od te starije dece su u hraniteljskim porodicama i po nekoliko godina. U tim slucajevima hranitelj vam do tancina moze ispricati sve sto vas zanima o detetu.
Sto se tice deteta koje je bolesno 'ali ne puno' to mogu biti npr. deca dijabeticari ili s odredjenom npr. srcanom manom ali koja uz odredjene restrikcije zive 'normalan' zivot, albino deca, deca lako mentalno zaostala (za koje se u nekim slucajevima pokazalo da su zapravo nakon puno rada za par godina dostigli svoju generaciju i sl. a da je zaostalost bila posledica zanemarivanja), dete koje je mozda slepo na jedno oko i sl. Dakle ne govorim o nepokretnoj deci, deci s visestrukim posebnim potrebama, teze mentalno zaostaloj deci i sl.
 
Da se razumemo, materjalno ne obezbedjuje emotivnu stabilnost. Moje neko iskustvo je pokazalo da ponekad toj deci vise pruze oni siromasni koji vole dete takvo - kakvo je, nego situirani koji traze idealno dete 'po svojoj meri'.
Ne poznajem slucaj ali kao neko ko je hranitelj koji to ne radi zbog novca (jer prema recima soc. radnice trosim na dete vise od ukupnih prihoda za dete + letovanja i sl) i koji je dosta toga video mogu reci da mi je situiranost na sredini lestvice za usvajanje jer mnogi dobo situirani pojedinci i parovi i pored zelje da usvoje dete nisu spremni da mu se posvete. Posvecenost detetu nije bebisiterka vec mnogo vise - ako razumete sta zelim da kazem.
Ne bih volela da me pogresno shvatis,ali na osnovu cega moze socijalni radnik da pretpostavi da ce dete dobijati ljubav,kada ispunjavas formulare u kojima ih zanima samo ekonomska stabilnost??Njih interesuje da li ce dete biti u cistom,imati tri obroka i da ga ne usvajaju neki mentalni bolesnici koji ce ih zlostavljati..i onda vidim usvojeno dete koje zivi kao u karton naselju???
 
OK, govorim ti iz perspektive hranitelja. Imam 12-togodisnjaka i na jesen ce mi po svoj prilici stici jos jedan njegov drug 15-godisnjak (jer nam je inace cesto u gostima). Sva ta deca imaju traume. Klinci spadaju u zdravu decu koja nisu prezivela zlostavljanje ali npr. za ovog sto je kod mene imamo rupe u znanju sta se desavao u pojedinim delovima zivota. Iako dete ima sjajnog socijalnog radnika (ali zaista redak slucaj socijalnog radnika koji se prema 'svojoj deci' odnosi poput majke). Nedavno smo se suocili s nepoznanicama kod lekara jer niko ne zna sta je dete dobijalo i da li je leceno pre seste godine kada je smesteno u dom. Jedino sto smo mogli da kazemo lekaru jeste da nemamo pojma i da ne postoji nacin da se sazna, a lekaru je trebala ta info da bi znao da li se radi o urodjenom ili stecenom problemu (inace nije nista strasno).
Sto se tice karakera deteta. Sa starijom decom postoji duzi period adaptacije. Dakle ako neko za par emseci adaptacije ne shvati kakav je karakter deteta, ne sazna to od detetovih nastavnika iz skole, dece s kojom se druzi, vaspitaca u domu i sl. onda nece nikada ni saznati. Istovremeno, oni stariji znaju itekako da budu zahvalni jer su svesni da ste ih spasili (hraniteljstvom ili usvajanjem) da su voljeni i da ih neko zeli. Neka od te starije dece su u hraniteljskim porodicama i po nekoliko godina. U tim slucajevima hranitelj vam do tancina moze ispricati sve sto vas zanima o detetu.
Sto se tice deteta koje je bolesno 'ali ne puno' to mogu biti npr. deca dijabeticari ili s odredjenom npr. srcanom manom ali koja uz odredjene restrikcije zive 'normalan' zivot, albino deca, deca lako mentalno zaostala (za koje se u nekim slucajevima pokazalo da su zapravo nakon puno rada za par godina dostigli svoju generaciju i sl. a da je zaostalost bila posledica zanemarivanja), dete koje je mozda slepo na jedno oko i sl. Dakle ne govorim o nepokretnoj deci, deci s visestrukim posebnim potrebama, teze mentalno zaostaloj deci i sl.

