Neprijatelji

nemam neprijatelje..
ne zato sto sam ja mnogo dobra, nego zato sto me je iskustvo naucilo da nikad ne zatvaram vrata dupetom za sobom..
i opet, ne zbog licne koristi, vec zbog toga sto ne zelim negativnu energiju oko sebe..
dobru zivotnu lekciju sam naucila od svog oca (a verovatno i geni imaju svoj uticaj)..
bila sam dete i tada nisam mogla da shvatim..bilo je situacija u kojima je osobama koje to nisu zasluzile, cinio ustupke koje ne bi neko svom najrodjenijem..
sad sa ovim iskustvom shvatam zasto je to radio..i na isti nacin se ponasam..
i kad tad sve se vrati..dobrim..
ko je uostalom od nas dovoljno realan i da u situacijama gde nekog karakterisemo kao neprijatelja, moze da iskljuci subjektivnost?
drzim se one - ko je bezgresan, nek prvi baci kamen..
zato svoje kamicke drzim u dzepu..i zato nemam neprijatelje..
 
Zavisi koja vrsta neprijatelja ...
Ali, pretpostavljam da je ovo tema o ljudima/pojedincima koji traže i pronalaze neprijatelje.
U tom slučaju, mislim da je potreba za neprijateljem odraz ličnih frustracija. Fokusirati se na spoljašnjeg neprijatelja mnogo je lakše nego fokusirati se na unutrašnjeg.
Upravo tako..sklonost stvaranju konflikata i agresivnosti ,pa i bijesa dolazi od unutrašnjih želja koje su u nama blokirane ..
 
Nemam neprijatelje, jer nikome nisam ucinila zlo. Ili ih barem ja ne vidim, pa su skriveni. Ja istinski mislim da ih nemam. Mozda ima takvih koji mi ne žele dobro, ili koji zavide na ne znam ti ni ja čemu, pojma nemam, verovatno da ima jer je ljudski da ne moze svako da nas voli, da smo svakome simpatični, zar ne? Ako se misli, na klasicne neprijatelje, barem kakko ja shvatam definiciju te imenice, onda zaista mislim da ih nemam, jer ni moj život nije takav niti se krecem u takvim krugovima, nisam nekog statusa materijlanog ili bilo sta stoo je nekoga ugrozilo od mene,ili da imam nesto sada zbog cega bi neko u meni video opasnost ili neprijatelja, da mi ucini zlo. A, sve je i u percepiranju stvarnosti sta ko misli pod tim pojmom...Da li nam je neprijatelj, ko neas je ostavio u bolesti? Ko se sada pravi da nas ne zna, pa nece da se javi? Da li su nam i to neprijatelji, jer pod pretpostavkom da su prijatelji pomogli bi, zar ne? dakle, sve je to jedan ultimativan vid gledanja na stvari. Ja istinski mislim da ih nemam i da niko ni mene ne gleda na taj nacin. Svako u zivotu gresi i niko bezgresan nije, ali zaista mislim da sam dobar covek, pa cak i kada nisam umela ili nisam mogla da pomognem, nisam ni odmagala niti se ikome zamerila da mi zeli zlo. Bez obzira na sve sta prodjoh u zivotu, nikada nisam zlo ucinila, niti u nekome videla neprijatelje. U svakom eko me je strasno uvredio, otisao, povredio i ostavio kada mi je bilo najteze, nakon prvobitnog soka, videla sam sve, samo ne neprijatelja....Videla sam ucitelja. Sta sve postoji i sta ja nikada necu biti, da nikada necu mrzeti ili lose ciniti, sta god mi uradili. :kiss:
 
sve u životu ide u dva polariteta ili-ili
tako da kapiram potrebu ili tripove ljudi da uz prijatelje nužno idu i oni suprotni, premda to neprijatelj zvuči dramatično
mada opet računam da svako gleda da ubije anti faktore u sebi, tj. negativnost
stoga zašto se zamarati imaginarnim ratovima
 
Ne bih rekla da su neophodni ali ako već postoje mogu se iskoristiti kao dodatni podstrek,motivacija za svoj razvoj i napredak.

Sa neprijateljima se nisam srela,više mi to liči na zavidnost,zlonamernost,pakost,tako nešto....

