Nesto sto moze da se desi

[teserakt]

Sta bi radili ako bi sredstva informisanja objavila da ce za 24 sata biti KRAJ SVETA?

Kako bi proveli taj zadnji dan zivota?

Ma vidi vraga, baš kako su javili sinoć na vijestima,
Sunce je jutros izgubilo sjaj, stvarno, bliži nam se kraj...
Moram priznat, čudan osjećaj...

Kažu...
Jučer iznenada su se otvorila vrata,
nepoznate dimenzije, negdje pored Marsa,
Iz njih je izletia ogroman asteroid i sad juri prema zemlji,
Kažu, nema nam spasa...

Neki govore to smo prizvali sami ,
Neki tvrde to je Božja kazna,
Ja se pitam kol'ko astronomski mala je mogla bit ta šansa?
Al' opet, dobro da je danas...
Na radni dan, a ja ću ostat doma uz hit dana 'apokalipsa sa vašeg balkona',
Rezolucija prefektna, kristalan sound, surround all around when it hits the ground.

A u Saboru jutros isti debilizam, čije stari bija Ustaša a čij Partizan,
A obzirom da je danas kataklizma, uputili su notu da nas priko reda prime u Europu,
A ja još uvik ne virujem 100 % u sve to,
Možda je neki reality show?
Neko pomicanje granica, iluzije i zbilje?
Neko medijsko izdrkavanje na temu iz Biblije?
Neko Orson Welles sranje, kao ona 'Invazija s Marsa'?
Možda je sve izrežirana farsa?
Al' di je tu baza?
Neko ima bolestan smisao za humor, nek dobije tumor .
Ako je stvarno istina, onda znam, iza svega su sigurno Masoni, Židovi, Bin Laden ...
I baš me briga, ima savršenu kompilaciju za kraj, koju je složija Mladen...

Uberi ovo...
Vijest iz Londona, neki je tip na kladionici dobija masu milijona...
A 5 funti je stavija na smak svita, baš na današnji dan, čist zgoditak...
Al' sigurno je pomislija 'Oh shit! Imam samo jedan dan, za sve potrošit!'

Al' čekaj, kako će mu uopće moć isplatiti išta,
Posli smaka svita neće radit ništa?
Ne znam...
Vatre će se pojaviti, oko 5 otprilike,
izvadiću bocu za posebne prilike,
lipo se cvrcnit, ubit najmanji strah,
iz praha smo nastali, postaćemo prah...

Razniće nas svugdi, neki vitar ludi, di god mu se svidi...
O nama će pričat ka i mi o Atlantidi
A možda i neće...
Ma **** nas, nemamo sreće...

Tooo dooo doooo,
Nema na pomoći,
Tooo dooodooodooo

 

[MPMcB]

Da, tako je. Još samo treba da ga i vidiš. Ja ga u svojoj svjesnosti ne vidim kao takvog. U mojoj realnosti, takođe, nema straha od tog događaja. To je znak da taj događaj neće biti i moj doživljaj. Životna iskustva se projektuju jednim jedinim procesom: VJEROVATI=VIDJETI=POSTATI (BITI). Ovaj proces se shodno svrsi naziva PRINCIP PROJEKCIJE. Niti jedan momenat ne može da postane bez ovog jednostavnog procesa.

Ko ili šta je to koji ili što mora da povjeruje... i u šta ?

To svakako nije čovjek. Čovjek je iskustvo bića-koje-jesmo. Kao takav čovjek je živa slika u predstavi koju biće-koje-jesmo sebi projektuje. Živa slika znači: EMITUJE SE DOK JE MISLIMO. Postaje dok je mislimo. Zato, dok tu 'živu sliku' gledamo projektovanim očima projektujućeg čovjeka, nije moguće da vidimo i projektor koji tu sliku projektuje, a kamoli scenario ili scenaristu koji 'piše' taj scenario. Biće-kreator, kao senarista, režiser i glumac koji sebe doživljava kroz živu sliku-'čovjeka', mora da povjeruje u svoju kreaciju, scenario, da bi je doživjelo uvjerljivom.
Da bi scenarista i scenario koji pišemo bio još i nevidljiv oku naše 'žive slike', 'čovjeka'...biće-koje-jesmo mora da se poistovijeti sa slikom (čovjekom) a ne sa sobom-kreatorom, dakle da u potpunosti zaboravi sebe-kreatora. Kad biće 'postane slika' tad biće-slika više nema slobodu izbora. Izbor je tad za njega već načinjen. Takav izbor je ne-svjestan te je i za očekivati da biće-koje-jesmo takvu realnost odatle doživljava kao neminovnost ili nužnost.