Са болдованим се потпуно слажем. Али опет, потенцијални хранитељи и усвојитељи треба свесно да преузму ризик да добију дете које је злостављано, запостављано, има проблеме у школи... Да не би дошло до тога да га врате за пар месеци.
Невезано за тему, шта није у реду са албино децом? :eek:
 
Са болдованим се потпуно слажем. Али опет, потенцијални хранитељи и усвојитељи треба свесно да преузму ризик да добију дете које је злостављано, запостављано, има проблеме у школи... Да не би дошло до тога да га врате за пар месеци.
Невезано за тему, шта није у реду са албино децом? :eek:

S Albino decom je sve OK osim sto obicno niko ne zeli da ih usvoji jer su drugaciji. Ja inace poznajem jednog usvojenog albino klinca iz Beograda koji je usvojen od usvojitelja koji zive u inostranstvu i koji je pravi slatkis :heart:
I da dodam. U nekim delovima Afrine npr. u Tanzaniji je lov na albino ljude posto se veruje da njihovi organi imaju natprirodnu moc i koje vracevi koriste za spremanje ,carobnih napitaka'. Zbog toga ih najcesce ubijaju.
 
Poslednja izmena:
Ne bih volela da me pogresno shvatis,ali na osnovu cega moze socijalni radnik da pretpostavi da ce dete dobijati ljubav,kada ispunjavas formulare u kojima ih zanima samo ekonomska stabilnost??Njih interesuje da li ce dete biti u cistom,imati tri obroka i da ga ne usvajaju neki mentalni bolesnici koji ce ih zlostavljati..i onda vidim usvojeno dete koje zivi kao u karton naselju???

