NEBO I ZEMLJA



(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)



NEBO I ZEMLJA

Kako sam sklona blic mislima...onome što ja zovem sudar čekajućeg osećanja i misli jer uvek prvo osetim nešto... mnogo pre nego saznam šta je to tačno ...kažu izražena intuicija...pa da ne dužim.....tek, misao .......nebo i zemlja.....uvek jedno kraj drugoga a nikad skupa.


Nebo zemlji lice gleda
ljubi ga i miluje
dodiruje
nežno......
dušom vetrova
ne bi li njegovu dragu razbudio
ali nikada do njene srži ne dodje
već samo prelepim licem prodje
kad ptica sleti i drhtaj nebeski joj donese
il' vetar dune i misli neba
prospe pred dragu k'o raznizane perle
kad pošalje kišu sa milion poljubaca
svakog jutra joj zakači sunce
da je ugreje
svake večeri se okiti mesecom
da mu draga ne bude u mraku
i tako ceo vek......

Zemlja........
raskošna lepotica
lice boginje ima
plodna
rodna
dušom da hrani svet
srcem da brani porod
zemlja je majka
zemlja je sestra
jaka i stamena
pravljena od blata i kamena
podići se ne može
uzleteti ne može
srce ima koje je vezuje
prejake su njegove vreže
prejake zelene mreže
dokle god to divno lice seže
tako lepa
samo može da čeka
na poljubac neba
il' po ptici što poleti
pozdrav da pošalje
izgleda
kao da dragom maše
i tako ceo vek...

Nebo nema mira
vazda u pokretu nekud žuri
ali do zemlje da se spusti ne može
da dragoj poljubac da
da je zagrli kako valja
i kako vekovima sanja.

Zemlja ima mir
i nepokret što je drži
ne može da se podigne do neba
da dragom poljubac da
i zagrli ga kako valja
i kako vekovima sanja.

Za vek spojeni
za vek rastavljeni
nikad zagrljeni
nikad sastavljeni
žive svoje živote
gledajući se
u sudbi nedodira
u sekundi ptičjeg uzleta
ili sleta
u dahu vetra
i poljupcima kiše
oni imaju samo svoje trene
noseći svak svoju lepotu i breme
dok teče vreme....
za vek čekaju samo trene.

Kad priroda jednom poleti
kad nestane sve kao koprena
od pene i njene oči snene
oči zemlje neljubljene
da li će nebo napokon sići
s vetrom, olujom ili mišlju ludom
ili će zemlja uzleteti ka njemu
k'o jato ptica sa njenog lica
možda se nadju na pola puta
na pola puta
gde ljubav im vekovima luta.









PS Dobro jutro blogeri......ajmo u dan​
 
Divno si to smislila....Neko je nebo, a neko zemlja, neko vazduh ili vatra, 4 elementa koja se pod dejstvom principa ljubavi spajaju, ili mrznjom razdvajaju...a neko lebdi ni na nebu ni na zemlji...kao vetar....kovitla vazduh i potpaljuje vatre.....i trazi nesto visoko u oblacima ili duboko u njedrima zemlje...mozda i nadje jednog dana....hvala za prelepu sliku od reci! :heart:
 
Aribi;bt125881:
Divno si to smislila....Neko je nebo, a neko zemlja, neko vazduh ili vatra, 4 elementa koja se pod dejstvom principa ljubavi spajaju, ili mrznjom razdvajaju...a neko lebdi ni na nebu ni na zemlji...kao vetar....kovitla vazduh i potpaljuje vatre.....i trazi nesto visoko u oblacima ili duboko u njedrima zemlje...mozda i nadje jednog dana....hvala za prelepu sliku od reci! :heart:

Hahahaha nisam ni sumnjala da ćeš shvatiti poentu.....da, tako je.....različitosti nas spajaju ali i razdvajaju baš kao i u prirodi....zato smo u stalnoj potrazi....to nas samo prirodni nagon tera (ipak smo samo deo prirode ma koliko se mi trudili da to zaboravimo).... jer samo ako kreneš u traženje možeš naći...uvek nadješ nekog....pa makar i samog sebe ..
:heart:
 
