Moguće da si u pravu, ali ja ipak svoje nekad nikad ne bih menjala za ovo sad. Mislim, pamtim ja i vreme kada je i doručak i užina i večera bla "leba i masti sa alevom paprikom" , pamtim i žvake koje su posle par minuta žvakanja počinjale da liče na papirne grudvice, pamtim i da smo lutke pravili od klipa kukuruza, i još mnogo toga pamtim što vama mladima danas izgleda blago rečeno smešno. Ali bih ipak volela da vaša deca žive moje detinjstvo makar kad su raspusti. Mnogo toga nismo imali i morali smo da uključimo maštu. Danas devojčice dobijaju na poklon trudne barbike, da mi je samo znati šta rade sa bilo kojom barbikom, gde je tu mašta i kako deca svoju maštu uopšte koriste. Mi smo pravili lutke od klipa kukuruza, pa im pravili kosu, pa haljine i svašta nešto. Postoji jedan korov koji rađa neke bobice, čičak bobice, od toga smo umeli da napravimo prava mala umetnička dela, kuće, bašte ispred i iza, pa unutra nameštaj prekriven parčićima kojekakvih krpica, danas deca dobijaju kućice za lutke koje su već kompletno opremljene i šta, pa ništa, sede i gledaju u te tuđom rukom napravljene kućice, lutkice i sve ostalo. Preskakali smo lastiš, igrali školice, preskakali konopac, igrali žmurke, vije, masne fote.Leti smo sedali na bicikle i odlazili u "pohode" nekim poljima gde smo krali lubenice i dinje, pa posle mlade kukuruze koje smo pekli na vatri upaljenoj ispred kuće i što je najvažnije, NISMO BILI DEBELI, današnja deca su debela, lenja, razmažena. Čekaju da im roditelji serviraju ručak, doručak, večeru, a roditelji smlavljeni od tri posla koja obavljaju da bi svojim naslednicima obezbedili SVE, ama baš sve sem vremena koje nikako ne mogu da im poklone, ubijeni mukom i trudom da im obezbede najskuplje patike i farmerke i naravno kompjuter sa internetom, sve, ama baš sve da se deca ne bi osećala omalovažena u odnosu na svoje vršnjake, deca imaju sve, a ustvari nemaju ništa. Današnja deca su samo lenja, debela i poprilično bezobrazna, a kasnije postaju bezdušna, šutiraju mačke po ulici, pa posle krenu i sa šutiranjem ljudi iliti sveg i svakog ko im se nađe u nezgodnom momentu na nezgodnom mestu.
Ne, neeee, nikako ja ne bih svoje siromašno detinjstvo sa sve "lebom i mašću" menjala za ovo detinjstvo koje imaju vaša deca. A niste vi tome krivi, nikako, takva su vremena nažalost, samo nemojte molim vas da pljujete po onome što smo mi imali i da nas tužakate kako pamtimo samo lepe stvari.