NEUSPEH

Sta je vas licni neuspeh?
Kako ga podnosite?
Da li sebe pravdate, kritikujete, mrzite zbog toga?

Licni neuspjeh...hmmm... tesko pitanje, mislim da ih je bilo malo vise, ali obicno ga ne zelim priznati i pokusavam pronaci pozitivne strane neuspjeha.Zbog toga se definitivno mrzim , jer mislim da ponekad treba priznati gresku.
 
Jeco, greske su normalne stvari, a neuspeh je DOZIVLJAJ koji pri tom imas.
Zvuci otrcano, ali zaista je nemoguce raditi bez greskica,. Na srecu to se s vremenom i iskustvom menja ali NE NESTAJE. Tvrdim vam da treba same sebi da ZAHVALITE za greske :) Za svaku pojedinacno!

Sta bi bilo kada bi taj dozivljaj NEUSPEHA izostao :) Ides dalje, naucis iz greske i furash....silno vreme bi se tako ushtedelo, mojne krivica i stid...to su gluposti. A priznanja....dovoljno je da TI znas gde je bag ;)
 
Ličnim neuspehom smatram sve one stvari koje sam objektivno mogla, a i trebala da uradim, a koje zbog svoje lenjosti i često nezainteresovanosti, nisam uradila. Npr fakultet još uvek rastežem, to je baš tipičan primer stvari koja je od mene zavisila ako ne 100%, onda barem 90%
 
Ja smatram skoro sve sto ne uspem iz bilo kog razloga svojim neuspehom.I imam vrlo jak osecaj grize savesti zbog toga.Mrzim sebe cesto jer nisam ...razne stvari.Ali ne uvek.Mora da se slozi mnogo takvih situacija da bih se osecala grozno i bila ljuta na sebe.Najgori mi je zimski period jer tada zbog smanjene aktivnosti imam vremena da mislim o svim "promasajima" koje sam napravila.
 
Jos uvek nemam licni neuspeh(bar tako mislim)... ali imam trenutni... a to je sto ne znam cime bih se bavila u zivotu, sta najvise volim da radim, za cega sam talentovana... ima milion stvari ali sve mi se onako svidjaju... znam da sam mlada i da imam vremena ali me to ipak muci... stavim 10 poslova na spisak i svaki mi je podjednako ok... ustvari ima jedan posao ali nije toliko perspektivan...
 
lični neuspeh? hm, pa recimo da ih ima par. ali, pošto u realnom svetu svakako da ne bih pričala o njima, neću ih ni ovde spominjati. ali, mogu reći kako se nosim sa njima. šta je moglo da se ispravi ili da se koliko toliko izvadi stvar, to sam uradila. mrzela sam sebe, sad više ne. oprostila sam sebi, pomirila se sa sobom, samo što sam izvukla važne zaključke i donela čvrste odluke za ubuduće. nakon svega mogu reći da, iako bi bilo bolje da do svega toga ni nije došlo, sad kad je već tako, trudim se da izvučem najviše iz toga što mogu. da se trudim da rastem i učim na sopstvenim greškama. i mogu reći da se osećam mnogo jače nakon svega. i da je jedno izuzetno osećanje kad se čovek pomiri sam sa sobom i oprosti sebi za nešto zbog čega je mrzeo sebe...
 

Back
Top