winx vila
Iskusan
- Poruka
- 5.734
Interesuju me vasa razmisljanja o funkciji i neophodnosti postojanja neprijatelja u nasem zivotu. Katalizatori dobrog i loseg u nama samima, mozda?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Dovoljni su mi ''prijatelji'' ako razumes sta hocu reci
Upravo tako..sklonost stvaranju konflikata i agresivnosti ,pa i bijesa dolazi od unutrašnjih želja koje su u nama blokirane ..Zavisi koja vrsta neprijatelja ...
Ali, pretpostavljam da je ovo tema o ljudima/pojedincima koji traže i pronalaze neprijatelje.
U tom slučaju, mislim da je potreba za neprijateljem odraz ličnih frustracija. Fokusirati se na spoljašnjeg neprijatelja mnogo je lakše nego fokusirati se na unutrašnjeg.
Ne bih rekla da su neophodni ali ako već postoje mogu se iskoristiti kao dodatni podstrek,motivacija za svoj razvoj i napredak.
Sa neprijateljima se nisam srela,više mi to liči na zavidnost,zlonamernost,pakost,tako nešto....
Trudim se da nemam takve ljude oko sebe,ne volim negativnu energiju koju nose sa sobom.Spremna sam na sitne ustupke radi mira,a ako neko pretera tiho se povučem(ako mi dozvole).
Ali ne zaboravljam ,u bitkama popuštam ali rat volim da dobijem![]()
sve u životu ide u dva polariteta ili-ili
tako da kapiram potrebu ili tripove ljudi da uz prijatelje nužno idu i oni suprotni, premda to neprijatelj zvuči dramatično
mada opet računam da svako gleda da ubije anti faktore u sebi, tj. negativnost
stoga zašto se zamarati imaginarnim ratovima
Nemam neprijatelje, jer nikome nisam ucinila zlo. Ili ih barem ja ne vidim, pa su skriveni. Ja istinski mislim da ih nemam. Mozda ima takvih koji mi ne žele dobro, ili koji zavide na ne znam ti ni ja čemu, pojma nemam, verovatno da ima jer je ljudski da ne moze svako da nas voli, da smo svakome simpatični, zar ne? Ako se misli, na klasicne neprijatelje, barem kakko ja shvatam definiciju te imenice, onda zaista mislim da ih nemam, jer ni moj život nije takav niti se krecem u takvim krugovima, nisam nekog statusa materijlanog ili bilo sta stoo je nekoga ugrozilo od mene,ili da imam nesto sada zbog cega bi neko u meni video opasnost ili neprijatelja, da mi ucini zlo. A, sve je i u percepiranju stvarnosti sta ko misli pod tim pojmom...Da li nam je neprijatelj, ko neas je ostavio u bolesti? Ko se sada pravi da nas ne zna, pa nece da se javi? Da li su nam i to neprijatelji, jer pod pretpostavkom da su prijatelji pomogli bi, zar ne? dakle, sve je to jedan ultimativan vid gledanja na stvari. Ja istinski mislim da ih nemam i da niko ni mene ne gleda na taj nacin. Svako u zivotu gresi i niko bezgresan nije, ali zaista mislim da sam dobar covek, pa cak i kada nisam umela ili nisam mogla da pomognem, nisam ni odmagala niti se ikome zamerila da mi zeli zlo. Bez obzira na sve sta prodjoh u zivotu, nikada nisam zlo ucinila, niti u nekome videla neprijatelje. U svakom eko me je strasno uvredio, otisao, povredio i ostavio kada mi je bilo najteze, nakon prvobitnog soka, videla sam sve, samo ne neprijatelja....Videla sam ucitelja. Sta sve postoji i sta ja nikada necu biti, da nikada necu mrzeti ili lose ciniti, sta god mi uradili.![]()
Zavisi koja vrsta neprijatelja ...
Ali, pretpostavljam da je ovo tema o ljudima/pojedincima koji traže i pronalaze neprijatelje.
U tom slučaju, mislim da je potreba za neprijateljem odraz ličnih frustracija. Fokusirati se na spoljašnjeg neprijatelja mnogo je lakše nego fokusirati se na unutrašnjeg.
Interesuju me vasa razmisljanja o funkciji i neophodnosti postojanja neprijatelja u nasem zivotu. Katalizatori dobrog i loseg u nama samima, mozda?
Ne znam da li su katalizatori.
Razlicite zivotne situacije u nama mogu da podstaknu onaj bolji, ili losiji deo.
