Nerešen problem disleksije u osnovnim školama

Ок, свакаквих родитеља има, то већ знамо.Има их који не прихватају да су им деца наркомани док се не предозирају...Али све док има одговорних и посвећених деци треба им дати шансу.

Волела бих да се јаве просветни радници, има их онолико на форуму као и педагози да видимо шта мисле.
Иначе, кума моје деце, жена кума који ми је крстио децу ( а гле чуда дислексија!) је педагог у баш тој основној школи и знала је све и никада ми није поменула могућност дислексије.
Postoji u jednoj osnovnoj školi u Beogradu pedagog koji je neke radove
objavio na tu temu. Znam dete koje ide u tu školu. Prepušteno je sebi
i roditeljima. I kad znaju ne preduzimaju ništa.

Meni je dojadilo da ih vodim kod logopeda, pa smo ih prebacili u školu
koja ima svog logopeda. Sa sve obećanjima da će se sa njima raditi
i ništa od toga nije bilo. Falili školi učenici, pa su obećavali i što mogu
i što ne mogu.
 
I onda se snađi kako znaš. Probala ja u neko udruženje građana
da se učlanim, a oni kažu da je bolje da osnujem svoje udruženje.
Pitaj Budu čemu takva udruženja služe kada im novi članovi nisu
potrebni.

Nemam ideju odakle bi uopšte trebalo da se počne.
Па оно што би било обавезно је да учитељи знају за појам дислексије, онда би лако детектовали проблем и упутили дете на тестирање, јер то се не зна бар ја мислим пре него почне да учи читање.
Како радити у школи са таквом децом, па мајкуму имамо ваљда стручњаке за то!
Како немирну децу шаљу код педагога па их тестирају на хиперактивност итд..
 
Па оно што би било обавезно је да учитељи знају за појам дислексије, онда би лако детектовали проблем и упутили дете на тестирање, јер то се не зна бар ја мислим пре него почне да учи читање.
Како радити у школи са таквом децом, па мајкуму имамо ваљда стручњаке за то!
Како немирну децу шаљу код педагога па их тестирају на хиперактивност итд..
Nemirna deca im ometaju nastavu, pa zato reaguju. Disleksični
im ne smetaju. Eventualno služe da zabave publiku.

Nama su merili brzinu čitanja u drugom i trećem razredu. Pročitaš
tekst. Kada završiš, podigneš ruku i učiteljica ti da broj. Sačeka se
da svi završe sa čitanjem i onda se dobiju listići na kojima su pitanja
vezana za tekst.
Svi dobiju broj i čekaju na mene. :lol: A onda ne stignem ni pitanja
do kraja da pročitam, a kamo li da odgovorim.
Pa sam u trećem razredu provalila sistem i radila ovako. Ne javim
se baš među prvima. Dam sebi vremena da preletim preko teksta
i pokupim imena i eventualno nešto bitno što tu piše. Podignem
ruku kada su se već najbrži javili. Onda odgovaram na pitanja po
logici i dosta toga ubodem.
Kako me je samo učiteljica hvalila kod mame.
I možeš da zamisliš moje poverenje u autoritete, kada sam ih prešla
sa 9 godina? Koja je to količina straha i odgovornosti za samu sebe.
 
možeš da zamisliš moje poverenje u autoritete, kada sam ih prešla
sa 9 godina? Koja je to količina straha i odgovornosti za samu sebe.
Страшно је.Ја сам схватила озбиљност проблема када је моје дете од 8 година, док сам са пријатељицом пила кафу споменула школу, само ишчезло из собе попут сенке. Приметила сам а касније сам је нашла саму у соби како црта и успела да сазнам шта је у школи тако застрашујуће. После сам посетила учитељицу.
Додаћу само да је једном приликом срела учитељицу и госпођа није успела да савлада шок који је у њој изазвала информација да моје дете студира и то више него успешно. Дакле....
 
