Neću da se nerviram a ipak to radim

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
378.302
U velikoj meri, nervoza i bes, nastaju kao reakcija na pristup i ponašanje koje prema nama ispoljavaju drugi ljudi, ali i kao rezultat suočavanja naših želja sa onim što su naše realne mogućnosti.Te mogućnosti, u velikom procentu zavise od okruženja i generalno od drugih ljudi, jer niko ne može baš sve da radi onako kako misli, želi ili hoće.Međutim, onda kada shvatimo da su bes i nervoza dva destruktivna osećanja koja nam u životu ne mogu doneti ništa dobro, na dobrom smo putu da sa time izađemo na kraj.

I sve je ovo sto citam lepo i ja sve to kapiram ali se ipak nerviram bez obzira da li su u pitanju neke gluposti ili važnije stvari i nisam u stanju da sebe dovedem u red u smislu da to vise ne radim.

- Evo, nerviram se sto se nerviram i sto ne znam kako da prestanem da se nerviram
-Govorim sebi da nije vazno sta drugi misle o meni ,iako jos uvek mislim d a pak jeste i nerviram se zbog toga
-Ponašanje drugih ljudi nije moja stvar i treba da to ignorišem , ali me ipak nekultura i bezobrazluk nerviraju
-Gužva u saobracaju i kada se zaglavim u koloni vozila,nije nesto na šta mogu da uticem ali se nerviram sto nema saobracajne policije
da isti reguliše bar u špicevima
--Negativne osobe koje me nerviraju i oduzimaju energiju treba da ignorišem iako mi se cini da ih ima “milion “i stalno su tu
-Ne smem sebi da natovarim previše obaveza pa se posle nerviram kada ne stignem sve da uradim

Navela sam samo ovih nekoliko primera iako ima toga jos u svakodnevnom životu
Znam da su ovih nekoliko raloga smešni za nerviranje ali eto mene nerviraju i ne znam kako da prestanem da se nerviram

Da li se vi kao ja nervirate
i
Oko čega se po vama ne treba nervirati i kako da prevazidjemo nerviranje
 
Osetljivost je deo ličnosti i izuzetno ga je teško menjati.
Čak i kad pomisliš da si uspeo ukrotiti taj deo sebe, i izvana deluje tako, ispašta unutrašnjost, tj. zdravlje.
Ozbiljne stvari, kako ih je nazvala Lorelajn, dosta to izregulišu, menjaju, no kao što u međuvremenu napisa tab, bolje je ipak ostati
u skladu s karakterom i senzibilitetom. Potpisujem.
Koliko god sam svesna da vas nekad iznerviram, kao dete se obradujem jer umem i još uvek me ume poneka glupost iznervirati, bar trenutak.
Znam da negde duboko u meni taj deo mene postoji, ali se retko pojavljuje na površini.
Dakle Nina, slobodno se nerviraj, samo gledaj da to ne držiš u sebi :) :heart:
 
Ozbiljne stvari, kako ih je nazvala Lorelajn, dosta to izregulišu, menjaju, no kao što u međuvremenu napisa tab, bolje je ipak ostati
u skladu s karakterom i senzibilitetom. Potpisujem.
Ostajes u skladu sa svojim karakterom, no neke te stvari prelome i izmene percepciju zauvek.
Zivotna iskustva nas ipak u mnogome definisu i klesu kao licnosti.
 
Retko kad se nerviram pogotovu zbog stvari na koje ne mogu da utičem tipa gužve u saobraćaju jer sam shvatio da je ta vrsta nervoze samo okidač za trenutno nerviranje uzroci su mnogo dublji tj nervozan budem zbog nečeg desetog a gužve budu samo okidač onda ne dam da me tako nešto izbaci iz takta.Kao što nasilje rađa nasilje i zlo rađa zlo tako i moja nervoza stvara nervozu kod drugih isto i to je onda začarani krug nervoznih osoba i to je ono na šta Srbija liči danas,nažalost.Treba se iskontrolisati nekako svako nek počne od sebe kako zna i ume
 
Цео живот то учим али као да имам неко дозер , кад прелије чашу онда кренем због свега да се нервирам и најмање ситнице не само код људи већ због сопствених потупака минорних.