I hranitelji i usvojitelji nakon 'papiroloske' obrade prolaze radionice odn. obuku koju najcesce drze socijalni radnik + psiholog (u paru). Dakle tokom tog perioda se procenjuju kapaciteti tih ljudi.
Papiri su tu samo da pokazu neke druge stvari. Papiri dokazuju da je osoba fizicki i mentalno zdrava (tu je i lekarsko uverenje koje ukljucuje i nalaz psihijatra), da osoba nije pod istragom i da nije osudjivana ili eventualno lisena roditeljskog prava i sl. Dakle ne istrazuje se samo ekonomsko stanje porodice vec da se vidi da buduci usvojitelji nisu bolesni i da je vec u startu jasno da nece doziveti da decu podignu... Evo zbog cega je to bitno. Prosle godine je u Beogradu bila potraga za posebnim hraniteljima. Momak je dolazio na fakultet u Beograd ali je morao da zivi u porodici a ne u domu. Njegova zivotna prica je otprilike glasila - dete ostavljeno u domu, potom usvojeno. Usvojitelji su poginuli ili umrli (ne secam se) pa je vracen u dom (jer verovatno njihova familija nije bila zainteresovana za decaka). Potom je otisao u hraniteljsku porodicu u koju se uklopio ali je zbog fakulteta trebalo da dodje u Beograd. E sad zamislite emotivnu 'rasrafljenost' takvog jednog deteta ili momka koji je imao toliko gubitaka ili promena...
Verujte mi da je za neku decu, koja su odrasla u karton naselju, neki skromniji ali njima blizi smestaj mnogo bolji nego ne znam ni ja kakva palata. Evo ti moje iskustvo. Imao sam neuspelu adaptaciju s jednim divnim klincem od 11 godina koji je odrastao u vlaznoj udzerici, a najveci deo svog zivota prespavao na nekom madracu ili kartonu na podu... Sa skolom je kasnio 2 godine... Dete je maksimalno 'sportista' ili bolje da kazem neko koga nikada nisam zatekao u domu vec na igralistu ispred doma, mali zivahan zvrk koga ne drzi mesto... Nakon nekog vremena je dosao po prvi put u moj stan. Ima sta da vidi. Police s knjigama sto na srpskom, sto na stranim jezicima... Da li treba da vam kazem kako je njemu to izgledalo? Preplasilo ga je. Verovatno se uplasio da ce morati sve to da cita a on je citao 2 recenice 10 minuta i toliko se usredsredio da ih ispravno procita da nije znao sadrzaj sta je procitao (rec je bilo o slikovnici tako da tekst svakako nije bio komplikovan)... Ubrzo je odustao od prelaska na hraniteljstvo. I dalje smo u kontaktu i ja duboko verujem da je za njega bitnije da iam veliko dvoriste, bajs, 5 lopti oko sebe i sl. nego ne znam ni ja kave uslove. On ce danas sutra zavrsiti verovatno neki zanat koji nece traziti puno 'guljenje klupa' ali koji ce ukljucivati pokretljivost i stalne promene - jer je jednostavno njegov karakter takav.
Za razliku od njega, decak koji je nakon toga smesten kod mene na hraniteljstvo je drugi tip koji 'ne izbija iz sobe' barata kompjuterom, govori 3 jezika (zapravo kad hoce jer jedan podsvesno potiskuje zbog losih secanja na vreme dok je ziveo u zemlji u kojoj se govori taj jezik), uci cetvrti...
Cuo sam i iskustva jedne hraniteljice koja je prosla kroz proces detetove adaptacije za usvojenje (dakle dete je iz njenog doma islo kod usvojitelja). Usvojiteljka se vise brinula da ne osteti nokte prilikom podizanje i prepovijanja deteta i sl. nego sto detetu treba zameniti pelene i sl. Nije sporno da ce verovatno ljudi imati neku pomoc u kuci ili dadilju koja ce im pomagati ili nesto slicno i da ce dete imati ekonomsku i finansijsku siguirnost (koja je na kraju krajeva u nase vreme prilicno promenjiva) ali se pitam da li ce takva osoba moci u potpunosti da pruzi svu ljubav i paznju detetu? Da li ce kada je dete bolesno i upalseno leci pored njega ili ce dete ostaviti u drugoj sobi da bi se ona naspavala? Ovo su samo moja nagadjanja i nadam se da gresim.
Zato sam misljenja da je detetu bitnija emotivna nego ekonomska stabilnost.
 
S Albino decom je sve OK osim sto obicno niko ne zeli da ih usvoji jer su drugaciji. Ja inace poznajem jednog usvojenog albino klinca iz Beograda koji je usvojen od usvojitelja koji zive u inostranstvu i koji je pravi slatkis :heart:
I da dodam. U nekim delovima Afrine npr. u Tanzaniji je lov na albino ljude posto se veruje da njihovi organi imaju natprirodnu moc i koje vracevi koriste za spremanje ,carobnih napitaka'. Zbog toga ih najcesce ubijaju.

:eek: . :eek: Нисам знала ово. :(
 
Padre,u potpunosti se slazem sa tobom,samo sam htela da izrazim svoje cudjenje,jer svi nesto pricaju da imaju odlicne uslove za zivot,zeljno cekaju da podare svoju ljubav nekom malisanu, a onda vidim dete dato nekom paru koji nema bas nikakve uslove za zivot??Samo sam se cudila,a ja licno smatram da bas neko ako zeli da pomogne nekom detetu ima hiljadu nacina da mu se olaksa zivot,da se usreci...smatram da je tesko naici na ljude koji su stvarno sirokog srca i spremni da nesebicno vole neko dete..to je sve na neki nacin i sebicnost,dete mora da bude zdravo i pravo,malo, da ne zna da je usvojeno??Pricala sam ja sa jednim parom,koji su zajedno 17 g.i nemaju dece...oni hoce vece dete,koje ce znati da ceni to sto su mu pruzili...iz ove recenice mi je bilo jasno zasto su ih godinama odbijali,a kada sam im skrenula paznju da je to nebitno,nisu me razumeli...mislim da svi to shvataju olako,a nemaju pojma kako je tesko da te neko dete zavoli,koliko je tu potrebno davanja,razumevanja,takta,psihologije..
 