Страшно је.Ја сам схватила озбиљност проблема када је моје дете од 8 година, док сам са пријатељицом пила кафу споменула школу, само ишчезло из собе попут сенке. Приметила сам а касније сам је нашла саму у соби како црта и успела да сазнам шта је у школи тако застрашујуће. После сам посетила учитељицу.
Додаћу само да је једном приликом срела учитељицу и госпођа није успела да савлада шок који је у њој изазвала информација да моје дете студира и то више него успешно. Дакле....
Drago mi je da je donela takvu odluku. Moje jedno studira, a drugo je
odustalo. I to ono drugo koje je imalo dosta lakši oblik disleksije.

Nego, što se tiče toga odakle početi.. Gledam nešto teme na ovom
podforumu i vidim da samo batinanje privlači pažnju. Mama disleksičnog
deteta našamarala učiteljicu. :think: Zvuči odlično.
 
Nego, što se tiče toga odakle početi.. Gledam nešto teme na ovom
podforumu i vidim da samo batinanje privlači pažnju. Mama disleksičnog
deteta našamarala učiteljicu. :think: Zvuči odlično.
Исто сам приметила и богами би имала шта да додам, ал сам се уздржала. Ја као проблематичан корисник немам много кредибилитета да то коментаришем, добро је да је неко као ти ту. 🍀
 
Čuli su za pojam, ali retko ko razume o čemu se tu zapravo radi.
Na fakultetima imamo predmet razvojna psihologija i pedagošku psihologiju tako da smo veoma upućeni u sve poremećaje koji se mogu pojaviti,samo nismo dovoljno stručni za takve poremećaje. Roditelji i ostali ne znaju da bi sa tom decom trebali da rade logopedi. E sad , što država nema novca nikada za škole pa ne možemo da ih zaposlimo je manje poznata činjenica.
 
Pored tri godine odlaska kod logopeda u predškolskom uzrastu, zatim odlaska kod školskog logopeda, psihologa, defektologa, a sve sa ciljem da poboljša čitanje i pisanje izgleda da sam samo ja primećivala da dete ima problem. U sedmom razredu ponovo odlazim u razvojno savetovalište gde mi odgovaraju da je on prosečno dete, ali da su moja očekivanja velika. Stigosmo u osmi razred i da me na ulici nije zaustavila nastavnica iz biologije i pitala da li on ima disleksiju, verovatno bi se i danas pitala šta nije u redu. Rekla sam joj da smo obišli sve moguće stručnjake i da nema velikog pomaka. Uputila nas je na Institut za eksperimentalnu fonetiku u Beogradu, gde je urađena kompletna procena. Da, naše dete ima disleksiju...ali da li je to trebala da primeti nastavnica iz biologije u osmom razredu?
 
Disleksiju dijagnostikuje logoped,ne prebacujem krivicu, ali da ponovim još jednom da prosvetni radnici jesu upućeni u pojmove disleksije, disgrafije i diskalkulije ali niti su stručni niti obučeni da prepoznaju i nespecifične slučajeve. Žao mi je što se ovakvi propusti dešavaju,jer se sa takvom decom radi od predškolskog uzrasta.
 
Svoje osnovne škole se sećam kao da sam u paklu bila. Dok drugi
imaju nekakve najlepše uspomene iz tog perioda, ja imam noćne more.
I nekako sam se nadala ako nešto preduzmem, svojoj deci ću pomoći
da kroz to lakše prođu. Međutim.. i oni imaju noćne more..

Učiteljica mog starijeg deteta je na njegovu disleksiju reagovala sa
''Jel on kršten?'' Kršten je.. ''Jao, pa odakle onda disleksija?'
' :lol:
Nastavnici nisu imali volje za to da im omoguće više vremena za
rešavanje pismenih testova ili više vremena za lektire.
Deca sa disleksijom ne mogu da budu samostalna u učenju, ako
im se ne obezbedi drugačiji program nastave. Tri puta sam prolazila
kroz osnovnu školu.

Zbog čega se ne bi u ovo savremeno doba nastave na daljinu i svakakvih
mogućnosti povelo malo više računa o disleksičnoj deci?

Kakvi su degenerici i primitivci neki od tih profesora... daleko im lepa kuća...
 
Kakvi su degenerici i primitivci neki od tih profesora... daleko im lepa kuća...
Degenerika i primitivaca imaš svuda, neki jesu zalutali u prosvetu, ali da ponovim još jednom :učitelji nisu stručni da utvrde disleksiju. Mada ova učiteljica jeste čudno reagovala.Ima i nečeg dobrog, eto, naučio si da pišeš , makar to bile i uvrede , zahvaljujući degenericima.
 
