Nedelja...

Najtužniji dan je nedelja. Oduvek si je mrzela. Nekako ti nikad nije bila dan za odmor, već nekakav kraj, beskrajno dug dan u kome je sve tužno i sivo. Nedeljom ne radi vrtić, pa nemaš gde da pobegneš. Nedeljom je kuća puna onih ljudi sa kojima je deliš.
Nedeljom Ona koja te je rodila i Onaj koji te je stvorio vode beskrajne rasprave ko je napravio kuću i čiji je nameštaj. A ti crtaš Čiča Gliše i šarene cvetiće i želiš da nestaneš zauvek. Ili da se ujutru probudiš negde gde će mama da bude nasmejana i srećna, a tata će ovlaš da je poljubi u prolazu dok se spremaju za posao. Negde gde će mama kad te budi da kaže "budi se, mali zeko, vreme je da utrčiš u novi, sunčan dan" i da te ljubi dok ne otvoriš oči, a onda te drži u zagrljaju par minuta dok ti šapuće kakva sve čudesa danas mogu da te posete, samo treba prvo da se umiješ i obučeš...

Ali nedelja je. Danas čudesa odmaraju, a umesto njih, ti slušaš muziku ljutitih glasova i pitaš se da li si možda ti kriva za to... Onda pametno zaključuješ da sigurno jesi, jer druge porodice to ne rade, zato što one nemaju tebe. I nastavljaš da crtaš Čiča Gliše i šarene cvetiće jer drugo ni ne umeš, a niko ne želi da te nauči. Pogotovo ne u nedelju...

8f5f5a87790df9d30d9156b0fb480ce2.jpg
 
Poslednja izmena:
Svi smo mi malo "okrnjeni" u detinjstvu. Porasli smo u veoma gadno vreme. Sebe smatram vernikom i pravoslavcem i žao mi je što tako duboko i iz dubine duše toliko mrzim sve one koji su napravili takav sistem i takve okolnosti da smo mi kao deca morali sve to da proživljavamo. Što je najgore, i današnja deca nisu tu mnogo drugačija. Našim roditeljima je bilo teško, nisu oni to mogli da sakriju od nas. Zato svi mi prosto tako žalimo za detetom koje je ostalo iza nas, detetom koje je mnogo maštalo, mnogo zamišljalo ali vreme je prošlo tako brzo...
Zato, nije do roditelja, nije ni do nas. Do onih je koji su sve tako napravili, i porodicu i školu i posao i sve.
Ali, vidiš, to dete koje je crtalo čiča glišu i cvetove i danas ipak ume da prepozna dobro. Ima osećaj empatije, pravdoljubivosti i saosećanja. Možda je tvoja sudbina tako htela, da ti sve to proživiš da bi postala takva osoba. Nije ni sve tako crno ;)
 
@ChristopherWalken
Sve to stoji, vreme nije bilo lako. Ali postojale su tu neke stvari koje su mogle i morale biti drugačije. Ja sam roditelj i moja je dužnost da svojoj deci pružim mir, samopouzdanje i ljubav, koliko god mogu.
Opet, ovo je samo priča, malo istine, malo mašte, nešto više reči i eto... Moj način da se borim protiv tuge i dosadne nedelje.
 
@ChristopherWalken
Sve to stoji, vreme nije bilo lako. Ali postojale su tu neke stvari koje su mogle i morale biti drugačije. Ja sam roditelj i moja je dužnost da svojoj deci pružim mir, samopouzdanje i ljubav, koliko god mogu.
Opet, ovo je samo priča, malo istine, malo mašte, nešto više reči i eto... Moj način da se borim protiv tuge i dosadne nedelje.

Da, ja sam se malo fokusirao na ovaj, možda propratni, deo priče. Nekako mi je to prilično potcenjena tema u društvu, deca kao žrtve loših odnosa roditelja.

