Neki pokazatelji produhovljene osobe

Mora da unese barem nesto u sebe jer je prazan:rotf:

Barem nešto ne znači i životinjske strahove, preko hrane životinjskog porekla. Prazan kao bunar? :rida:

- - - - - - - - - -

Naznake i obrisi ove produhovljenosti kod mene su se zadnji put mogli videti kad sam imao 7,8 godina, kada sam verovao da se dobro dobrim vraca i nisam zavideo nikom, niti ikog prezirao jer sam negde verovao da je to losei da ce mi se vratiti. Onda sam u jednom trenutku, kada sam malo bacio pogled u svet, shvatio da je to prazna prica i postao najvecw ***** na kugli zemlajskoj, iako mislim da se u meni i dalje krije dobricina, kojeg ne mogu da zadavim koliko god da pokusavam.

To su neke druge naznake, a ne naznake duhovnosti.
 
‚Svaki put kada bih stupao u povišeno stanje svesti uvek sam osećao kao da mi sa očiju spada veo, kao da sam ranije bio delimično slep, a sada mogu da vidim. Sloboda i čista radost koje su me obuzimale u tim prilikama ne mogu se uporediti ni sa čim što sam ikada iskusio. A ipak, istovremeno, postojalo je i zastrašujuće osećanje žalosti i čežnje koje je išlo ruku pod ruku sa tom slobodom i radošću. Don Huan mi je rekao da ne postoji celokupnost bez tuge i čežnje, jer bez njih ne može biti trezvenosti, niti dobrote. Mudrost bez dobrote, rekao je, i znanje bez trezvenosti, beskorisni su.‚‚

Castaneda
 
Da li je po tebi duhovnost ili produhovljenost, stalna ili promenjiva? Da li ima stepene?

Ništa nije po meni, jer da je po meni onda bih bio programiran. A ja to nisam. Naravno da je promenljiva. Za nekakve stepene ima nekih nagoveštaja, iz vizija nekih pojedinaca, ali zašto bi neko verovao u nečije vizije, jer je dokazano da su vizije posledica psihoze.
 
Ništa nije po meni, jer da je po meni onda bih bio programiran. A ja to nisam. Naravno da je promenljiva. Za nekakve stepene ima nekih nagoveštaja, iz vizija nekih pojedinaca, ali zašto bi neko verovao u nečije vizije, jer je dokazano da su vizije posledica psihoze.

Kakvi su to drugi nagovestaji i sta izaziva promenu duhovnosti? Tj na koji nacin se smanjuje a na koji povecava?
 
Kakvi su to drugi nagovestaji i sta izaziva promenu duhovnosti? Tj na koji nacin se smanjuje a na koji povecava?

To je individualno kod svakoga. Moraš da spoznaš sebe da bi znao. U osnovi u duhovnosti nema nazadovanja. Ono si što si postigao. Ne možeš izgubiti duhovnost ako ubiješ nekoga u samoodbrani. Ali možeš pasti na nešto niži nivo svesti ako si vegan a onda jedeš meso, jer mesna ishrana nosi niske vibracije. Nisam čuo za ovo, samo navodim.
 
To je individualno kod svakoga. Moraš da spoznaš sebe da bi znao. U osnovi u duhovnosti nema nazadovanja. Ono si što si postigao. Ne možeš izgubiti duhovnost ako ubiješ nekoga u samoodbrani. Ali možeš pasti na nešto niži nivo svesti ako si vegan a onda jedeš meso, jer mesna ishrana nosi niske vibracije. Nisam čuo za ovo, samo navodim.

Moras se potruditi malo vise jer me zanimaju te stvari :). Kazes da u duhovnosti nema nazadovanja ali da mozes pasti na nizi nivo. Sta sa sobom povlaci padanje na nizi nivo?
 
Moras se potruditi malo vise jer me zanimaju te stvari :). Kazes da u duhovnosti nema nazadovanja ali da mozes pasti na nizi nivo. Sta sa sobom povlaci padanje na nizi nivo?

