Neko i Niko

"Hoćemo li da popijemo po jednu?"
"Naravno, ne ženim ja sina svaki dan, red je."
"Šta ćemo?"
"Ti biraš."
"A tradicija? Znaš ono kad otac otvori rakiju, koju je zakopao onog dana kada mu se rodio prvenac? To ništa? Nisi imao vremena za mene, od kafane."
"De, de, neće da je baš bilo tako a i da je bilo, bar si naučio da budeš samostalan. Nisi ni svestan koju uslugu sam ti učinio. Uostalom šta ti je nedostajalo, imao si sve."
"Nisam imao roditelje."
"Pa si se jadan iskompleksirao, ajd pusti to nego trkni do podruma. U onom loncu, u kom ti baba kuva sarmu, je bokal rakije. Nije baš da je tvoj vršnjak ali poslužiće."
"Kakva si ti štekara matori."
"Ne kukaj da se ne predomislim."
"Živeli! "
"Živeli!"
"Voliš li je?"
"Naravno da je volim, kakvo ti je to pitanje? Ne bih se ženio da je ne volim."
"Žene se ljudi iz razno-raznih razloga, ne bi ni poverovao kakvih. Imate li od čega da se kućite?"
"Šta je sa tobom večeras? Jel ' si to rešio da mi po skraćenom kursu objasniš, sve ono što si propustio u prošlosti? Naravno da imam."
"Blagoš mene u dom."
"Oboje imamo dobro plaćen posao."
"Čija je plata veća, tvoja ili njena?"
"Zašto je to bitno?"
"Znači njena je veća, e šmokljo moj."
"Ne razumeš ti to."
"Naravno da ne razumem. Od početka vremena dužnost muškarca je da hrani i da brani a ženino je da umnožava. Prosto zar ne, čak i za tebe."
"Rekoh ti da ne razumeš. Civilizacija se promenila."
"Žena još uvek nosi devet meseci."
"Ne banalizuj, po čemu se mi razlikujemo od životinja ako si ti u pravu?"
"Pa i ne razlikujemo se. Nismo isti, nećemo to nikada ni biti."
"Ti mrziš žene?"
"Ne mrzim ih ja već ti i takvi kao ti."
"Objasni."
"Žene su osnov življenja, čuvarke vatre a ti im u zamenu za to nudiš upitnu prednost pišanja stojećki. One nisu muškarci, upamti to derane. Nego sipaj još po jednu, stisao si se ko da si je ti kupio."
"Živeli!"
"Živeli!"
"Kude mi je snajka? Starom tatku da poljubi ruku? Kude su prijatelji, miraz da donesu?"
"Kakav te miraz spopao sad, uostalom živećemo u stanu koji su nam poklonili njeni."
"Vama ili njoj?"
"Nama."
"Stan se vodi na vas dvoje?"
"Ne, stan je naš ali je upisan na nju da ne plaćamo porez na poklon."
"Da ne plaćate porez? Kuku majko moja, kao da te ja nisam pravio. Odrasti već jednom i budi muško. Kus petao, pile dovijeka. Preci ti se u grobu prevrću."
"Jel' treba i zidove oko kuće da zidamo, i puškarnice da dižemo a ja da pašem sablju i kuburu kad po hleb izlazim, da me ne orobe Turci i Arnauti? S'proleća u šumu da se odmećem a žena jatak da mi bude? Nešto se ne sećam da si se ti libio da stanuješ kod žena, i da te one izdržavaju. Nemaš prava da mi držiš predavanja."
"Naravno da imam sva prava, ja sam ti otac "
"Jaka stvar to je mogao da bude bilo ko."
"Mogao je ali nije. A znaš li zašto nije, naravno da ne znaš."
"Prosvetli me, stvoritelju moj."
"Pokušaću, mada nisam siguran da ćeš shvatiti. Vidiš ćorčo moj, nas dvojica nismo merili po istim aršinima. Ti si gledao spolja ja iznutra. Ti si birao sposobnu ženu a ja jaku. Ti si merio parama i trgovao a ja sam za to vreme tražio majku svoje dece, i našao je. "
"Pa kad si je našao, što je nisi i zadržao, tatice."
"Odakle tebi pravo da ti mene tako nešto pitaš? Možeš da vagaš da li sam ti bio dobar otac ili ne a moj odnos sa tvojom majkom ne treba da te interesuje. Ona je tebi majka a meni je žena."
"Baš zato što mi je majka."
"Edipe ti li si, nisam te prepoznao. Izvini ali moram da te obavestim da je ona na prvom mestu bila moja žena, jer da nije, ne bi mogla da bude tvoja majka. Ne znam da li si znao ali decu ne donose rode."
"Postaješ degutantan, ne dam ti da piješ više."
"Sipaj, ionako je kasno da slaviš momačko veče, mada poznavajući tebe ti to i ne bi smeo da ti se tazbina ne naljuti."
"Živeli."
"Živeli."
"Da li si ti voleo."
"Naravno da jesam. Verovao ti ili ne ali ja sam voleo svaku ženu sa kojom sam bio."
"Zaista nisam spreman da slušam tvoje lovačke priče, i ne pravi se toša. Siguran sam da si razumeo šta sam te pitao."
"Ja sam "zastareo", rođen sam u prethodnom milenijumu, kako onda misliš da mogu da te razumem, genije tatin."
" Znaš ono kad ti se odseku noge kad je vidiš. Kada ti se ubrza rad srca na samu pomisao na nju. Kada vreme meriš prema njoj... "
"Lažu poete, to se ne zove ljubav već požuda. Kasno je a i popili smo, sutra je svadba, treba da se odmoriš."
"Laku noć tata."
"Laku noć sine, srećno ti bilo i pazi da se sutra veče ne obrukaš."