Nedelja je meni prilično dan kao svaki drugi. Čak je i volim nekako. U glavnom se ne radi, dan za opuštanje i neke lepe aktivnosti. A što je sutra ponedeljak... pa... ja to obično doživljavam kao tipičan Srbin - razmišljaću o tome kad za to dođe vreme :)
 
Da, ja sam se malo fokusirao na ovaj, možda propratni, deo priče. Nekako mi je to prilično potcenjena tema u društvu, deca kao žrtve loših odnosa roditelja.

Nedelja je meni prilično dan kao svaki drugi. Čak je i volim nekako. U glavnom se ne radi, dan za opuštanje i neke lepe aktivnosti. A što je sutra ponedeljak... pa... ja to obično doživljavam kao tipičan Srbin - razmišljaću o tome kad za to dođe vreme :)
Pazi, ja oduvek mislim da neki ljudi više zla nanesu ostajanjem u lošem braku, nego da su se razveli. I činjenica je da svako nešto nosi iz detinjstva, to nas oblikuje u ljude kakvi postanemo kasnije, ili barem usmeri.
A nedelja je nedelja...
Ja ću ko pokojni Džej, da umrem u nedelju, jer "nedelja i svi ste tu, a mene s vama nema"... :)
 
Pazi, ja oduvek mislim da neki ljudi više zla nanesu ostajanjem u lošem braku, nego da su se razveli. I činjenica je da svako nešto nosi iz detinjstva, to nas oblikuje u ljude kakvi postanemo kasnije, ili barem usmeri.
A nedelja je nedelja...
Ja ću ko pokojni Džej, da umrem u nedelju, jer "nedelja i svi ste tu, a mene s vama nema"... :)

Svi smo mi tu da se ceo život usavršavao, ispravljamo, popravljamo... Život je previše kratak da bi živeli samo od sećanja, pogotovo loših.

A za nedelju i umiranje, svi ćemo jednog dana. Ja uvek kažem, svi mi imamo čitavu večnost da budemo tamo negde, gde god će to biti. Ali ovde smo ograničenog roka, zato daj da što duže budemo ovde i da nam bude što lepše.
 
Svi smo mi tu da se ceo život usavršavao, ispravljamo, popravljamo... Život je previše kratak da bi živeli samo od sećanja, pogotovo loših.

A za nedelju i umiranje, svi ćemo jednog dana. Ja uvek kažem, svi mi imamo čitavu večnost da budemo tamo negde, gde god će to biti. Ali ovde smo ograničenog roka, zato daj da što duže budemo ovde i da nam bude što lepše.
Sve se slažem! Pogotovo jer je već oko minut, dva ponedeljak. ;)
 
Nedelja se kod nas kao dan izdvajala samo po ručku. Nedeljni ručak!!! Za, "mnoge" oličenje porodice, skupljanje za stolom, dogovaranje... U našoj kući ne... Najčešće je ručak obavljen samo sa decom jer će naravno tata doći...Čak i tako sami nismo bili srećni niti raspoloženi i samo se čekalo na razlaz jer čekanje bi uništilo i najmanji tračak lepote u našim životima. Kada je isto počelo da se dešava i za Božić, Uskrs...razišli smo se za sva vremena. Uz veliku podršku izmedju sebe odlazimo...ostavljamo sve te grozne nedelje, ostavljamo naš dom, ognjište... Naravno, nije lako...Deca svako na svoju stranu fala Bogu do tog momenta postala su zreli, shvatili šta znači budućnost a moj zadatak je bio da odu...u škole, kasnije su se pronašli u svojim poslovima.
Tek tada sam otišla i ja...
 