Ne moram ništa. Nisam programiran, jer jedem samo voće i povrće, i niko me ne može programirati niti pomerati na daljinski. Nema nazadovanja u duhovnosti, jer ne možeš izgubiti znanje i duhovnost time što ćeš uraditi nešto čime ćeš prekršiti prirodni zakon. Ali može ti se smanjiti nivo svesti, što nema neke velike veze sa duhovnošću, ukoliko recimo popiješ coca colu, a ne piješ je kao vegan.
 
Ne moram ništa. Nisam programiran, jer jedem samo voće i povrće, i niko me ne može programirati niti pomerati na daljinski. Nema nazadovanja u duhovnosti, jer ne možeš izgubiti znanje i duhovnost time što ćeš uraditi nešto čime ćeš prekršiti prirodni zakon. Ali može ti se smanjiti nivo svesti, što nema neke velike veze sa duhovnošću, ukoliko recimo popiješ coca colu, a ne piješ je kao vegan.

Naravno da ne moras nista, sve je stvar volje. Rekao sam ono jer si pokrenuo temu o duhovnosti, te smatram iz tvojih raniji iskaza da mogu pronaci neke odgovore od tebe. Ako ne zelis dalji razgovor, reci to. Ja samo iz tvojih odgovora vidim prostora za dalja pitanja o onome o cemu je tema. Kazes da nisi programiran, pa zato te i pitam. :)

Dakle, po tvojim recima, znanje i duhovnost idu zajedno? I jos ne razumem to oko smanjenja svesti i njenog neuticaja na duhovnost. Da li onda svest ne potpada pod duhovnoscu? Ako nema svesti kod duhovnosti, cega ima?
 
Mešaš babe i žabe.

Sve ovde iznete informacije 99% nisu tačne. Pođi od toga. Sve što mi znamo verovatno nije univerzalna istina, jer da jeste - mi je ne bismo znali. Nijedna religija nije prava i samim tim ne postoji ni neprava ili kriva. Duhovnost i produhovljenje je nemoguće postići ukoliko je neko na nižim vibracijama, recimo ako u sebe unosi životinjske strahove, odnosno jede meso. Sa niskim vibracijama nema duhovnosti. Ali ako ga neko postigne, sama duhovnost mu se ne može smanjiti ako zastrani, ali može nivo svesti, opseg razmišljanja, analiziranja situacija. Ako te zanimaju osnovne stvari koristi pretraživač. Nisam ja WIKIpedia.
 
Mešaš babe i žabe.

Sve ovde iznete informacije 99% nisu tačne. Pođi od toga. Sve što mi znamo verovatno nije univerzalna istina, jer da jeste - mi je ne bismo znali. Nijedna religija nije prava i samim tim ne postoji ni neprava ili kriva. Duhovnost i produhovljenje je nemoguće postići ukoliko je neko na nižim vibracijama, recimo ako u sebe unosi životinjske strahove, odnosno jede meso. Sa niskim vibracijama nema duhovnosti. Ali ako ga neko postigne, sama duhovnost mu se ne može smanjiti ako zastrani, ali može nivo svesti, opseg razmišljanja, analiziranja situacija. Ako te zanimaju osnovne stvari koristi pretraživač. Nisam ja WIKIpedia.

Ok :)
 
Nekoga proceniti znači ustanoviti stepen njegove probuđenosti, njegovo napredovanje u poimanju varljivog i lažnog u drugima i u sebi.

Emil Sioran

Zapravo, pravi napredak počinje kada u sebi prepoznaš istu stvar koju kod drugih osuđuješ. To ima magičan efekt oslobađanja od laži koju si u sebi taložio. To je pravo značenje onoga što podrazumevamo pod hrišćanski "oproštaj".
 
Vezanost za “lažno ja” možemo posmatrati:

1. u užem smislu - kao poistovećenje sebe sa umom (osećanjima i mislima), svetlećim telom, dušom, aurom i fizičkim telom;

2. u širem smislu - kao nepoznavanje, ili neprepoznavanje istine o suštini čoveka - da je naše istinsko biće božanske prirode, odnosno da je bog u nama samima (naravno, to ne znači da je bog “podeljen” u onoliko delova koliko ima ljudi, već da je to uvek jedan bog koji se u okviru iste kreacije različito ispoljava u svakom čoveku).

