U prirodi, sve što se desi, ima svoju logiku. Ta logika je uvek u uzroku događaja i kad otkrijemo uzrok, otkrili smo i logiku, a time ujedno i istinu o događaju. Događaj obično primetimo pre uzroka, što podrazumeva da iskustvo o događaju, a to je ono što zovemo imenom "nauka", uvek mora da ide pre otkrivanja uzroka događaja, a time ujedno i pre filozofije, tj. pre otkrivanja logike i istine o tome kako i zašto se događaj desio. To podrazumeva da je svaka filozofija šuplja filozofija koja se ne temelji na iskustvu, tj, nauci. Koja izmišlja događaje i koristi ih kao premise iz kojih izvodi zaključke, koji nikakve veze nemaju ni sa stvarnošću, ni istinom o stvarnosti. Jer to onda nije filozofija, već religija. Što i jeste razlog što celokupna svetska filozofija nema nikakvu praktičnu vrednost, isto kao ni svetske religije.