Poznajem ovakav slučaj.
Gospođa (u kasnim tridesetim) je vec deceniju konstantno na trudničkom, dalje porodiljskom, bolovanju.
Sada čeka 5 dete. Neću navesti gde je zaposlena, dovoljno je reći da je fakultetski obrazovana.
Suprug, znatno stariji od nje (u šestoj deceniji), takođe visoko obrazovan sa čak dva svršena fakulteta, ima prilično introvertan stav prema celoj situaciji.
Delim mišeljenja forumaša koji su na strani bračnih parova koji odluče imati dete u zrelijim godinama.
Međutim, ne podržavam stav gospođe koju sam pomenula i koja rađa zarad odlaganja poslovnih obaveza (nisu moje insinuacije, nego njene tvrdnje)
i zarad konstantnog priliva novca za koji ne mora raditi.
Zanima me da li imaju strepnje (kada dete koje trenutno nosi krene u prvi razred, suprug će imati više od 60 godina).
No, takva pitanja nisu važna za temu.
Poznajem i drugačiju krajnost, devojčicu koja je rodila u 14oj godini, stupila u brak (tada samo crkveni, plaćen dukatom).
Nedavno je proslavila punoletstvo a njen sinčić je napunio četiri godine.
Završila je samo OŠ, živi sa suprugom, njegovim bratom, svekrom i svekrvom na farmi u čijem vođenju pomaže.
Nije ispunjena, nije srećna u braku (zaključujem jer ima drugog), otići ću tako daleko i reći da joj sin smeta.
Ne podržavam rađanje deteta tako rano, degutantno je Čak ni rane 20e nisu dovoljno zrele.
Kasnije, sa svršenošću, ispunjenošću, svakako.