Kako je onda moguće promijeniti realnost svojom svjesnošću?


To sam već ranije rekao: Svojom svjesnošću možemo promijeniti skript i samim tim i posledice projektujećeg scenarija. To, naravno, ne može da učini 'svjestan' čovjek. Pošto je čovjek projekcija, ili 'živa slika' u projekciji bića, čovjek nema nikakvu moć nad projekcijom. Biće u njemu je ima. Jedino biće (koje se identifikovalo sa 'živom slikom'-čovjekom) može da promijeni čitav scenario a dolazeću realnost da okrene za '180 stepeni'. Kako je to moguće izvesti? Jednostavno, ti-biće-koje-jesi centrirano u projekciji (u sebi-čovjeku), ti-biće-koje-jesi si taj koji moraš da postaneš svjestan sebe-kreatora. Svjesno biće i svjestan čovjek nisu isto.

Odnosi se na boldovano:
Tako bi trebalo, ali da jeste, nisam siguran, da bismo imali prilike da te ovde čitamo.

 

[MPMcB]

Ma vidi vraga, baš kako su javili sinoć na vijestima,
Sunce je jutros izgubilo sjaj, stvarno, bliži nam se kraj...
Moram priznat, čudan osjećaj...

Kažu...
Jučer iznenada su se otvorila vrata,
nepoznate dimenzije, negdje pored Marsa,
Iz njih je izletia ogroman asteroid i sad juri prema zemlji,
Kažu, nema nam spasa...

Neki govore to smo prizvali sami ,
Neki tvrde to je Božja kazna,
Ja se pitam kol'ko astronomski mala je mogla bit ta šansa?
Al' opet, dobro da je danas...
Na radni dan, a ja ću ostat doma uz hit dana 'apokalipsa sa vašeg balkona',
Rezolucija prefektna, kristalan sound, surround all around when it hits the ground.

A u Saboru jutros isti debilizam, čije stari bija Ustaša a čij Partizan,
A obzirom da je danas kataklizma, uputili su notu da nas priko reda prime u Europu,
A ja još uvik ne virujem 100 % u sve to,
Možda je neki reality show?
Neko pomicanje granica, iluzije i zbilje?
Neko medijsko izdrkavanje na temu iz Biblije?
Neko Orson Welles sranje, kao ona 'Invazija s Marsa'?
Možda je sve izrežirana farsa?
Al' di je tu baza?
Neko ima bolestan smisao za humor, nek dobije tumor .
Ako je stvarno istina, onda znam, iza svega su sigurno Masoni, Židovi, Bin Laden ...
I baš me briga, ima savršenu kompilaciju za kraj, koju je složija Mladen...

Uberi ovo...
Vijest iz Londona, neki je tip na kladionici dobija masu milijona...
A 5 funti je stavija na smak svita, baš na današnji dan, čist zgoditak...
Al' sigurno je pomislija 'Oh shit! Imam samo jedan dan, za sve potrošit!'

Al' čekaj, kako će mu uopće moć isplatiti išta,
Posli smaka svita neće radit ništa?
Ne znam...
Vatre će se pojaviti, oko 5 otprilike,
izvadiću bocu za posebne prilike,
lipo se cvrcnit, ubit najmanji strah,
iz praha smo nastali, postaćemo prah...

Razniće nas svugdi, neki vitar ludi, di god mu se svidi...
O nama će pričat ka i mi o Atlantidi
A možda i neće...
Ma **** nas, nemamo sreće...

Tooo dooo doooo,
Nema na pomoći,
Tooo dooodooodooo

A, mora još potrajat, bar do kraja ovoga lita.

 

[JA KOJI JESAM]

A sad ja moram da pitam : kako postati svestan sebe-kreatora ?

Svjesno sebe-kreatora, kako već rekoh, može biti samo biće-koje-jesmo. Stoga, biti svjesno biće...to je prvi i jedini korak ka višoj svjesnosti. Postati svjesno biće..., to je postati svjesno samog sebe. Kada postanemo svjesni da postoji onaj-koji-misli, koji izvršava radnju mišljenja i onaj-koji-jeste-misao tek tada možemo početi tražiti i istinu o sebi-koji-jesmo. Onaj-koji-jeste jeste sva tri odjednom, u jednom. Stoga, jasno je onda da kreator misli i stvara ideju o sebi-kreaciji. Jasno je takođe da kreator misli nečim, kreator misli razumom. Da bi mogao da izvršava radnju mišljenja, razum kojim kreator misli mora da ima i misao koju prosleđuje, misli. Onaj koji mu daje misao da misli jeste kreator. On kreira misao iz sebe. Kako je kreira iz sebe i šta je to u kreatoru da eventualno postaje misao u razumu?