Degenerika i primitivaca imaš svuda, neki jesu zalutali u prosvetu, ali da ponovim još jednom :učitelji nisu stručni da utvrde disleksiju. Mada ova učiteljica jeste čudno reagovala.Ima i nečeg dobrog, eto, naučio si da pišeš , makar to bile i uvrede , zahvaljujući degenericima.
Mogao je da nauči da čita i piše i zahvaljujući meni. I tako sam sve
morala da mu čitam lekcije i da radim sa njim. Žali Bože vremena koje
je proveo na njenim časovima.
A ne znam. Mlada sam tada bila i nedovoljno jaka da se sa takvima
borim. Sad bih je prijavila za rasizam, seksizam, verski fanatizam i ko
zna za šta sve još.

Šta tu imaš da budeš stručan. Vidiš da dete ima poteškoća sa čitanjem
i kažeš roditeljima da ga odvedu kod stručnijih da provere o čemu se
radi. A ne, glup, lenj, ko ga šiša..
 
Mogao je da nauči da čita i piše i zahvaljujući meni. I tako sam sve
morala da mu čitam lekcije i da radim sa njim. Žali Bože vremena koje
je proveo na njenim časovima.
A ne znam. Mlada sam tada bila i nedovoljno jaka da se sa takvima
borim. Sad bih je prijavila za rasizam, seksizam, verski fanatizam i ko
zna za šta sve još.

Šta tu imaš da budeš stručan. Vidiš da dete ima poteškoća sa čitanjem
i kažeš roditeljima da ga odvedu kod stručnijih da provere o čemu se
radi. A ne, glup, lenj, ko ga šiša..
Razumem problem i razumem ogorčenje roditelja. Nekad mi je teško da shvatim da nas ima takvih, koji neke elementarne stvari kod dece ne primete i ne reaguju. Nisu svi za prosvetu, kao ni za ostale profesije. Žao mi je samo što nas zbog takvih svi svrstavaju u red nezaintersovanih i nemarnih nastavnika. :( Mada, i u vrtiću se taj problem lako uočava i na testiranju za polazak u školu to rade PP službe, neko je ovde debelo zakazao a onda je ta učiteljica samo lošim postupkom stavila tačku na tolike promašaje i nema opravdanja.
P.S. ne znam je l član koji nas je nazvao degenericima ima disleksiju, na njega se odnosilo da ga je degenerik učiteljica naučila :D
 
Ne znam hoćeš li mi verovati da u našoj školi već u prvom razredu, ako dete ima probleme sa čitanjem i pisanjem, pored ostalih testiranja , posumnjaju na disleksiju ? Znam to, jer sam radila sa malim rođakom, kome je utvrđena disleksija u prvom razredu i imala prilike da tačno vidim šta je problem toj deci. Inače, nema veze sa nedostatkom pažnje, lenjošću i ostalim, već dete ako primeti da ima problem a niko mu ne pomaže, na razne načine pokušava da skrene pažnju na sebe i tu greše mnogi prosvetni radnici. Moraš da voliš svoj posao, decu, da bi taj posao radio savesno.
 
Ne znam hoćeš li mi verovati da u našoj školi već u prvom razredu, ako dete ima probleme sa čitanjem i pisanjem, pored ostalih testiranja , posumnjaju na disleksiju ? Znam to, jer sam radila sa malim rođakom, kome je utvrđena disleksija u prvom razredu i imala prilike da tačno vidim šta je problem toj deci. Inače, nema veze sa nedostatkom pažnje, lenjošću i ostalim, već dete ako primeti da ima problem a niko mu ne pomaže, na razne načine pokušava da skrene pažnju na sebe i tu greše mnogi prosvetni radnici. Moraš da voliš svoj posao, decu, da bi taj posao radio savesno.
I ja sam kod mojih primetila još u prvom razredu, ali su mi rekli da
mora da se sačeka do trećeg da bi se obavilo testiranje. Možda
se nešto promenilo.
 

Back
Top