То је нека фаза у коју кад улетим одем код мајке и украдем неки бромазепам и тако.......
 
U velikoj meri, nervoza i bes, nastaju kao reakcija na pristup i ponašanje koje prema nama ispoljavaju drugi ljudi, ali i kao rezultat suočavanja naših želja sa onim što su naše realne mogućnosti.Te mogućnosti, u velikom procentu zavise od okruženja i generalno od drugih ljudi, jer niko ne može baš sve da radi onako kako misli, želi ili hoće.Međutim, onda kada shvatimo da su bes i nervoza dva destruktivna osećanja koja nam u životu ne mogu doneti ništa dobro, na dobrom smo putu da sa time izađemo na kraj.

I sve je ovo sto citam lepo i ja sve to kapiram ali se ipak nerviram bez obzira da li su u pitanju neke gluposti ili važnije stvari i nisam u stanju da sebe dovedem u red u smislu da to vise ne radim.

- Evo, nerviram se sto se nerviram i sto ne znam kako da prestanem da se nerviram
-Govorim sebi da nije vazno sta drugi misle o meni ,iako jos uvek mislim d a pak jeste i nerviram se zbog toga
-Ponašanje drugih ljudi nije moja stvar i treba da to ignorišem , ali me ipak nekultura i bezobrazluk nerviraju
-Gužva u saobracaju i kada se zaglavim u koloni vozila,nije nesto na šta mogu da uticem ali se nerviram sto nema saobracajne policije
da isti reguliše bar u špicevima
--Negativne osobe koje me nerviraju i oduzimaju energiju treba da ignorišem iako mi se cini da ih ima “milion “i stalno su tu
-Ne smem sebi da natovarim previše obaveza pa se posle nerviram kada ne stignem sve da uradim

Navela sam samo ovih nekoliko primera iako ima toga jos u svakodnevnom životu
Znam da su ovih nekoliko raloga smešni za nerviranje ali eto mene nerviraju i ne znam kako da prestanem da se nerviram

Da li se vi kao ja nervirate
i
Oko čega se po vama ne treba nervirati i kako da prevazidjemo nerviranje
Stvar temperamenta, verovatno. :)
 
Normalno je nervirati se i reagovati burno u nekim situacijama,ali moraš sebe da našteluješ tako da ne budeš na tim talasnim dužinama besa to se uvek završi rđavo na ovaj ili onaj način po onoga kome je hejtovanje pogonsko gorivo.Treba naći meru i pre svega treba znati šta je to što hoćeš mnogi nemaju pojma šta zapravo hoće i sam sam bio takav znam o čemu pričam.
 
...
kako da prevazidjemo nerviranje

Има један штос који треба знати,
"нервирање" је стање које је део нашег бића
као што је то и смех, страх, плач, туга.

Ништа од наведеног није могуће свесно зауставити
све док са нечим од побројаног не претерамо.

И шта кад нам постане јасно да је враг однео шалу,
да смо рецимо почели да се онесвешћујемо од претераног смеха, страха, нервирања ..?

Тад кажемо себи доста је било,
променимо просторију односно удаљимо се са места на коме смо,
и сконцентришемо се на равномерно и нечујно дисање кроз нос,
замишљајући да дах иде према тачки један длан испод пупка.

И само о томе мислимо, друге мисли терамо у пм !

Зашто морамо да се смејемо, плачемо, патимо од љубави до крајњих граница,
зашто одмах не прекинемо са тим
и не почнемо да се смирујемо дишући ?

Зато што сва та стања и чине наш живот,
па и то нервирање.
Треба га елиминисати само у крајњем случају
као и све остало.

А и деловали би сами себи лудачки
кад би се за свако мало осамљивали и дисали.

Може и то,
али само у тешким случајевима испадања из равнотеже.
 

Back
Top