Ono što je osnova života, dakle i samog kreatora jeste znanje-o-sebi. Šta je to znanje-o-sebi? Znanje-o-sebi jeste informacija koja je vječna. Ta informacija je bestjelesna, besprostorna, bezvremena. Ona nije u kretanju. Ona, stoga, nije kreatnje. Zato i jeste vječna. Kreator je biće-koje-jesmo. A biće? Biće je bitisanje=postojanje. Dakle, biće je postojanje koje za sebe ZNA da postoji. Ono što je vitalno za znati iz ove perspektive (perspektive čovjeka) jeste da biće jeste znanje-o-sebi koje zna da ono jeste postojanje, dakle ima SVIJEST-o-sebi-postojanju. Zbog svojih osobina: bezvremenosti, besprostornosti, bestjelesnosti i totalnog NE-kretanja, znanje-o-sebi nema otpor prema drugim znajima-o-sebi te se u jednom individualnom znanju-o-sebi nalaze sva ostala postojeća individualna znanja-o-sebi. Zbog toga, svako postojeće znanje-o-sebi jeste SVIJEST, tj, zna sva postojeća znanja-o-sebi unutar sebe-Jednog, odjednom. Svijest je dakle, apsolut.

 

[JA KOJI JESAM]

Međutim, znanje-o-sebi nije i iskustvo sebe-znanja. Da bi se jedno individualno znanje-o-sebi iskusilo, doživjelo uvjerlivo individualnim, SVIJEST ga odvaja (samo prividno) od sebe-apsoluta. Odvajanje je moguće jedino kao duplikat sebe-apsoluta. Duplikat apsoluta se emituje u vibraciju sebe. Ta vibracija može da se desi jedino kroz UM. Um dakle, kao jedno znanje-o-sebi, omogućava svakom drugom znanju-o-sebi da se odnosi prema njemu kao i prema drugim projektovanim znanjima-o-sebi, jedno prema drugom, kroz njega. S tim i svako znanje-o-sebi koje se odnosi sa nekim drugim znanjem-o-sebi a kroz UM koristi taj isti UM kao da je njegov. To odvajanje dva znanja-o-sebi kroz Um naziva se duša. I sam UM jeste jedna duša, pošto se i sam Um, kao znanje-o-sebi, odnosi sa svim drugim znanjima-o-sebi, odjednom. Um je dakle duša univerzuma. Gdje nas to vodi? Ova podjela na duše nas vodi ka grananju iskustava iz apsoluta ka periferiji univrzuma koji se 'širi' u beskonačnost. U beskonačnost čega? Prostora? NE. U beskonačnost mogućnosti. Te mogućnosti su matematički stvorene jednačine koje su inicijano nastale vibracijom apsoluta u projekciju sebe, univerzum...multiverzum. (Multiverzum je skup svih znanja-o-sebi koja vibriraju kao individualni univerzumi unutar jednog Centar-apsoluta.) Dakle, vibracijom svih apsolutnih znanja-o-sebi, a kroz jedno znanje-o-sebi, nastaje univerzum. Fragmentiranjem univerzuma nastaju dimenzije. Ako pođemo od vrha, od univerzuma kao krune svjesnosti o sebi-postojanju (postajanju), onda ćemo se naći na tački prvog fragmentiranja, gdje svako individualno Znanje-o-sebi postaje centar svim drugim znanjima-o-sebi iz tog univerzuma, a kroz univerzalni Um kao svoju dodirnu tačku. Ovo što pričam može se pratiti i kroz grafičku predstavu 'cvijeta života'. Ono što je nama važno jeste da se univerzum dijeli na sitnije i sitnije fragmente kojima daje moć da se dožive kroz njegov UM. Što su fragmenti manji, dimenzije su 'dalje od centra', svjesnost tog fragmenta je manja od svjesnosti univerzalnog Uma koji sadrži sva znanja-o-sebi u sebi-JEDNOM, odjednom. Niže sfere svjesnosti sadrže onoliko znanja-o-sebi, koliko kroz tu dodirnu tačku Uma do njih seže. Dakle, nivo svjesnosti je određen ili predodređen količinom prisutnih znanja-o-sebi u datom momentu. Čestica prašine je svjesna onoliko koliko joj njen domen fizičke realnosti dozvoljava. Međutim, u sebi, i ta čestica prašine (ili atom, elektron ili...) uvijek ima jednu zajedničku nit...UM univerzuma. To joj omogućava da u jednom momentu bude prisutna na nivou čestice prašine, dakle na nivou materije ali takođe i na nivou univerzuma. Tako i čovjek. Čovjek je projekcija duše, tj, već predodređenog odnosa koji nastoji da se manifestuje ili je do određene mjere već manifestovan. Taj odnos (odnos znanja-o-sebi kroz UM), duša, jeste osnova projekcije svakog postajućeg iskustva.