Trudim se da nemam takve ljude oko sebe,ne volim negativnu energiju koju nose sa sobom.Spremna sam na sitne ustupke radi mira,a ako neko pretera tiho se povučem(ako mi dozvole :lol: ).
Ali ne zaboravljam ,u bitkama popuštam ali rat volim da dobijem :zper:
 
Poslednja izmena:
Ne bih rekla da su neophodni ali ako već postoje mogu se iskoristiti kao dodatni podstrek,motivacija za svoj razvoj i napredak.
Sa neprijateljima se nisam srela,više mi to liči na zavidnost,zlonamernost,pakost,tako nešto....

Trudim se da nemam takve ljude oko sebe,ne volim negativnu energiju koju nose sa sobom.Spremna sam na sitne ustupke radi mira,a ako neko pretera tiho se povučem(ako mi dozvole :lol: ).
Ali ne zaboravljam ,u bitkama popuštam ali rat volim da dobijem :zper:

sve u životu ide u dva polariteta ili-ili
tako da kapiram potrebu ili tripove ljudi da uz prijatelje nužno idu i oni suprotni, premda to neprijatelj zvuči dramatično
mada opet računam da svako gleda da ubije anti faktore u sebi, tj. negativnost
stoga zašto se zamarati imaginarnim ratovima

Nemam neprijatelje, jer nikome nisam ucinila zlo. Ili ih barem ja ne vidim, pa su skriveni. Ja istinski mislim da ih nemam. Mozda ima takvih koji mi ne žele dobro, ili koji zavide na ne znam ti ni ja čemu, pojma nemam, verovatno da ima jer je ljudski da ne moze svako da nas voli, da smo svakome simpatični, zar ne? Ako se misli, na klasicne neprijatelje, barem kakko ja shvatam definiciju te imenice, onda zaista mislim da ih nemam, jer ni moj život nije takav niti se krecem u takvim krugovima, nisam nekog statusa materijlanog ili bilo sta stoo je nekoga ugrozilo od mene,ili da imam nesto sada zbog cega bi neko u meni video opasnost ili neprijatelja, da mi ucini zlo. A, sve je i u percepiranju stvarnosti sta ko misli pod tim pojmom...Da li nam je neprijatelj, ko neas je ostavio u bolesti? Ko se sada pravi da nas ne zna, pa nece da se javi? Da li su nam i to neprijatelji, jer pod pretpostavkom da su prijatelji pomogli bi, zar ne? dakle, sve je to jedan ultimativan vid gledanja na stvari. Ja istinski mislim da ih nemam i da niko ni mene ne gleda na taj nacin. Svako u zivotu gresi i niko bezgresan nije, ali zaista mislim da sam dobar covek, pa cak i kada nisam umela ili nisam mogla da pomognem, nisam ni odmagala niti se ikome zamerila da mi zeli zlo. Bez obzira na sve sta prodjoh u zivotu, nikada nisam zlo ucinila, niti u nekome videla neprijatelje. U svakom eko me je strasno uvredio, otisao, povredio i ostavio kada mi je bilo najteze, nakon prvobitnog soka, videla sam sve, samo ne neprijatelja....Videla sam ucitelja. Sta sve postoji i sta ja nikada necu biti, da nikada necu mrzeti ili lose ciniti, sta god mi uradili. :kiss:

Stekla sam utisak da je u literaturi pojam Neprijatelja precenjen, sve sa implikacijama blagodeti njihovog postojanja, pa sam se i sama zapitala da li je neimanje istih blagodet ili nedostatak. I meni samoj taj pojam zvuci predimenzionirano, pa cak i kao atavizam.

Zavisi koja vrsta neprijatelja ...
Ali, pretpostavljam da je ovo tema o ljudima/pojedincima koji traže i pronalaze neprijatelje.
U tom slučaju, mislim da je potreba za neprijateljem odraz ličnih frustracija. Fokusirati se na spoljašnjeg neprijatelja mnogo je lakše nego fokusirati se na unutrašnjeg.

Postavljajuci temu, nisam mislila na ovu ciljnu grupu, ali i oni su interesantni za analizu. Slazem se da u korenu potrebe za pronalazenjem neprijatelja lezi licno nezadovoljstvo, sa kojim se covek nema hrabrosti suociti.
 
Interesuju me vasa razmisljanja o funkciji i neophodnosti postojanja neprijatelja u nasem zivotu. Katalizatori dobrog i loseg u nama samima, mozda?

Ne znam da li su katalizatori.

