eto mislim nesto...nezavrsene price u odnosu dve osobe koje su zacutale..znate ono u ljubavi kad teramo neki inat ili glumimo ludilo...a u stvari napravismo ludilo u glavi...i sto puta preispitivanje zasto je to tako sta je mislio kad je ono rekao i da li uopste nesto misli..onda pravljenje nekih gluposti u smislu podsecanja suprotne strane da smo tu da smo im na raspolaganju a onda nema odgovora pa pitanje da li namerno igra igru ili nista ne oseca i sl...jedni postupci govore da neceg ima a drugi da nema niceg..totalni haos u glavi...e sad da li je bolje cuti istinu makakv bila ili ce sva ta razmisljanja i konfuzija nestati po sistemu "daleko od ociju daleko od srca"..da li svi mastaju kao ja ili je ipak mnogima sve jasno jos na pocetku..da nema niceg da je sve iluzija?