Uzrok “lažnog ja” je u postojanju i funkcionisanju uma: svet oko nas, a i samoga sebe, doživljavamo kao stvarnost, a boga kao nestvarnost. Zaista je teško shvatiti da živimo u svetu koji je privid, i da to ide dotle da mislimo kako smo odvojeni od boga. Većina ljudi shvata da se proces koji zovemo život odvija u datom vremenu i prostoru, ali ne shvata da su vreme i prostor neodvojivi od uma. Emocije i misli stvaraju svet koji doživljavamo kao stvaran, odnosno - um sumira vibracije, primljene preko čula, i tako oblikuje svet. Sve što vidimo (ali i ono što ne vidimo, uključujući i “nevidljivi kosmos”), samo su odrazi i projekcije našeg uma. Kako da um(om), koji(m) stvara(mo) svet, prihvati(mo) da je taj svet (kao i sam um/mi u stanju uma) – nestvaran (u odnosu na boga)?

Poistovećujući sebe sa umom, fizičkim telom i drugim manifestacijama procesa individuali¬zacije svesti, većina ljudi se nalazi u njegovom začaranom krugu u kome i proces individualizacije svesti doživljava kao nešto odvojeno od boga. Neprepoznavanjem boga u sebi kao jedine stvarnosti, te bivanjem u vlasti (umne) iluzije prepoznavanja stvarnosti jedino u procesu individuali¬zacije svesti, i njegovim manifestacijama (kojima se definiše život pojedinca u datom vremenu i prostoru) - stvara se “lažno ja”.

Često se “lažno ja” prerušava u takozvanu vezanost za posebnost. Tako se razlike među ljudima, koje se mogu uočiti na osnovu pola, rase, godina, visine, težine, zatim karakternih osobina, poslova koje obavljaju, mesta gde žive... tumače kao posebnosti na osnovu kojih se vrednuju ljudi, umesto kao posebnosti ispoljavanja jednog boga u svakome od njih. Problem “vezanosti za posebnost” sastoji se u tome što osoba ne može da poveruje da bi je smanjivanje “vezanosti” za sopstvene manifestacije dovelo do stanja u kome bi lakše i dalje odmakla upravo u procesu samoostvarivanja. Dakle, treba “insistirati” na osvešćivanju i realizaciji svoje posebnosti, ali ne i na samoj posebnosti - vezivanjem za nju kao takvu.

Stepen vezanosti za “lažno ja” obrnuto je proporcionalan stepenu slobode. Postepeno “odvezivanje” od njega jeste put ka slobodi, ka izlasku iz začaranog kruga koji stvara um. Jureći za “sre¬ćom” čovek u stvari zadovoljava svoje nagone - potrebe fizičkog tela, i svoje želje - potrebe ega. Time samo hrani svoje “lažno ja”, povećavajući prividnost života, ili - kako to mnogi mudraci kažu - “sopstveni san o životu kao stvarnosti”. Na taj način se kroz “lažno ja” stvara najteža autodestrukcija koju prepoznajemo kao zatvaranje prema procesu samoostvarivanja, odnosno sprečavanje ispoljavanja nagona za samoostvarivanjem.

Sve vezanosti proizlaze iz vezanosti za “lažno ja”. Stvarno “Ja” je bog u nama.

Namaste.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Često se “lažno ja” prerušava u takozvanu vezanost za posebnost. Tako se razlike među ljudima, koje se mogu uočiti na osnovu pola, rase, godina, visine, težine, zatim karakternih osobina, poslova koje obavljaju, mesta gde žive... tumače kao posebnosti na osnovu kojih se vrednuju ljudi, umesto kao posebnosti ispoljavanja jednog boga u svakome od njih. Problem “vezanosti za posebnost” sastoji se u tome što osoba ne može da poveruje da bi je smanjivanje “vezanosti” za sopstvene manifestacije dovelo do stanja u kome bi lakše i dalje odmakla upravo u procesu samoostvarivanja. Dakle, treba “insistirati” na osvešćivanju i realizaciji svoje posebnosti, ali ne i na samoj posebnosti - vezivanjem za nju kao takvu.

