Nepromenljiva

Nepromenljiva



Imam u ruci pregršt snova

nedosanjanih priča i stihova.

Naramak pozamašan

pritisnuo ramena i snagu

posustalu u danu ovom

prošlom vremenu svog bitisanja.

Odbijam bujicu nanosa

taloga pokupljenog proticanjem.

Bedem gradim od sebe da štitim

sebe da dam umornu

sebična samo svoja da jesam.

Ona iz snova da se rodi ponovo

ista da li bi bila?

Osmehujem se sebi

kao da bi mogla drugačije ona

istekla iz kapi potekla reka je

žednima namenjena ravnici

da se da do poslednjeg proticanja.

Opstaje u svakom danu

menja svoj oblik naviku remeti

sanja reči i lik nepoznat postaje

rasejana u brazdama iznikla pšenica.
 
Vaspitavate nas i negujete svojim stihovima na najuzvišeniji način.
Šta reći takvom učitelju, kad je "hvala" samo floskula?
Zagrlićemo vas u mislima i oplemenjeni ćutati...
:zag::heart2::cmok2:
 

Back
Top