 

[JA KOJI JESAM]

Ko je dakle, kreator duše, duša?
Svako jedno znanje-o-sebi jeste. Svakjo jedno znanje-o-sebi, ako se sjetimo, jeste apsolut (kada u stanju totalnog NE-kretanja). Svako jedno znanje-o-sebi u kretanju jeste univerzum. Univerzuma dakle, NIJE kreator. Univerzuma je već postajuća kreacija, kreacija sebe po sebi. Univerzum je dakle, kreacija sebe na osnovu sopstvenog plana: iskustva sebe (znanja-o-sebi) kroz odnos sa svim ostalim individualnim znanjima-o-sebi (kroz sebe), odjednom. Unutar univerzuma dešava se konstantno kretanje. Univerzum se manifestuje u svim mogućim matematičkim kombinacijama, kombinujući svako jedno postojeće znanje-o-sebi unutar sebe a kroz sebe sa svakim drugim postojećim znanjima-o-sebi i njihovim grupacijama...Mogućnosti su dakle beskonačne. Da, mogućnosti su beskonačne ali se sve te mogućnosti dešavaju unutar okvira univerzuma što ih čini KONAČNIM. Univerzum dakle, nije kreator, već je svako jedno individualno znanje-o-sebi kreator sopstvenog iskustva. To bi bila kratka priča, kroz veoma ubrzanu, povratnu putanju duše od sebe-iskustva (projekcije) ka sebi-kreatoru-apsolutu.

Da bi smo mogli da postanemo svjesni sebe-kreatora, moramo svoju pažnju, svoj centar da premjestimo sa sebe-iskustva na sebe-kreatora. Postoji mnoštvo načina da do sebe-kreatora dosegnemo. Jedan je direktan a svi drugi su dugi, dugi, beskonačno zaobilazni dugi putevi...za koje niti jedan čovjek nema vremena u jednom životnom iskustvu.
Ovaj zaobilazni put bi bio kao kad gulimo slojeve luka...počnemo od onog sloja koji nam je najbliži pa sve do centra...i tako ostanemo bez i jednog jedinog atoma te projekcije...
Drugi, na koji ja pokušavam da ukažem jeste odbacivanje razuma. Jedino odbacivanjem razuma, biće ostaje bez vibrirajućih atoma na koje može da prilijepi svoju pažnju. Kada naša svjesnost nema frekvenciju na koju može da se usmjeri i od nje stvori iluziju stvarnosti u odnosu na sebe...naša pažnja ostaje usmjerena u prazninu. kada se suočimo sa prazninom, dakle, kada smo izgubili fokus na 'stvari' koje vibriraju svojim frekvencijama, biću ostaje samo jedno: da vrati fokus svog interesovanja svom vječnom aspektu postojanja-apsolutu. Vraćajući se apsolutu, biće doživljava totalno znanje-o-sebi-koji-jeste, odjednom. Biće tad biva apsolut. Odatle, ako želi da se vrati u iskustvo sebe (a uvijek želi) ono se vraća u to željeno iskustvo prečišćeno. Sve one zavjese koje su nekada bile spuštene preko njegovih očiju su nestale, ostalo je kristalno jasno postojanje. Vraćajući se prečišćeno od ubjeđenja, biće nastavlja da bude i da postaje onako kako sada ZNA da može...a može...kako hoće, naravno u harmoniji sa sopstvenom dušom, dakle u harmoniji sa svojom inicijalnom namjerom.

 

[JA KOJI JESAM]

I zašto si toliko siguran u to da "živimo" projekciju, a nismo u "običoj" realnosti? Koji su dokazi za tvoje tvrdnje?