Nije to klasicna trgovina, ali sve to kosta. Nesto ode agencijama, nesto domovima, nesto onima 'u lancu'. Ali to je uigran sistem i nemoguce je tek tako usvojiti decu 'na lepe oci' ako niste njihov drzavljanin.

i mene zanima koje agencije...
uopšte kontinentalno pravo, kojem i mi pripadamo, dozvoljava usvajanje dece sa stranim državljanstvom samo i tek ako ona ne budu usvojena u domicilnoj zemlji, tako da se najćešće radi o deci sa ozbiljnim poremećajima......
u srbiji, u proseku bude odrađeno tek nešto više od 150 usvojenja godišnje, a broj dece koja čekaju usvojenje je ogroman......

tema je o hranjeništvu...to je sjajna ideja za sve one koji mogu da se posvete detetu ili deci i mogu to finansijski da podnesu....
 
Kada govorim o agencijama, onda treba da znate da u Rusiji, Rumuniji i sl. zemljama, kao i u nekim 'razvijenim' zemljama tipa USA i Kanade usvajanja idu preko agencija za usvajanje. Kada sam govorio o agencijama ja nigde nisam napisao da takve agencije postoje u Srbiji, vec u kontekstu usvajanja dece iz druge zemlje od strane srpskih drzavljana. Ono sto znam je da da neke agencije za usvajanje iz USA obradjuju usvojitelje iz te zemlje koji kasnije usvajaju decu s posebnim potrebama iz nase zemlje.
Medjutim, treba imati na umu da npr. u Rusiji nije velika potraznja za decom a imaju dosta zdrave dece koja su nastala kao rezultat tinejdzerskih ljubavi, silovanja i sl. Takodje, malo se zna da u Rusiji npr. ima dosta dece za usvajanje ciji su roditelji bili narkomani ili alkoholicari pa ih mnogi usvojitelji iz razvijenih zemalja iz tog razloga ne zele jer se plase da ce dete danas-sutra povuci 'problematican gen'.
Takodje, treba imati na umu da u Srbiji zapravo i nema puno dece za usvajanje. Kao prvo, mnoga deca koja su u domovima i hraniteljskim porodicama nisu 'papiroloski cista'. To znaci da ne mogu da idu na usvajanje jer jedan ili oba roditelja nisu liseni roditeljskog prava vec eventualno starateljstva, a nije neobicno ni da je staratelj deteta jedan od roditelja ili srodnik iako je dete u domu. Kao drugo, treba da oduzmemo sa spiska eventualne dece za usvajanje stariju decu koju uglavnom niko nece (dok ovo pisem u susednoj sobi je jedan sjajan momak od 15 godina koji je dosao u posetu mom klincu, i koji je papriloski cist ali bez trunke nade da ga neko usvoji u tom uzrastu). Potom ako oduzmemo romsku i polu-romsku decu koju osim usvojitelja koji su i sami Romi gotovo niko ne zeli, pa decu s posebnim potrebama (jer jednog dela dece su se bioloski roditelji upravo zbog toga i odrekli sto nisu zdrava), onda broj dece za usvajanje i nije preterano velik. Dakle zabluda je da u Srbiji postoji veliki broj dece za usvajanje.
Moram da skrenem paznju na jos jednu glupost koja postoji u nasem sistemu. To je cinjenica da samci veoma tesko mogu da usvoje decu. Koliko je meni poznato to je uvek romsko dete s posebnim potrebama. S obzirom da se i bracni parovi veoma tesko odlucuju da usvoje dete s posebnim potrebama, onda vam je jasno koliko je teze da se na taj korak odluci pojedinac odn. samica ili samac. Ako samac/samica usvoje dete s posebnim potrebama kako ce onda ta osoba da radi i zaradi za zivot?
 

Back
Top