nesto gledam na TV-u i nikako se nachuditi

А ја се не могу начудити када дете роди клинка са 16 година.

Још увек ученица, не ради, нема изгледа за посао, али роди.

А људи који су у браку и имају већ одраслу децу, па пожелели још - то није за чуђење, него за дивљење.
 
meni je to ok, kontam da stariji, ozbiljniji, ljudi, koji su prebrinuli fakultete, zaposlajvanje, karijere i ostalo, sa vise zivaca i strpljenja i vremena mogu da se posvete svojoj deci sa mnogo manje stresa nego mladi ljudi koji mozda i nisu znali sta ih sve ceka... mada ja opet ne bih tako i opet bi me mucilo sto cu da odapnem papke najverovatnije pre nego bih izvela to dete na put
 
А ја се не могу начудити када дете роди клинка са 16 година.

Још увек ученица, не ради, нема изгледа за посао, али роди.

А људи који су у браку и имају већ одраслу децу, па пожелели још - то није за чуђење, него за дивљење.

To je zato sto drustvo u kom smo rodjeni povlaci neke posledice. Recimo, klinka od 16 mora da ide vanredno u skolu i mora da izvuce emancipaciju zbog udaje. To su krupne stvari. Isto vazi i za rane dvadesete, neko rece da je zavrsio u 22., ne znam kako to moze po Bolonji, em traje skolovanje pet godina em si citav dan na faksu. Ako upises sa 19 zavrsavas sa 24 petu (master godinu). Onda dok se zaposlis prodje, na primer, sest meseci, ne mozes da odes na porodiljsko odmah vec nakon godinu - dve. Dakle, u idealnom slucaju 26-7 za prvo je brzinski plafon i to da se podesi sve, da imas posao, da si nasla muza i tako dalje. Ukoliko zelis troje dece ne mozes da vezes deceniju na porodiljskom, otpustice se jednostavno. I zato radjas i u kasnim tridesetim, ranim cetrdesetim. Da ne govorimo kako neko koristi apsolventski, menja poslove ili ne moze odmah da nadje posao, ima stroge poslodavce za koriscenje porodiljskog i tako dalje...znamo gde zivimo je l', muz od jedne plate ne moze da izdrzava celu familiju kako valja, kod nas je za potrosacku korpu potrebno da rade i muz i zena.
 
To je zato sto drustvo u kom smo rodjeni povlaci neke posledice. Recimo, klinka od 16 mora da ide vanredno u skolu i mora da izvuce emancipaciju zbog udaje. To su krupne stvari. Isto vazi i za rane dvadesete, neko rece da je zavrsio u 22., ne znam kako to moze po Bolonji, em traje skolovanje pet godina em si citav dan na faksu. Ako upises sa 19 zavrsavas sa 24 petu (master godinu). Onda dok se zaposlis prodje, na primer, sest meseci, ne mozes da odes na porodiljsko odmah vec nakon godinu - dve. Dakle, u idealnom slucaju 26-7 za prvo je brzinski plafon i to da se podesi sve, da imas posao, da si nasla muza i tako dalje. Ukoliko zelis troje dece ne mozes da vezes deceniju na porodiljskom, otpustice se jednostavno. I zato radjas i u kasnim tridesetim, ranim cetrdesetim. Da ne govorimo kako neko koristi apsolventski, menja poslove ili ne moze odmah da nadje posao, ima stroge poslodavce za koriscenje porodiljskog i tako dalje...znamo gde zivimo je l', muz od jedne plate ne moze da izdrzava celu familiju kako valja, kod nas je za potrosacku korpu potrebno da rade i muz i zena.

Poznajem ovakav slučaj.
Gospođa (u kasnim tridesetim) je vec deceniju konstantno na trudničkom, dalje porodiljskom, bolovanju.

Sada čeka 5 dete. Neću navesti gde je zaposlena, dovoljno je reći da je fakultetski obrazovana.