Prepuna piksla opušaka, stonjak kome se boja više ne prepoznaje i konobarica sa ladnom trajnom, koja pamti neke bolje goste i bolje dane.
Nije bio siguran kako se obreo ovde, još manje ko su svi ovi ljudi koji sede oko njega, tapšu ga po ramenima i zovu bratom. Od nekuda tu je i ciganka koja ga gleda u oči, dok mu miluje dlan svojim prerano ogrubelim prstima.
Kada je počeo da je razume, čuo je priču o onome koji je proklet na rođenju imenom svojim, da želi a da nikada ne dobije.
Da oseti a nikad ne zadrži.Da okaje suze svih onih ostavljenih žena u nekom prošlom životu i nerođene dece njihove.
Zove se Niko i spreman je da kaznu primi smerno kao i ona njegovo "Volim te", odbijajući ga. Ljubav ne trpi i ne želi kompromise, oni su joj tesni. Vratite mu stihove krvlju napisane, ne seća ih se više . Zove se Niko a mogao se zvati Aljoša, Džon ili Mišel, isto bi mu bilo. Tuga se čita imenom njenim.
Nije siguran da li samo sanja . Kome je to još važno?
Baca gomilu para u nedra konobarice i izlazi saplićući se o sopstvenu senku, koja se sprema da ga ostavi, jer niko ne žali čoveka koji plače kraj pune čaše.
Zbogom, sretno ti bilo, trebaće ti.
Ljubav ne boli manje protokom vremena.
Lažu poete, nema romantike kad srce krvari.
Samo mrak i tama.
Kraj.
 
Време лечи све.
Не значи и да излечи, не потпуно али даје нову димензију болу, сродиш се, заволиш га, подсећа те на срећу.

Одлична је, све боља што се више чита.
😊❤️🍀
Interesantno mi je što tu niko nije srećan, recept izgleda ne postoji.
 

Draga moja, ti si navek znala da sam pajac
Moj je šešir šatra pomična
Usne, 'tice rugalice, a u oku tajac
Da sam kaput sa dva lica
Da sam Gospon' Propalica
Obična
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac
Da je nebo moja livada
Da me može oduvati najblaži nemirac
Da ću u po' reči stati
Da se neću osvrtati
Nikada
Da ću u po' reči stati
Da se neću osvrtati
 

Draga moja, ti si navek znala da sam pajac
Moj je šešir šatra pomična
Usne, 'tice rugalice, a u oku tajac
Da sam kaput sa dva lica
Da sam Gospon' Propalica
Obična
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac
Da je nebo moja livada
Da me može oduvati najblaži nemirac
Da ću u po' reči stati
Da se neću osvrtati
Nikada
Da ću u po' reči stati
Da se neću osvrtati
Hmmmm...zanimljivo. Neosvrtanje kao ključ. Znači nema juče ni sutra, samo danas. Razmotrićemoooo...
 

Back
Top