Vratio sam svoj centar u aposlut i opet se projektovao u postajuću realnost sebe-čovjeka. Eto zašto sam siguan. I...ne postoji obična realnost. Sve realnosti su veoma neobične projekcije.
Evo ti i primjer: Probaj da prijeđeš ulicu a da ne misliš da želiš da prijeđeš ulicu. To je nemoguće. Prvo moraš da načiniš namjeru, tek onda da stvoriš scenario kako bi ta namjera (kad se manifestuje) bila uvjerljiva, da povjeruješ u njen scenario, pa tek onda da je projektuješ u realnost. Realnost je dakle, uspješno manifestovana namjera. Svaka namjera, i ona koja 'nije uspjela' je uspješna manifestacija...doduše, 'neuspješno manifestovane namjere'. Ne postoji dakle neuspješno manifestovana namjera. Postoji samo manifestacija koja je u skladu sa inicijalnom namjerom ili pak postoji manifestacija koja nije u skladu sa inicijano načinenjom namjerom. Ovo drugo je iskrivljenje inicijalne namjere. To iskrivljenje je osnova PATNJE. Zašto? Zato što je inicijalna namjera uistinu duša, te iskrivljenjem duše, mi uistinu koristimo dušu kao izvor ideje a onda je razumom iskrivljujemo u skladu sa filterima ubjeđenja, potiskujući dušu i onemogućujući njenu realizaciju. Pošto je duša stvarna-inicijalna želja bića za iskustvom sebe, biće tad, zbog nemoći da realizuje sebe, onako kako je inicijalno namjerilo, PATI.

No, ni to nije kraj svijeta. Sve što je iskrivljeno može i da se ispravi. Ne, pod ispravljanjem ne mislim 'ispravljanje iskrivljenja'...pod ispravljanjem podrazumijevam ODBACIVANJE RAZUMA u kojemu jedino i jesu sva iskrivljenja. Kada odbacimo razum, mi uistinu odbacujemo sve njegove konstruisanje filtere. To i jeste pravi razlog odbacivanja razuma. Kada filteri (iskrivljenja) nestanu, javlja se razum koji je čist i koji možemo koristiti da dušu vratimo na njen put samorealizacije. Sve to je dakle, projekcija. Ništa se ne gubi i ništa se ne dobija. Sve je iskustvo koje se dešava zbog NAMJERE. Jedina razlika između jednog i drugog načina iskustva jeste stanje kojim vibriramo. Da li smo svjesni ili nesvjesni određuje i da li naša duša biva realizovana. Stanje samorealizacije je harmonija. Stanje iskrivljenja namjera, duše, jeste haos. To je najlakši način da prepoznamo kojim stanjem vibriramo. a s tim i da li smo svjesno ili pak ne-svjesno biće. Svaki put kad shvatiš da si ne-svjesno biće...već si postao svjesnije biće upravo za toliko. Jedino sa višeg nivoa svjesnosti možeš da vidiš i niži nivo svjesnosti kao cjelinu, odjednom. To i jeste pravi razlog da onda možeš da mijenjaš ono što si primijetio da nije u skladu sa tvojim iskonskim namjerama. Tvoj spoznajni krug se proširio, tvoj centar se uzdigao iznad same projekcije i sad je možeš gledati odozgo, kao kad se nađeš u podnožju nebodera (u centru grada) te sve što vidiš oko sebe jeste okolni prostor, ulica...dok, kad se popneš na vrh nebodera i pogledaš okolo, možeš da vidiš i ono mjesto na kojemu si stojao kao i čitav grad obuhvaćen vidokrugom, ne samo grada već i okoline koja je obuhvaćena krugom horizonta opisanim poluprečnikom od tvog oka pa do ivica tog kruga.

 

[yota]

volja nam je data inace nebi ni ziveli,jer evo primera,kad kazemo zasto zivimo?to razum ne ume ,da ali volja ume!Namera ne proizlazi iz razuma,nego iz volje!

 

[OUTLET]

Sta bi radili ako bi sredstva informisanja objavila da ce za 24 sata biti KRAJ SVETA?

Kako bi proveli taj zadnji dan zivota?

pa mi i jesmo smo sredstvo informisanja, ukoliko bi doslo do neke katastrofe mi bi vec imali nagovestaj o tome. materija nije primarni faktor u koncepciji stvarnosti, ako bih vec morao da se ogledam oci u oci sa nekom katastrofom sirokih razmera pretpostavljam da bih bio u stanju ekvilibrijuma, uostalom da li ste vi svesni zasto uopste marite da postojite?

 

[yota]

ja koji jesam-veoma inspirativno objasnjenje

 

[The_Night_Hawk]

Ја бих да буде таква вијест послао вирус на ИП адресу постављача теме.
Да шизне задњи пут прије катаклизме.

 

[Brzi Bravari Srbije]

pivce, supruga i porodica oko mene, spustene roletne, muzika (ziva ako ne bude struje), zabava do poslednjeg casa...ili bih ustao iz kreveta i spasio svet...tesko je odluciti se...