Nedelja se kod nas kao dan izdvajala samo po ručku. Nedeljni ručak!!! Za, "mnoge" oličenje porodice, skupljanje za stolom, dogovaranje... U našoj kući ne... Najčešće je ručak obavljen samo sa decom jer će naravno tata doći...Čak i tako sami nismo bili srećni niti raspoloženi i samo se čekalo na razlaz jer čekanje bi uništilo i najmanji tračak lepote u našim životima. Kada je isto počelo da se dešava i za Božić, Uskrs...razišli smo se za sva vremena. Uz veliku podršku izmedju sebe odlazimo...ostavljamo sve te grozne nedelje, ostavljamo naš dom, ognjište... Naravno, nije lako...Deca svako na svoju stranu fala Bogu do tog momenta postala su zreli, shvatili šta znači budućnost a moj zadatak je bio da odu...u škole, kasnije su se pronašli u svojim poslovima.
Tek tada sam otišla i ja...
Samo jedno :heart: u znak razumevanja. Bravo, hrabra ženo!!!
 
Još jedna u nizu glupavih nedelja....
Nedeljom se lako pretera u svemu. U jelu, jer nedeljni ručak je porodično okupljanje, pa bude sve po redu i slatkiš na kraju. U šalama, jer je teskoba koja pritiska dušu prevelika, pa bude glupih i preteranih šala jer tebi ništa i nije smešno, pa kako da znaš gde je granica glume. U pokušajima da razveseliš sve koje dodirneš, jer ako se samo jedan od njih nasmeje iskreno, tvoja svrha je ispunjena, ali onda nastaviš jer pomisliš da si svemoguća. U preglasnom smehu, jer taj glas u tebi je sve jači, pa pokušavaš po svaku cenu da ga prekriješ i utišaš. U ružnim sećanjima, jer još nisi zaboravila i verovatno nikad i nećeš, pa te tako preplave i ne daju ti da dišeš punim plućima.
Nedeljom se lako utone u tugu i patetiku kao u perjani jastuk, lako se prigrli beznađe i nezadovoljstvo kao rođeni brat, lako se prelije čaša onog što pokušavaš da sakriješ od sebe najpre. Nedeljom si tužni klovn i ništa nedeljom nije kako izgleda. Ali nekad ta nedelja dođe u sred utorka i shvatiš da nije ni važno koji je dan ako je u tvojoj duši ta glupava nedelja...
 
Nedeljom možeš da preteraš s poslom, da obojiš prste raznim bojama, da slušaš vesele pesme... Ali na kraju, stići će te umor, a san neće na oči, opraće se boje sa prstiju i iz srca, a vesela pesma će postati balada. Dobićeš tužne vesti, otkrićeš da je bora posred čela još malko dublja nego prošle nedelje, a da je osmeh još malko lažniji. Shvatićeš da te niko ne traži jer niko nije primetio da te nema, da su neki novi statisti zauzeli scenu i da možeš mirne duše da se potpuno povučeš. A ima li boljeg dana za tako nešto, od nedelje?
 
... Jer nedeljom je sve u d-molu, nedeljom je samopouzdanje ispod nivoa mora, a neka vrsta sete se prelije i pokrije sve poput paučine u starim, napuštenim kućama koje su davno izgubile vlasnike. Tad ništa nije dovoljno zabavno da drži pažnju hipeaktivnog mozga ni dovoljno toplo da natera srce da zakuca jače. Nedeljom je sve ravna linija, sa zakrivljenjem na dole, nekakav tužan kraj za još jedan red dana...

"Gde si ti, hiljadu se stvari moglo desiti..."

 
Dovukla sam svoj kavez na sred šarene, mirisne livade. Tu me greje zlatno sunce, tu mi pevaju slobodne ptice, tu mi žubori šumski potok... Odakle sve to usred zime, pitate se? Skrojila sam, od mnogobrojnih i mnogobojnih materijala, prvo sam krojila, sekla, ušila i okačila sve na pravo mesto. I sad, sad je sve lepo, šareno i toplo. A ja, ja sam neka nova, verujuća i srećna.
Eto tako! Pa šta ako je nedelja, a ja nemam snage da ustanem iz kreveta?!?
 

Back
Top