Razlicite zivotne situacije u nama mogu da podstaknu onaj bolji, ili losiji deo.

Neke ljude, medjutim, podsticu neprijatelji, i ja se licno divim takvim ljudima,jer to su 'borci".

Ja medjutim, gledam od njih da se sklonim, distanciram, jer mi (nepotrebno) crpe mnogo energije.

Znaci, treba biti poseban "tip" za to, da bi te neprijatelji "podstakli" bilo na sta.

Otud i izreka da je bolji dobar neprijatelj, nego los prijatelj, s kojom se slazem, medjutim, ja nisam tip kome je to potrebno.

(Dakako, "ucim" i od njih, ali mnogo vise od mudrih i dobrih ljudi - prijatelja).

edit:

Ne znam tacno koji je to tip osobe kome su potrebni neprijatelji da bi nesto naucio, bio kvalitetniji, "razvijao" se. :think:

Pretpostavljam da su to najblaze receno, neodgovorne i pohlepne osobe koje ne znaju za (sopstvene) granice, pa im je potreban "neprijatelj" da bi balansirao tu njihovu potrebu za preterivanjem i suzbijao njihov nemoral. Cesto vise vole neprijatelja nego prijatelja i patoloski su vezani za njega/njih, izmisljaju ih kad ih nemaju. Nego sreca je da bar nesto nauce od njih. Desava se da ne nauce, nego eto, to im je neka imaginarna ( i huda) samopotvrda.
 
Poslednja izmena:
Ne znam da li su katalizatori.

Razlicite zivotne situacije u nama mogu da podstaknu onaj bolji, ili losiji deo.

Neke ljude, medjutim, podsticu neprijatelji, i ja se licno divim takvim ljudima,jer to su 'borci".

Ja medjutim, gledam od njih da se sklonim, distanciram, jer mi (nepotrebno) crpe mnogo energije.

Znaci, treba biti poseban "tip" za to, da bi te neprijatelji "podstakli" bilo na sta.

Otud i izreka da je bolji dobar neprijatelj, nego los prijatelj, s kojom se slazem, medjutim, ja nisam tip kome je to potrebno.

(Dakako, "ucim" i od njih, ali mnogo vise od mudrih i dobrih ljudi - prijatelja).

edit:

Ne znam tacno koji je to tip osobe kome su potrebni neprijatelji da bi nesto naucio, bio kvalitetniji, "razvijao" se. :think:

Pretpostavljam da su to najblaze receno, neodgovorne i pohlepne osobe koje ne znaju za (sopstvene) granice, pa im je potreban "neprijatelj" da bi balansirao tu njihovu potrebu za preterivanjem i suzbijao njihov nemoral. Cesto vise vole neprijatelja nego prijatelja i patoloski su vezani za njega/njih, izmisljaju ih kad ih nemaju. Nego sreca je da bar nesto nauce od njih. Desava se da ne nauce, nego eto, to im je neka imaginarna ( i huda) samopotvrda.

Sjajna analiza :klap:
 
Stekla sam utisak da je u literaturi pojam Neprijatelja precenjen, sve sa implikacijama blagodeti njihovog postojanja, pa sam se i sama zapitala da li je neimanje istih blagodet ili nedostatak. I meni samoj taj pojam zvuci predimenzionirano, pa cak i kao atavizam.

Možda i nije, jer ako pogledas klasicnu definiciju neprijateljstva, tamo je uglavnom neko nekome ucinio nesto lose, da stekne nekoga neprijatelja ili sto ti kazes, naprosto nasledjeno u nekom smislu, tipa nasi neprijatelji se prenose sa kolena na koleno. Zato opet kazem, da po mom shvatanju mislim da ih nemam, jer po mom rezonu, da sam na primer nekoga opljackala, necijeg muza zavela, sada teoretisem naravno, da sam nekome nesto na kvarano napakostila , nekoga unistila, to smatram zaa nesto lose, tada bih se bojala da imam neprijatelje u klasicnom smislu, da imam nekoga u potaji ko bi mi bio neprijatelj a u cijim ocima bi bilo zlo i nesto lose meni za uraditi. To onako drakosnki sto se kaze smatram za neke razloge, kada bi bila takva na primer a nisam naravno. To su po meni razlozi neprijatelje iz senke. A za sve one nepravde, lose situacije i ljude, to ne smatram za neprijateljstva i neprijatelje. :kiss:
 
Ne moramo da imamo neprijatelje, ali mora nesto da nas goni napred da se ne ulenjimo.