Zoki, jesi li kod sebe uočio tu, kako si je nazvao, vezanost za posebnost?
Jer, da bi se odvezao, moraš je prvo kod sebe uočiti.
 
Da razbuktam diskusiju, ukoliko je to moguće, a vezano za temu.

Znači, Muhamed je za sebe rekao da je prorok nakon što je imao viziju da ga je anđeo Džibril Farišta uhvatio za vrat a on izrecitovao ceo Kuran. Pa onda otišavši kući pitao ženu Fatimu da li je to bilo od boga ili đavola. Da je ona rekla da je od đavola islam ne bi nikada nastao. Pogađate, rekla je da je od boga.

Isus Hrist nigde nije rekao da je bog. Rekao je da je božji sin, ali ne i da je bog. Nije mi jasno zašto iko veruje da je bog. I sam Isus bi se protivio priči da je bog.

Tako i jadni dr. Herman. I on ne bi prihvatio činjenicu da je bog i/ili „bog“. To što ga neko smatra za boga ne znači da i jeste bog...

https://vdocuments.site/iso-kalac-roman-o-muhamedu.html Procitaj ovu knjigu bice ti jasno ko je Muhamed;uzgred budi receno zena mu se zvala,tj.jedna od zena Hadidza(imao je harem i bio je pedofil) a Fatima je cerka.
"O tri stvari nikad ne pricaj: O Bogu dok se ne utvrdis u veri; o tudjem grehu dok se ne setis svog; i o sutrasnjem danu pre svanuca jutra!" "Ne spominji Bozije ime uzalud" Ne bogohuli jer je Isus Hrist ovaploceni Bog! On je savrseni Bog i savrseni covek! " Nigde u Bibliji nije zapisano da je Isus doslovno rekao, „Ja sam Bog.“ No, to ne znači da On nije objavio da je Bog. Uzmimo na primer Isusove reči u Jovanu 10,30: „Ja i Otac jedno smo.“ Jovan 1,1 kaže da „Bog beše Reč.“ Jovan 1,14 kaže „Reč se ovaploti.“ Ovo jasno pokazuje da je Isus Bog u telu. Dela 20,28 nam kažu: „...napasajte Božiju crkvu, koju je On stekao svojom krvlju.“ Ko je kupio crkvu svojom krvlju? Isus Hrist. Dela 20,28 izjavljuju da je Bog kupio crkvu svojom sopstvenom krvlju. Samim tim, Isus je Bog!" Slava Gospodu sada i u vekove vekova! Amin! " Da nije Bog, Njegova smrt ne bi bila dovoljna da plati kaznu za grehe čitavog sveta (1. Jovanova 2,2). Samo je Bog mogao da plati tako visoku kaznu. Samo je Bog mogao da preuzme grehe celog sveta (2. Korinćanima 5,21), da umre i da bude Vaskrsnut – dokazujući svoju pobedu nad grehom i smrću."
 
Kako je izgledao Isus Hrist? Pitanje za razmišljanje. A odgovor se nalazi u jevanđeljima. Naime, Juda Iskariot poljubio je Isusa pred rimskim vojnicima da bi ovi znali koji je. To znači da je Isus izgledao kao svi ostali apostoli. Tačnije, kao bilo koji Jevrej tog doba. Nije nikako mogao nositi dugu kosu i imati plave oči, kako su ga predstavljali na freskama i na kipovima. Morao je biti kratko potšišan i oženjen. Jevreji tada, kao i Jevreji sada, nikako ne bi mogli slediti čoveka koji nosi dugu kosu i nije oženjen. Odgovor je jednostavan i praktičan.
 
Isajia 53
7. Мучен би и злостављен, али не отвори уста својих; као јагње на заклање вођен би и као овца нема пред оним који је стриже не отвори уста својих.

Matej 26
54. Али како би се испунило шта стоји у писму да ово треба да буде?
55. У тај час рече Исус људима: Као на хајдука изишли сте с ножевима и с кољем да ме ухватите, а сваки дан сам код вас седео учећи у цркви, и не ухватисте ме.
 

Back
Top