Nešto za moju dušu

1622385872451.jpg
 

Kako živiš ovih dana
Misliš li sad o nama
Da l te steže bol u grudima

Kada shvatiš da me nema
I kad miris mog parfema
Osjetiš na drugim ženama

Odavde do vječnosti
Sve mi mogu uzeti
Suzu neću pustiti
Ja sam s tobom ljubavi
Željela da ostarim
Poslije tebe ništa neće boljeti

Idu proljeća i ljeta
U mom srcu samo sjeta
Svaki dan bez tebe kao pustinja

Odavde do vječnosti
Sve mi mogu uzeti
Suzu neću pustiti
Ja sam s tobom ljubavi
Željela da ostarim
Poslije tebe ništa neće boljeti


Odavde do vječnosti
Sve mi mogu uzeti
Suzu neću pustiti
Ja sam s tobom ljubavi
Željela da ostarim
Poslije tebe ništa neće boljeti
 
:zag::heart:
Kako živiš ovih dana
Misliš li sad o nama
Da l te steže bol u grudima

Kada shvatiš da me nema
I kad miris mog parfema
Osjetiš na drugim ženama

Odavde do vječnosti
Sve mi mogu uzeti
Suzu neću pustiti
Ja sam s tobom ljubavi
Željela da ostarim
Poslije tebe ništa neće boljeti

Idu proljeća i ljeta
U mom srcu samo sjeta
Svaki dan bez tebe kao pustinja

Odavde do vječnosti
Sve mi mogu uzeti
Suzu neću pustiti
Ja sam s tobom ljubavi
Željela da ostarim
Poslije tebe ništa neće boljeti


Odavde do vječnosti
Sve mi mogu uzeti
Suzu neću pustiti
Ja sam s tobom ljubavi
Željela da ostarim
Poslije tebe ništa neće boljeti
koliko dobre muzike danas i emocija :heart:
 
Ne budi daleko od mene

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negde daleko usnu valovi.

Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ćes tako daleko

da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

Pablo Neruda

9d994b51607433f452cbec6162c739e5.jpg
 

Šta je u nama veliko


Svaka prava toplina ima u sebi bezbroj
prisnih malih toplota.

Svako veliko dete nosi u sebi bezbroj
balavaca i švrća.

Ovaj ogromni život prepun je kao saće,
i sve te buvice sreće
i sumnji
i slutnji
i snova
- armija nežnosti cela,
moli nas da im svakom po jedno zrno srca
šušnemo krišom pod krilo.

Jer bez tih malenih srca
što drhte duboko u nama
šćućurena i bela,
ne bi ni velikog srca,
ne bi ni velikog belog,
- ničega ne bi bilo.

Pa i nas,
eto,
ovakvih;
čudnih i lepo ludih,
zar misliš da bi nas bilo?

Nikad nas ne bi bilo.


Miroslav Mika Antić

1665606818359.png
 

Back
Top