Lepo Al Kapone rece - drzi prijatelje blizu i neprijatelje jos blize...

Mozda cu malo neobicno da odredim prijatelje i neprijatelje, ali nalazim da mi je tako zgodno.
Prvo, nije presudno ko je u kojoj kategoriji, mogu ljudi da prelaze 'tamo i nazad', nije to nista zakucano.

Najbolji prijatelji bi bili oni koji ni sami nisu lenji u zivotu. Uz njih je zgodno da se vezes, ali ne da se zakacis da te vuku. Takvi se obicno ne hvale mnogo, ali imaju rezultate. Oni ce da pitaju kako smo, sta ima novo, a na nama je da odgovorimo, uzvratimo pitanje i da ih lepo slusamo.

Najgori neprijatelji su oni koje mi treba da zabavljamo kad im je dosadno. To su prosto pijavice, potrosaci naseg vremena i koncentracije. Kod njih je slucaj da nista sa sobom ne rade. Ovakvi ce po sedam puta da pitaju sta ima novo (mozes da dajes cak i iste odgovore :hahaha: ) pa ako ne provale - to je dokaz da u sustini ne slusaju, nego nas samo zamlacuju.

Sa prijateljem mozes da se udruzis i da zajedno nesto napravite, izucite...
Opet, neprijatelj koji se stalno hvali, ja znam ovo, ja umem ono... Pa takvom mozemo da spremimo zapanjujuce iznenadjenje da mi znamo vise :mrgreen:
Radim na jednom takvom projektu :whistling:

Naravno, ostacu kulturan, necu sad da kazem da taj neko nema pojma, ali mi je vise godina samohvalisanja tog nekog dosadilo. Hocu da dokazem da tvrd rad moze da da rezultate, iako ja ne moram da budem nista specijalno talentovan. To nesto sam i sam hteo da napravim odavno, ali nikako nisam kretao. I, jednog dana se desilo 'kvrc' i to je bilo to. Imam tacan rok do kada ce da bude zavrseno.


Jes' da sam malo oduzio, ali racunam da ce bar neko da procita, tema mi deluje ok :)
 
Neke ljude, medjutim, podsticu neprijatelji, i ja se licno divim takvim ljudima,jer to su 'borci".

Ja medjutim, gledam od njih da se sklonim, distanciram, jer mi (nepotrebno) crpe mnogo energije.

Znaci, treba biti poseban "tip" za to, da bi te neprijatelji "podstakli" bilo na sta.

Moze da te podstakne bilo sta. Prijatelj koji ce reci "hajdemo zajedno" ili neprijatelj koji je jednolicno u "ja sve znam i umem" rezimu.

Emotivno odvajanje od neprijatelja... Bez jedno 5 godina ne moze, dok ne naucis vestinu, posle ide lakse.

Mozda najveci nasi prijatelji i neprijatelji nisu okolo, to smo mi sami. Da budem sasvim odredjen - nase navike.
Cuo sam pre koju godinu da mi samo imamo pravo da izaberemo navike, one nas posle same vode.

Jedini nacin da se neka navika promeni je da se zameni drugom. Zato pusaci i razne druge stetne navike ne budu ispravljene pomocu reklama. Navika ne moze da se ukine, jer ostane nekakav 'prazan prostor', to nije nesto sto u psihologiji moze da postoji.

Jedna od najgorih navika je - preterana ocekivanja. Naravno ako ocekujemo da bude suncano ili oblacno pa bude ono drugo, to ne dozivljavamo mnogo emotivno i lakse izdrzimo.
Ali za medjuljudske odnose... tu su problemi. Neko moze da nam se svidi ili ne svidi i posto mi automatski ocekujemo nesto na osnovu skoro nicega... Ne moze dovoljno da se naglasi koliko gresimo. Tu dolaze emocije na scenu i umeju da naprave havariju.
Ne kazem sad da treba da izigravamo zid, ali sa vremena na vreme, po potrebi, treba se odmaci od samog sebe i razmisliti da li tu sve ide kako treba (ili blizu toga).
 
Interesuju me vasa razmisljanja o funkciji i neophodnosti postojanja neprijatelja u nasem zivotu. Katalizatori dobrog i loseg u nama samima, mozda?

ne znam šta bi značilo "neprijatelj".
postoje ljudi koji su me zadužili dobrim, postoje oni koji su me zadužili lošim.
ovi drugi obično više ne postoje za mene. sem ako se nekad namesti...
 