Suprug, znatno stariji od nje (u šestoj deceniji), takođe visoko obrazovan sa čak dva svršena fakulteta, ima prilično introvertan stav prema celoj situaciji.


Delim mišeljenja forumaša koji su na strani bračnih parova koji odluče imati dete u zrelijim godinama.


Međutim, ne podržavam stav gospođe koju sam pomenula i koja rađa zarad odlaganja poslovnih obaveza (nisu moje insinuacije, nego njene tvrdnje)
i zarad konstantnog priliva novca za koji ne mora raditi.

Zanima me da li imaju strepnje (kada dete koje trenutno nosi krene u prvi razred, suprug će imati više od 60 godina).
No, takva pitanja nisu važna za temu.


Poznajem i drugačiju krajnost, devojčicu koja je rodila u 14oj godini, stupila u brak (tada samo crkveni, plaćen dukatom).

Nedavno je proslavila punoletstvo a njen sinčić je napunio četiri godine.

Završila je samo OŠ, živi sa suprugom, njegovim bratom, svekrom i svekrvom na farmi u čijem vođenju pomaže.

Nije ispunjena, nije srećna u braku (zaključujem jer ima drugog), otići ću tako daleko i reći da joj sin smeta.


Ne podržavam rađanje deteta tako rano, degutantno je Čak ni rane 20e nisu dovoljno zrele.

Kasnije, sa svršenošću, ispunjenošću, svakako. :)
 
Jasna stvar, postoje primeri za svaku kategoriju, posebno je u tranzicionim drzavama naglasena razlika izmedju drzavne sluzbe i poslovanja kod privatnika. Drzavni cinovnik nikada nece biti pozvan na eticku odgovornost dok se ljudi zaposleni kod privatnika upozoravaju da je i jedno dete previse.

U Meksiku recimo, zena se saglasava pre specijalizacije da nece tri godine ostati u drugom stanju. Ukoliko se trudnoca desi primorana je da napusti bolnicu a prethodni rad na specijalizaciji se brise. Surovo ili ne, svakako je ogranicavajuce jer vezuje uzrast izmedju 26. i 29. godine, dakle prvo dete je moguce roditi tek nakon 30. rodjendana. Zato sam kazala da civilizacijski momenat prilicno utice na privatne odluke koje donosimo i da je kasnije radjanje gotovo neminovnost za veliki procenat ljudi. Doduse, tacno se za toliko produzio zivotni vek kao i period pune snage, zene u cetrdesetim danas i pre svega par decenije ni po cemu nisu slicne.
 
Ja ne znam u čemu je problem, svako valjda zna za šta je i da li je sposoban.
(dobro, neko se zaj.ebe, al' šta ću mu ja)

Imati dete nije pitanje godina već zrelosti, spremnosti, želje.
Neko u svojoj tridesetoj može biti manje zreo od nekog u devetnaestoj, nema pravila.

Opet, i pored želje se moraju uzeti u obzir i uslovi - to dete se mora vaspitavati, voleti, ali i hraniti i oblačiti.

Meni nisu jasni oni koji imaju 10 komada, a niti rade niti imaju uslova da ih izdržavaju pa im posle kriv đavo "jao, nemam od čega u školu da ga pošaljem".
(mislim na situacije u kojima nemate prebijenog dinara i umesto da odete da kopate, ako već ništa drugo n'umete, vi pravite decu)

Svašta.

A sad, da li imam 20 ili 30 god. i bebu, to zaista nije bitno. Neko poželi dete pre, neko kasnije, neko ne poželi uopšte, podržavam svaki razuman izbor.

P. S. Ispašću zla i "sirotinjomrzitelj", al' u svoju odbranu - nismo ni mi baš nešto puni para, voleli bismo da imamo više dece, ali za sad nema uslova za to pa ćemo sačekati lepše dane, nije poenta da rodim još troje i da mi sede gladna :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Poznajem ovakav slučaj.
Gospođa (u kasnim tridesetim) je vec deceniju konstantno na trudničkom, dalje porodiljskom, bolovanju.