Neke ljude, medjutim, podsticu neprijatelji, i ja se licno divim takvim ljudima,jer to su 'borci".
Ja medjutim, gledam od njih da se sklonim, distanciram, jer mi (nepotrebno) crpe mnogo energije.
Znaci, treba biti poseban "tip" za to, da bi te neprijatelji "podstakli" bilo na sta.
Otud i izreka da je bolji dobar neprijatelj, nego los prijatelj, s kojom se slazem, medjutim, ja nisam tip kome je to potrebno.
(Dakako, "ucim" i od njih, ali mnogo vise od mudrih i dobrih ljudi - prijatelja).
edit:
Ne znam tacno koji je to tip osobe kome su potrebni neprijatelji da bi nesto naucio, bio kvalitetniji, "razvijao" se.
Pretpostavljam da su to najblaze receno, neodgovorne i pohlepne osobe koje ne znaju za (sopstvene) granice, pa im je potreban "neprijatelj" da bi balansirao tu njihovu potrebu za preterivanjem i suzbijao njihov nemoral. Cesto vise vole neprijatelja nego prijatelja i patoloski su vezani za njega/njih, izmisljaju ih kad ih nemaju. Nego sreca je da bar nesto nauce od njih. Desava se da ne nauce, nego eto, to im je neka imaginarna ( i huda) samopotvrda.
Stekla sam utisak da je u literaturi pojam Neprijatelja precenjen, sve sa implikacijama blagodeti njihovog postojanja, pa sam se i sama zapitala da li je neimanje istih blagodet ili nedostatak. I meni samoj taj pojam zvuci predimenzionirano, pa cak i kao atavizam.
Neke ljude, medjutim, podsticu neprijatelji, i ja se licno divim takvim ljudima,jer to su 'borci".
Ja medjutim, gledam od njih da se sklonim, distanciram, jer mi (nepotrebno) crpe mnogo energije.
Znaci, treba biti poseban "tip" za to, da bi te neprijatelji "podstakli" bilo na sta.
Interesuju me vasa razmisljanja o funkciji i neophodnosti postojanja neprijatelja u nasem zivotu. Katalizatori dobrog i loseg u nama samima, mozda?
Ne moramo da imamo neprijatelje, ali mora nesto da nas goni napred da se ne ulenjimo.
Lepo Al Kapone rece - drzi prijatelje blizu i neprijatelje jos blize...
Mozda cu malo neobicno da odredim prijatelje i neprijatelje, ali nalazim da mi je tako zgodno.
Prvo, nije presudno ko je u kojoj kategoriji, mogu ljudi da prelaze 'tamo i nazad', nije to nista zakucano.
Najbolji prijatelji bi bili oni koji ni sami nisu lenji u zivotu. Uz njih je zgodno da se vezes, ali ne da se zakacis da te vuku. Takvi se obicno ne hvale mnogo, ali imaju rezultate. Oni ce da pitaju kako smo, sta ima novo, a na nama je da odgovorimo, uzvratimo pitanje i da ih lepo slusamo.
Najgori neprijatelji su oni koje mi treba da zabavljamo kad im je dosadno. To su prosto pijavice, potrosaci naseg vremena i koncentracije. Kod njih je slucaj da nista sa sobom ne rade. Ovakvi ce po sedam puta da pitaju sta ima novo (mozes da dajes cak i iste odgovore) pa ako ne provale - to je dokaz da u sustini ne slusaju, nego nas samo zamlacuju.
Sa prijateljem mozes da se udruzis i da zajedno nesto napravite, izucite...
Opet, neprijatelj koji se stalno hvali, ja znam ovo, ja umem ono... Pa takvom mozemo da spremimo zapanjujuce iznenadjenje da mi znamo vise
Radim na jednom takvom projektu
Naravno, ostacu kulturan, necu sad da kazem da taj neko nema pojma, ali mi je vise godina samohvalisanja tog nekog dosadilo. Hocu da dokazem da tvrd rad moze da da rezultate, iako ja ne moram da budem nista specijalno talentovan. To nesto sam i sam hteo da napravim odavno, ali nikako nisam kretao. I, jednog dana se desilo 'kvrc' i to je bilo to. Imam tacan rok do kada ce da bude zavrseno.
Jes' da sam malo oduzio, ali racunam da ce bar neko da procita, tema mi deluje ok![]()
Interesuju me vasa razmisljanja o funkciji i neophodnosti postojanja neprijatelja u nasem zivotu. Katalizatori dobrog i loseg u nama samima, mozda?