Nebo i zemlja...nebo je nemirno,vazda je u pokretu i nekud zuri, nikako dragoj poljubac da da...Nebo je prigrlilo celu zemlju, obmotalo svojom ljubavlju i nezno je ljuljuska...Ih Ljiljo..kakve lepe misli si nam utkala u ovo jutro, hvala:cvet:
 
magdalena48;bt125883:
:) Jako lepo, svidja mi se kako si to svoje zapažanje opisala.....dve suprotnosti - pokret i nepokret.... spojeni a rastavljeni.... sa ovim prelepim stihovima si mi ulepšala tmurno jutro ... :zag:

Pa suprotnosti i istovetnosti su svuda zbog ravnoteže.....
eto, tvoje tmurno jutro ima ove stihove kao ravnotežu....i mene da te :zag:
 
Tijara;bt125884:
Nebo i zemlja...nebo je nemirno,vazda je u pokretu i nekud zuri, nikako dragoj poljubac da da...Nebo je prigrlilo celu zemlju, obmotalo svojom ljubavlju i nezno je ljuljuska...Ih Ljiljo..kakve lepe misli si nam utkala u ovo jutro, hvala:cvet:

Evo i tebi :zag::zag: da dobro pretegne ona lepa strana na današnjoj vagi :heart:
 
zxy;bt125901:
Susret njihov večna je želja i čežnja
izmedju nje i njega
jednog dana dogodiće se i to
i tada više ništa neće biti isto

Tačno Z.......poslednja strofa govori o tome.....kad prirodi bude dosta svog maltretiranja, kad podivlja i tada zaista ništa više neće biti isto....čeka se vreme novog početka z:)
Jel sam potrefila?
 
oni imaju samo svoje trene
noseći svak svoju lepotu i breme

imaju svoju decu
od kojih retki, veoma retki znaju da ih vide
i opevaju
Ala su srećni.
a tako različiti

PS jedino ne kontam zašto ti retki, moraju ceo život da se ubijaju dosadnim poslom.
Valjda drukčije ne može da nastane ona situacija kad stvaraš monumentalna dela, samo bežeći od dosadne svakodnevice.
Recimo, Ivo Andrić je sva svoja dela pisao krišom na času književnosti, jer ih je nastavnica davila do bola gramatikom, bilo mu na smrt dosadno pa rešio ćovek da se malo zabavi. Inače ništa od nobelovca ????
Ej majstore knjigovodstveni, kontam da valjda tako mora.
 
MPMcB;bt125924:
imaju svoju decu
od kojih retki, veoma retki znaju da ih vide
i opevaju
Ala su srećni.
a tako različiti

PS jedino ne kontam zašto ti retki, moraju ceo život da se ubijaju dosadnim poslom.
Valjda drukčije ne može da nastane ona situacija kad stvaraš monumentalna dela, samo bežeći od dosadne svakodnevice.
Recimo, Ivo Andrić je sva svoja dela pisao krišom na času književnosti, jer ih je nastavnica davila do bola gramatikom, bilo mu na smrt dosadno pa rešio ćovek da se malo zabavi. Inače ništa od nobelovca ????
Ej majstore knjigovodstveni, kontam da valjda tako mora.

Greška.....monumentalna dela ne nastaju iz dosade nego iz kreativnosti i aktivnosti nevezane za okruženje. To je stanje duha kada se nadješ iznad svakodnevice....skloniš je na kratko, izadješ iz nje onda kada ti naidje inspiracija....
Dosada može da stvori samo još više dosade....to dosadni duh ne zna šta će sam sa sobom.
Svakodnevica je dosadna samo onoliko koliko je mi doživljavamo takvom....ako postaviš cilj....ako i dosadan zadatak postaviš sebi kao izazov....dosada pobegne z:)
Druga stvar......moj posao uopšte nije dosadan....naprotiv.....vrlo stresan i aktivan
Hvala druže :cmok2:
 

Back
Top