Sada čeka 5 dete. Neću navesti gde je zaposlena, dovoljno je reći da je fakultetski obrazovana.

Suprug, znatno stariji od nje (u šestoj deceniji), takođe visoko obrazovan sa čak dva svršena fakulteta, ima prilično introvertan stav prema celoj situaciji.


Delim mišeljenja forumaša koji su na strani bračnih parova koji odluče imati dete u zrelijim godinama.


Međutim, ne podržavam stav gospođe koju sam pomenula i koja rađa zarad odlaganja poslovnih obaveza (nisu moje insinuacije, nego njene tvrdnje)
i zarad konstantnog priliva novca za koji ne mora raditi.

Zanima me da li imaju strepnje (kada dete koje trenutno nosi krene u prvi razred, suprug će imati više od 60 godina).
No, takva pitanja nisu važna za temu.


Poznajem i drugačiju krajnost, devojčicu koja je rodila u 14oj godini, stupila u brak (tada samo crkveni, plaćen dukatom).

Nedavno je proslavila punoletstvo a njen sinčić je napunio četiri godine.

Završila je samo OŠ, živi sa suprugom, njegovim bratom, svekrom i svekrvom na farmi u čijem vođenju pomaže.

Nije ispunjena, nije srećna u braku (zaključujem jer ima drugog), otići ću tako daleko i reći da joj sin smeta.


Ne podržavam rađanje deteta tako rano, degutantno je Čak ni rane 20e nisu dovoljno zrele.

Kasnije, sa svršenošću, ispunjenošću, svakako. :)
Poznajem gospođu koja sada ima 26 godina, udala se sa šesnaest, ćerka je oca koji je odlučio da zaboravi na nju i na sina, oženio se razvedenom ženom koja je zaboravila da ima ćerku, i rodili su dete.
Dakle, za tu gospođu se pričalo da rađa samo zbog one novčane naknade koja se isplaćivala radi stimulacije nataliteta. Ona sada ima četvoro dece. Naišla je na prilično neodgovornog muža pa je, ponekad, umesto mlekom, decu hranila čajem ili zašećerenom vodom. Ipak, svi su preživeli i izrasli su u normalnu dečicu.
Poznajem i gospođu koja je rodila sa 16, ostala da živi u roditeljskom stanu, nije se udavala, ćerka njena sada ima 32 god i sina od 6 god.

Poznajem i neke ljude koji nisu kao deca imali šta ni da obuču, a sada su priznate zanatlije i relativno uspešni ljudi.

Koliko god nalazili negativnih primera, toliko ima i pozitivnih, a u gotovo istim situacijama.
 
Не бих волела да направим толику разлику међу децом, лепше ми је да деца одрастају заједно, али никад не реци никад.
Не чуди ме да неко рађа са 42 године, и не кажем да је то овде случај, али има људи који само знају да буду родитељи,
и када им деца одрасту, желе поново да брину о некоме, што је ок, њихова жеља.
Такође, један случај из комшилука:
жена има две ћерке студенткиње и сада је добила сина (дакле, разлика 20-ак година). Искрено, то ми је мало чудно, мислим толико чекање,
зато што нити једно од тих родитеља има бољи посао или плату, већи стан, ћерке још живе са њима и морају да раде поред студија, пошто
немају довољно новца. Размишљам, зашто тек сада то дете (нека је живо и здраво!) одједном, а и тим ћеркама је потребна помоћ.
Али, добро, не могу ја да знам који су њихови разлози.
 
Моје две пријатељице гинеколошкиње лол су прво дете добиле у 40-тим, а што је интересантно обе, имају 1 мушко и 1 женско и тачно је разлика онако подешена у годинама...
Овој једној је и муж гинеколошќиња. Тако да, јесте ту спрега науке и константног праћења, али и свесно улажење у трудноћу у тим годинама, значи да може.
 

Back
Top