Nešto za moju dušu

img-01.png

https://i.pinimg.com/564x/bb/13/25/bb1325cd5ac34e2b880e0b8fe44e4d66.jpg
 
“Važno je dopustiti nekim stvarima da odu, da nestanu.
Pustiti ih i riješiti ih se. Ne očekujte da vam se vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalni i shvate vašu ljubav.

Zatvarajte krugove, ne zbog ponosa ili oholosti, već zato što se to više ne uklapa u vaš život. Zatvorite vrata, promijenite ploču, pometite kuću, obrišite prašinu. Prestanite biti ono što ste bili i postanite ono što jeste.

Naš život je stalno putovanje, od rođenja do smrti. Okolina se mijenja, ljudi se mijenjaju, potrebe se mijenjaju, ali vlak i dalje ide. Život je vlak, a ne željeznička stanica.”

Paulo Coelho
 

MOLIM TE, POSLUSAJ ONO STO NE KAžEM

Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuce maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko
Lovi me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto će me uvjeriti u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usudjujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijediti prihvacanje,
da neće uslijediti Ijubav.
Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćeš se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono što ne kažem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.

Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoći.
Moras pruziti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje sto želim.
Samo ti možeš iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, njezan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me ozivis možeš udahnuti zivot u mene.
Želim da to znaš.

Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti možeš srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Sto mi blize pridjes
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je ljubav jača od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitas?
Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naidjes
i ja sam svaka žena na koju naidjes.

Charles C. Finn
 
img-01.jpg


Voleo si je, zar ne?
Uzdah.
Kako da ti odgovorim? Bila je luda.
Prošao je rukom kroz kosu.
Bog bi ga znao, bila je drugačija žena svaki dan.
Jednom zabavna, drugi put stidljiva,
vesela, pa sramežljiva.
Nesigurna i odlučna.
Slatka a arogantna.
Bila je hiljadu žena, ali miris je uvek bio isti
Nepogrešivo.
To je bila moja jedina sigurnost.
Nasmejala mi se i znao sam da me zavarava tim osmehom.
Kad se nasmešila, više ništa nisam razumeo.
Više nisam mogao ni da govorim ni da mislim.
Ništa, nula.
Samo je ona bila svuda.
Bila je luda, luda
Ponekad je plakala.
Kažu da u tom slučaju žene jednostavno žele zagrljaj.
Ne i ona.
Postala je nervozna.
Ne znam gde je sada, ali se kladim da još uvek traži snove. Bila je luda.
Ali voleo sam kad poludi.


Charles Bukowski
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top