Platin je baš lepo zaokružio temu i objasnio motivaciju koju nam neki ljudi mogu generisati. Od toga ne treba bežati zbog nekih načela, super stvar je kada ljudi i iz negativnih emocija mogu da crpe volju za delovanjem.
Sviđa mi se tema:ok:
 
Ne moramo da imamo neprijatelje, ali mora nesto da nas goni napred da se ne ulenjimo.

Lepo Al Kapone rece - drzi prijatelje blizu i neprijatelje jos blize...

Mozda cu malo neobicno da odredim prijatelje i neprijatelje, ali nalazim da mi je tako zgodno.
Prvo, nije presudno ko je u kojoj kategoriji, mogu ljudi da prelaze 'tamo i nazad', nije to nista zakucano.

Najbolji prijatelji bi bili oni koji ni sami nisu lenji u zivotu. Uz njih je zgodno da se vezes, ali ne da se zakacis da te vuku. Takvi se obicno ne hvale mnogo, ali imaju rezultate. Oni ce da pitaju kako smo, sta ima novo, a na nama je da odgovorimo, uzvratimo pitanje i da ih lepo slusamo.

Najgori neprijatelji su oni koje mi treba da zabavljamo kad im je dosadno. To su prosto pijavice, potrosaci naseg vremena i koncentracije. Kod njih je slucaj da nista sa sobom ne rade. Ovakvi ce po sedam puta da pitaju sta ima novo (mozes da dajes cak i iste odgovore :hahaha: ) pa ako ne provale - to je dokaz da u sustini ne slusaju, nego nas samo zamlacuju.

Sa prijateljem mozes da se udruzis i da zajedno nesto napravite, izucite...
Opet, neprijatelj koji se stalno hvali, ja znam ovo, ja umem ono... Pa takvom mozemo da spremimo zapanjujuce iznenadjenje da mi znamo vise :mrgreen:
Radim na jednom takvom projektu :whistling:

Naravno, ostacu kulturan, necu sad da kazem da taj neko nema pojma, ali mi je vise godina samohvalisanja tog nekog dosadilo. Hocu da dokazem da tvrd rad moze da da rezultate, iako ja ne moram da budem nista specijalno talentovan. To nesto sam i sam hteo da napravim odavno, ali nikako nisam kretao. I, jednog dana se desilo 'kvrc' i to je bilo to. Imam tacan rok do kada ce da bude zavrseno.

Jes' da sam malo oduzio, ali racunam da ce bar neko da procita, tema mi deluje ok :)

Pročitala i u potpunosti se slažem sa napisanim. :ok:
 
Žao mi je kad neko blizak pređe u tu kategoriju ali ima ljudi na koje naiđeš koji ne mogu nikako da ti budu prijatelji kao da ste predodređeni za neki sukob borbu iako ste često vrlo vrlo slični sem te neke ''sitnice''.
 
Nekako vjerujem u ono sto rece Orvel, da pravi neprijatelj nije spolja, vec "iznutra"-onih nekoliko kubnih cm sive mase u nasoj lobanji...i zaista covjek sam sebi moze biti najveci neprijatelj...zapravo kako se postavi prema sitacijama/ljudima...
 
Interesuju me vasa razmisljanja o funkciji i neophodnosti postojanja neprijatelja u nasem zivotu. Katalizatori dobrog i loseg u nama samima, mozda?

Ako kao 'neprijatelj' uzmem pojam postupka osobe koji meni otežava situaciju, ili 'kvari planove' uz malo bolje sagledavanje situacije mogle bi se izvući i neke prednosti iz novonastalog i nekako ako ljudi žele da sistem funkcioniše neće imati drugog izbora nego da prilagode svoje postupke meni 'neprijateljskim' odlukama ..

Postoji stvarna fizička ugroženost od strane druge osobe, ali u našem društvu je mnogo češća licemjernost, prebacivanje svojih grešaka i krivice na drugoga.. Sa takvim načinom razmišljanja licemjernog i nepreuzimanja odgovornosti za svoje postupke, krpanje novom licemjernošću stare dovodi do nepravilnog odigravanja fizioloških organskih ljudskih reakcija sa somatskom manifestacijom sigurno ..
Licemjernost jeste katalizator bolesti ..
 

Back
Top